Naše rijeke su rasprodali, zagadili, istrugali im korita, izbetonirali im obale, mijenjali im tokove. Rijeke su zatrpane smećem, mini hidroelektranama, industrijskim otpadnim tvarima. Zakona nema ili se ne provode. Nadležne institucije prebacuju odgovornost između sebe i to se pretvorilo u vječiti derbi bez kraja. A borbu za očuvanje rijeka na sebe su preuzeli ekološki aktivisti i savjesni građani i građanke.
Piše: Jelena Jevđenić, Impulsportal.net
Danas je međunarodni dan rijeka i akcije za zaštitu rijeka. Bosanskohercegovačke rijeke godinama unazad su pretrpjele nepregledive štete zahvaljujući političkim elitama koji su nakon rasprodaje društvene imovine počeli da prodaju prirodna bogatstva. Zahvaljujući i nama, građanima i građankama ove države, što smo naše rijeke pretvorili u plutajuće deponije bacajući otpad u njih. Zahvaljujući zakonima ove države što su omogućili raznim rudnicima i fabrikama da jalovinu i industrijski otpad ispuštaju u rijeke i tako direktno zagađuju površinske i podzemne rijeke i vode.
Teško je izvagati koji je uticaj najštetniji, ali nije teško vidjeti koji je najdugoročniji. Smeće u rijekama se može zbrinuti sistematskim rješenjima i nadzorima, industrijski otpad i zagađenje modernim tehnologijama, recikliranjem i strožim zakonima, dok su hidrocentrale u mnogim slučajevima nepovratno uništile riječne tokove i floru i faunu same rijeke.
Najtužniji primjer uništavanja rijeke mini hidroelektranama je rijeka Ugar. Oko deset kilometara ovog nekadašnjeg planinskog diva, je sputano u cijevi. I tu se ne završava njegovo devastiranje. Planirano je još malih elektrana na ovoj rijeci, i još nekoliko je trenutno u izgradnji. Ugar je potpuno razoren izgradnjom malih hidroelektrana Novakovići i Zapeće, a to je kasnije nastavljeno i gradnjom malih elektrana Oštrac i Korićanske stijene.
Ugar je najočigledniji prikaz koliko male hidroelektrane opustoše rijeke i prirodu oko nje, ali i najjasnije prikazuje korupciju i kršenje zakona u BiH. S obzirom na to da se prve dvije elektrane nalaze na entitetskoj granici dozvole su morale biti izdate na državnom nivou, što se nije dogodilo.
Koncesije i naknadne dozvole izdala je Vlada RS i institucije RS-a.
Građevinski radovi izvedeni su bez građevinske dokumentacije, izvršena je uzurpacija zemljišta u FBiH.
Nakon puštanja u rad investitori su povećali instaliranu snagu bez naknadnih procjena studija utjecaja na okoliš.
Umjesto vodozahvata „tirolskog“ tipa, izgradili su klasičnu branu koja nije u skladu sa izdanom ekološkom dozvolom.
I tako u nedogled. Mijenjali su investitori na ovoj rijeci šta im je po želji. Sve uz odobrenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.
Ugar nije jedina rijeka na kojoj se naknadno mijenjala prvobitna izgradnja. To je postala uobičajna praksa skoro na svim malim hidroelektranama. Opet zahvaljujući zakonima koji su omogućili bahaćenje na rijekama kao da su privatni bazeni moćnika, a ne javno dobro.
Možda je izlišno ponavljati, ali male hidroelektrane donose korist samo investitoru. Zaboravite na radna mjesta, u tim postrojenjima sve je automatizovano.
Zaboravite da su to strateške potrebe za električnom energijom, BiH proizvede više energije nego što je potroši, a ukupna količina proizvedene energije iz preko 100 malih hidroelektrana je nešto više od 2 % od ukupno proizvedene električne energije u BiH.
Zaboravite prihode od koncesionih naknada, te naknade su vrlo niske, od 1 do 3% ukupnog prihoda svake male hidroelektrane.
Nema dobiti za stanovništvo Bosne i Hercegovine, dobit je isključivo političko-privatna.
I ove godine će neumorni aktivisti i građanske inicijative na ovaj dan apelovati nadležnim institucijama da su rijeke zajedničko dobro svih građana te da trebaju biti dostupne i korištene u interesu građana, a ne u korist pojedinaca. Neće ih čuti niko ko treba da čuje od buke mašina i zvockanja kovanica u njihovim džepovima.
I dok Ugar i ostale naše rijeke kopne i neumorno vrte turbine, još 300 mini hidroelektrana je u raznim fazama planiranja, pripreme i izgradnje. Kao da dosadašnjih 100 izgrađenih nije dovoljno.
Kolumne „Zeleni talas” objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.