Kostur otkriven u zabačenom kutku Bornea iznova ispisuje povijest drevne medicine i dokazuje da je najstarija poznata kirurška amputacija udova uspješno izvedena prije otprilike 31.000 godina, objavili su u srijedu australski znanstvenici.
Najranija otprije poznata amputacija podlaktice evidentirana je na 7000 godina starome kosturu pronađenom u Francuskoj 2010. godine, a stručnjaci su dosad pretpostavljali da su se takvi operativni zahvati obavljali isključivo u naseljenim poljoprivrednim područjima.
No otkriće ukazuje na to da su i lovci-sakupljači iz kamenog doba, koji su živjeli u današnjoj indonezijskoj pokrajini Istočni Kalimantan posjedovali sofisticirano medicinsko znanje o anatomiji i liječenju rana.
“To mijenja naše poimanje razvoja ove medicinske grane”, rekao je Tim Maloney, znanstveni suradnik na australskom Sveučilištu Griffith, koji je vodio istraživanje.
Kostur je otkriven 2020. u impozantnoj špilji Liang Tebo poznatoj po zidnim slikama starim 40.000 godina.
Okruženi šišmišima, čigrama i, povremeno škorpionima, znanstvenici su mukotrpno uklanjali sediment da bi otkrili iznimno dobro očuvan kostur. Nedostajali su mu samo lijevi gležanj i stopalo.
Baza preostale kosti noge imala je neuobičajen oblik, kvrgav izrast iznad naizgled čistog prijeloma, što ukazuje na to da su i gležanj i stopalo namjerno uklonjeni.
“Rez kosti je vrlo uredan i obavljen je koso…, zapravo možete vidjeti površinu i oblik reza kroz kost”, rekao je Maloney na konferenciji za novinare.
Ostala objašnjenja izgleda kostiju, a moglo se raditi o posljedicama napada životinje ili ozljedi od prignječenja ili pada, prouzročila bi prijelome, a zacjeljivanje bi se razlikovalo od zatečenog stanja kostura.
Zub i okolni sediment pokazali su da je kostur star najmanje 31.000 godina i da je pripadao osobi koja je umrla u dobi od oko 20 godina.
Unatoč nevjerojatnoj traumi amputacije, čini se da je osoba nakon nje preživjela još šest do devet godina. Do tog su zaključka došli na temelju opažanja o ponovnom rastu kostiju noge.
Znanstvenici vjeruju da osoba nije pretrpjela veću postoperativnu infekciju.
Ovako izvedena amputaciju ukazuje na “vrlo detaljno poznavanje anatomije ekstremiteta te mišićnog i vaskularnog sustava”, napisao je istraživački tim u radu objavljenom u srijedu u časopisu Nature, dodajući da zaključuju kako je uslijedila “intenzivna postoperativna njega… redovito čišćenje, previjanje i dezinficiranje rane.”
Žarište ljudske evolucije
Ljudi su stoljećima izvodili operativne zahvate jedni na drugima, vadili su zube i bušili rupe u lubanji u sklopu trepanacije, otvaranja lubanje radi rasterećenja mozga, pritisnutog izljevom krvi ili kao posljedice utisnuća kosti zbog ozljede.
No amputacija je toliko složen operativni zahvat da je na Zapadu tek prije otprilike jednog stoljeća uvrštena u operacije nakon kojih su ljudi mogli očekivati da će je preživjeti.
Otkriće s Bornea pokazuje da su se i lovci-sakupljači uspijevali nositi s izazovom kirurških zahvata i to 24.000 godina ranije nego što se dosad vjerovalo.
Unatoč svemu što je kostur otkrio znanstvenicima, postavljaju se brojna pitanja: kako je i zbog čega obavljena amputacija? Što se koristilo protiv bolova ili za sprečavanje infekcije? Je li ova operacija bila rijetka ili češća praksa?
Tim stručnjaka nagađa da je ‘kirurg‘ kao ‘instrument‘ možda koristio vrlo oštar predmet od kamena, a protiv bolova i sprečavanja infekcija vjerojatno su se koristile biljke s ljekovitim svojstvima.
Studija nam “pruža uvid u skrb i liječenje u dalekoj prošlosti”, napisala je Charlotte Ann Roberts, arheologinja sa Sveučilišta Durham, koja nije sudjelovala u istraživanju.
U špilji u Liang Tebou sljedeće se godine očekuju daljnja iskapanja. Znanstvenici se nadaju da će doznati više o ljudima koji su ondje živjeli.
“Ovo je doista žarište ljudske evolucije i arheologije”, smatra Renaud Joannes-Boyau, izvanredni profesor na Sveučilištu Southern Cross koji je pomogao u datiranju kostura.
(Hina)