Otvoreno pismo povodom nedavnih poplava entitetskim parlamentima i vladama, kantonalnim skupštinama i vladama, opštinskim vijećima i načelnicima
Izvor: Rijekebih.org
48 sati olujnih kiša i podivljalih bujica. Svega 48 sati iza kojih su ostale potopljene kuće, putevi, radna mjesta. Izvori pitke vode u opasnosti.
Prije toga – ljeto u dimu požara koji su gutali šume. Mjeseci paklene vreline i suše.
Još prije toga – ledeno proljeće u kojem je mraz ubijao tek zametnute plodove u voćnjacima, a pčele umirale od gladi.
Ušli smo u klimatsku krizu. Živimo je iz dana u dan.
Dok ljudi diljem svijeta s nadom i strepnjom prate vijesti iz Glazgova gdje se na klimatskom samitu odlučuje o budućnosti živog svijeta, naš Glazgov je svaka sjednica parlamenta i vlade, kantonalnih skupština, opštinskih vijeća čak i najmanjih opština. Svaka ta sjednica jednom odlukom može zaštititi – ili uništiti – neku našu rijeku. Svaka ta sjednica jednom odlukom može zaštititi – ili uništiti – neku šumu koja nas čuva od suše i poplave. Svaka ta sjednica jednom odlukom može zaštititi – ili uništiti – našu pitku vodu.
A šta su za nas i našu prirodu uradile sve te sjednice i institucije?
Pod izlikom proizvodnje čiste energije – krčenje šuma zbog pristupnih puteva i zatvaranje rijeka u cijevi malih hidroelektrana koje ljeti ubijaju riječni i priobalni svijet a s jeseni bljuju bujice koje odnose naše puteve i kuće. Pod izlikom privrednog razvoja i podsticanja privatnog poduzetništva – sijeku se šume koje nas štite od bujičnih poplava i vrelina. Pod izlikom razvoja turizma i gradova – benzinske pumpe, industrijske objekte, turistička naselja i vile, sad i skladište kerozina u zonama oko izvora pitke vode koje je u cijelom svijetu sve manje. Pod izlikom odbrane od poplava – betoniranje obala Sanice, Sane, Drine, Korčanice koje uništava život u rijekama i na obalama i nerijetko ubrzava poplavne bujice.
Sve to je urađeno za profit šačice tajkuna i s njima povezanih osoba iz institucija vlasti koji se bogate izrabljivanjem ljudi i prirode.
Na sve to su svoje potpise i pečate stavili oni čiji je posao bio da čuvaju prirodna i društvena dobra: entitetska ministarstva prostora, voda, energije i okoliša, agencije za vode, kantonalna ministarstva privrede, prostora i okoliša, entitetski i kantonalni parlamenti i skupštine, opštinski načelnici, premijeri vlada entiteta i kantona.
Da, za rješavanje klimatske krize kao i mnogo drugih malih i marginalizovanih zemalja zavisimo od odluka svjetskih lidera. Ali nismo bespomoćni u borbi s posljedicama koje svakim danom osjećamo sve više.
Prvi korak mora biti odbrana rijeka od malih hidroelektrana koje uništavaju rijeke i pogoršavaju posljedice poplava. Za to već postoji opredjeljenje i Federalnog parlamenta (Zaključak i Deklaracija) i Narodne skupštine Republike Srpske (Deklaracija). Sve što je potrebno jest hitno to pretočiti u propise koji će se djelotvorno i dosljedno provoditi.
Za zaštitu šuma koje ublažavaju i poplave i suše u Federaciji BiH je ključno usvajanje Zakona o šumama bez ikakvog daljnjeg odlaganja. Nadležne institucije u oba entiteta moraju pod hitno zaustaviti uništavanje šuma.
Za očuvanje naše pitke vode – vlasti na svim nivoima moraju strogo zaštititi vodozaštitne zone izvorišta pitke vode, ne izbjegavajući pri tome ni korištenje postojećih ili postroženih instrumenata krivičnog zakona u pogledu ugrožavanja zdravlja stanovništva, te obustaviti bjesomučnu gradnju oko vrela i vodozahvata vode za piće.
Nebriga vlasti za naša prirodna bogatstva već nas je puno koštala. Ove bujične poplave, iako dramatične za sve ljude koje su životno ugrozile i čije su domove razorile, još uvijek su srazmjerno blago upozorenje šta nas čeka ako se ne prekine pogubna sprega vlasti i tajkunskih klanova koja za sobom ostavlja pustoš.
Zahtijevamo od vlasti na svim nivoima da se odlučno uhvate u koštac s klimatskom krizom koja nas izlaže pogubnim vremenskim nepogodama kao što su razorne oluje, poplave i suše. To podrazumijeva da se čuje glas globalne naučne zajednice, ali i glas ljudi ovih prostora. Zahtijevamo da energetsku politiku diktiraju potrebe živog svijeta i društva; mi sami ćemo ih jasno i glasno artikulisati u javnim institucijama, ali se te institucije konačno moraju otvoriti nama, budući da su one prvenstveno naše i nama imaju služiti.
Da bi na ovim prostorima opstali ljudi i priroda – svaki dan mora biti klimatski samit.