Mostarska kantautorica Anita Šunjić izdala je svoj novi, peti po redu singl “Ostavi trag”. Audio produkciju pjesme potpisuje Alen Lemešević, video produkciju Mustafa Stupac i Mevludin Talović, a priču spota predstavili su nam glumci: Miro Barnjak, Fatima Kazazić Obad i Ante Marić. Autorica omota singla je Maja Kolar.
Spot ujedinjuje više različitih sfera u jednu zajedničku priču (muzika, sport, gluma, slikarstvo…) Za naš portal Anita govori o novom singlu, Mostar Rock Školi, nastupima širom regiona, o umjetnosti i Mostaru…
Razgovarala: Aldina Lipovac-Jandrić, AbrašMEDIA
Anita, izdali ste peti singl “Ostavi trag”. Možete li nam ispričati kako je nastala ova pjesma?
Pjesma je napisana 2016. godine kad sam kao basista postala član Mostar Rock School, tokom session band programa Škole. Kao i sve ostale učenike postavili su me u jedan session bend i trebali smo osmisliti jednu autorsku pjesmu. Donijela sam završenu pjesmu i tako je izvedena prvi put s kolegama na koncertu. 2018. godine sam s njom prošla u finale kantautorskog festivala „Takt“ u Novom Sadu te osvojila nagradu publike.
Završili ste Mostar Rock School, a trenutno ste zaposlenica u Školi. Rock Škola je dala brojne bendove i muzičare i predstavlja izvor novih talenata. Možete li nam ispričati vaše iskustvo u Mostar Rock School?
Moj put u Rock Školi Mostar počeo je 2015. godine, kada sam odlučila učiti svirati bass gitaru. Odjednom, našla sam se u totalno novoj ulozi kada sam pozvana da sviram u bendu upravo taj instrument. Vremenom sam učila svirati i bubnjeve, a onda ispunila stari san da učim kako je to biti producent i imati vlastiti studio. Poslije dvije godine dobila sam ponudu da dam svoj doprinos kao zaposlenik Škole, što je zaista obogatilo moj život novim vještinama i poznanstvima. To mjesto je postalo moja druga kuća, a pronašla sam svoj mali prostor gdje mogu biti 100 % svoja, i gdje je samo važno jesi li dobar čovjek i kakav si muzičar. Zahvaljujući ovoj zdravoj energiji, potvrdila sam samoj sebi da ne želim napustiti Mostar i da želim ovdje svojim radom i trudom praviti neku bolju budućnost za sve nas.
Nakon raspada benda Venus samostalno nastupate, a danas ste već poznata i priznata, nagrađivana mostarska kantautorica. Možete li nam ispričati kako su nastajale pjesme tokom ovih deset godina?
Nakon raspada benda Venus, 2012. godine krećem samostalno graditi svoj put u muzici. To sam željela nekako simbolično obilježiti 29. 3. 2012. kada sam u mostarskom Forestu realizirala promociju. Sve je počelo s pjesmom “Korak naprijed”. Ove godine je 10 godina od tog perioda, 10 godina mog samostalnog rada i postoji čitav put pun izazova sa takvim naslovima: “Korak naprijed”, preko “Puta bez laži”, pa sve do “Ostavljanja traga”.
Jako mi je bitno to da se nova pjesma izdala na ovih 10 godina, jer sam zbog korone imala krizu i zastoj u izdavanju. Prvu pjesmu izdala sam 2017. godine, kada je BHRT izdao upravo onaj “Korak naprijed”, a od tada sam 3 godine zaredom izdala još 3 pjesme. 2020. je trebalo izaći nešto novo, međutim, svijet je stao. Trenutno, nakon ove realizacije već sad znam da će se iduća pjesma zvati „Nešto lijepo ostani“ i jedva čekam da se realizira. Nakon ove pauze shvatila sam da je kantautorstvo moja najveća ljubav u muzici, i da više zaista ne mogu da podnesem da sviram tuđe pjesme, obrade, nego svoje. Dok napisane pjesme stoje u ladici i čekaju. Život je jako nesiguran i trenutno samo želim da što više radim kreativno. Uvijek se sjetim poznatog kantautora – Neše Leptira koji je ostavio 2 albuma predivnih pjesama (Poslednja igra leptira), a već nas je napustio u 30. godini. I šta bi nam tek ostavio da ga nije bolest prekinula. Prošle godine sam doživjela mnogo izazova, posebno psihičkih i odlučila sam da se rasteretim i najavim ozbiljniji, češći rad na autorskim pjesmama. Za ovih 10 godina je nastalo 5 izdanja, a za dalje imam cilj da bude mnogo više u idućih 10 godina.
“U svakom gradu postoje ljudi čije djelovanje uveliko uljepšava život cijele zajednice, samo često zaboravimo njihovu važnost”, kažete za Mostar i njegove umjetnike/ce. O tome govori i nova pjesma. Možete li reći šta vama znači rodni Mostar?
I prvi i drugi spot snimani su u našem gradu, jer želim da prikažem Mostar nekim drugim načinima, stavljajući fokus na umjetnost, povezivanje sporta, muzike, slikarstva, glume u jedan svijet. Prvi spot je slijedio tekst pjesme te je tematika u potpunosti bila ljubavna. Pričala sam o neuzvraćenoj ljubavi. Ovaj put, iako je tekst zamišljen kao ljubavni, tematika spota je mnogo šira. „Ostavi trag da prevarimo kraj“, je odjednom predstavljalo moju životnu misiju: da u životu ostavljam svojoj okolini što pozitivnije priče, neki vrijedan trag koji će dalje proizvoditi u drugim ljudima iste impulse i time stvarati jedan lanac uspjeha i pozitive. Da ga ostavimo, prije nego nas vrijeme prevari tj. istekne. Željela sam uključiti u proces ljude koji su u mom gradu i životu ostavili trag, a meni prošle godine vratili život u ruke nakon korone. Zato je ovaj put mnogo suradnika, i mnogo onih koje sam danima prije promocije predstavljala. Ovo nije samo moja pjesma, već priča svih građana koji dijele istu želju. Da od našeg grada naprave neko bolje mjesto za život. Također, željela sam pokazati da za snažan i kvalitetan proizvod ne moram seliti niti tražiti negdje dalje suradnike, već da sve to imamo i u vidu ljudskih resursa kod nas. Želim da se zna ko su ljudi koji ovdje donose svjetlost. Ako pričam o sebi: ako uspijem ostati na tom kantautorskom nebu, neka to bude kao Mostarka i nikako drugačije.
Nastupali ste na brojnim festivalima u državi i regionu. Koji je nastup vama najdraži, neko pozitivno iskustvo, reakcija publike, gostoprimstvo i sl.?
Kantautorska scena ima jednu osobinu, a to je da je živa i bez muzičkog biznisa koji vlada u nekoj zemlji. Ne ovisi o medijima, niti o izdavačkim kućama, niti je dio televizijskih formata. Muzički festivali na kojima sam sudjelovala nisu festivali poput eminentnih regionalnih festivala na kojima nastupaju najpopularniji izvođači regije. Ovo su festivali koji postoje godinama zbog volje, truda, želje pojedinaca (neki od njih su i sami autori) koji su svjesni da bez autora ne postoji ni muzika kao grana, kao umjetnost. Neki od tih festivala su vremenom dobili pažnju i medija, te je time kantautorstvo kao segment izašlo naprijed. Npr. u Hrvatskoj se posljednjih nekoliko godina radi na tome da kantautori imaju svoj prostor u medijima i postaju ravnopravni, istaknuti, dobijaju Porine i izdavačke ugovore. Ja sam konkretno ušla u taj svijet festivala tako što sam vidjela na portalu konkurs za Exposure fest (Velika Gorica) te sam odlaskom na isti upoznala svoje kolege koji su mi rekli: “Moraš otići na ove ostale festivale…” Ključno je bilo povezivanje i pomaganje. Kasnije sam išla i na festivale u Mariboru, Novom Sadu, Beogradu, pa i u Sofiju, koja me enormno oduševila arhitekturom i uređenjem. Kantautori ne poznaju granice. Kao najdraži nastup na festivalu mi je nastup na festivalu “Takt” u Novom Sadu kojem se redovno vraćam i kad nisam takmičar, jer je to jedna posebna ekipa ljudi, jedna mala porodica. Hvala im što sam zbog njih imala priliku zajedno sa svojim kolegama svirati za doček Nove godine na trgu u Novom Sadu.
Za kraj, možete li poslati poruku mladim talentiranim ljudima?
Uvijek mi je važno da svojim radom pokrećem nekog drugog da napravi neke svoje korake. Svi mi imamo neke želje, težnje, i često tražimo od drugih komentare, komplimente, snagu. Važno je da shvatimo da je sve to već u nama samima, i da uspjeh nije nešto ogromno, veliko i nedostižno, već svaki mali korak koji napravimo dok idemo ovim putem. Kad se okreneš unazad vidiš da godinama imaš neki kontinuitet, živiš svoj san kroz taj svaki mali potez. To je uspjeh. To je karijera. Također, istakla bih da je ipak najvažnije na tom putu biti dobar čovjek, dobar pripadnik društva. Čist obraz otvara vrata i svaki grad postane tvoj kad u njemu pokažeš dobre namjere.
