Smrt kraljice Elizabete II, koja je vladala Ujedinjenim Kraljevstvom sedam decenija, tokom kojih su se dogodili brojni događaji, izazvala je val komentara na web stranicama i na društvenim mrežama, podsjećajući na bolno naslijeđe britanskog kolonijalizma i na patnje pojedinih kolonijalnih naroda tokom vladavine pokojne kraljice.
S tim u vezi, kolumnistica Afua Hirsch vjeruje da će historija pamtiti sadašnju eru kao prekretnicu u britanskoj historiji iz dva glavna razloga. Prvo, zbog smrti kraljice Elizabete II, i drugo, zbog onoga što je uslijedilo nakon tog događaja kada su eskalirali glasovi naroda koji su kolonizirani u ime britanske krune.
U članku za britanski list The Guardian, Hirsch ističe da je kraljičin odlazak izazvao val mučnih sjećanja na društvenim mrežama o naslijeđu kraljevstva koje Britanija odbija da prizna.
Hirsch navodi primjere ovog naslijeđa, kao što su zločini koje je Ujedinjeno Kraljevstvo počinilo u Južnoj Africi, uključujući pljačku zemlje i dijamanata koji još uvijek krase kraljičinu krunu, te patnje naroda u Keniji uslijed nasilja koje je provodila kraljičina vlada, iako je proslava njene vladavine odatle i počela.
U Nigeriji su i dalje vidljive duboke rane koje je ostavio genocid, koji se dogodio deceniju nakon početka njene vladavine. U Britaniji manjine još uvijek pamte Elizabetino doba kroz rasizam kojem su svjedočili i kojem je dozvoljeno da procvjeta pod njenom vlašću.
U svom članku kolumnistica kaže da je kraljevski establišment uspio sakriti strahote koje je Britansko carstvo činilo tokom vladavine kraljice Elizabete II, ali je sada vrijeme da se otkriju bolne istine.
Ona ističe da sada odjekuju glasovi naroda koji su kolonizirani u ime britanske krune. To više nije rubno stajalište i izuzetak, već bučni glasovi koji odjekuju poput međunarodnog hora izražavajući traumu koju su doživjeli.
Raspada li se Commonwealth?
U drugom članku, koji je također objavio The Guardian, profesorica Nalini Mohabir, docentica na odsjeku za geografiju, planiranje i okoliš na Univerzitetu Concordia u Kanadi, kaže da je monarhija nanijela štetu bivšim kolonijama, kao i narodima koji žive u njenom kavezu optočenom zlatom, i vjeruje da je vrijeme da zamislimo budućnost bez toga.
U svom članku, koji je nazvala: “Dužnost kraljevske porodice prema Commonwealthu: plati svoje dugove i izvini se”, Mohabir napominje da starosjedioci Kanade traže od kralja Charlesa III da se odrekne “Doktrine otkrića” kao svog prvog službenog čina. Ovaj zakon, na čije poništavanje poziva, dozvoljava kolonijalnoj sili oduzimanje zemlje autohtonih stanovnika i opravdava nasilje nad njima.
Kanadska profesorica karipskog porijekla saopćila je da narod Kvebeka, koji je 1763. ustupljen Britanskoj imperiji, traži ukidanje uloge “podguvernera” koji je regionalni predstavnik Britanske krune. Očekuje da će se javnost pokrenuti i poduzeti mjere kako bi se osiguralo ispunjavanje ovog zahtjeva na predstojećim izborima.
Napomenula je da Karibi i dalje nose ožiljke koje su ostavile decenije genocida, ropstva, prisilnog rada i kolonijalizma koji su naneseni autohtonim narodima od Britanske imperije.
Osvrćući se na ono što može uslijediti nakon smrti kraljice Elizabete, poput raspada Commonwealtha, profesorica je rekla da je Barbados nedavno donio historijsku odluku da se oslobodi privrženosti Britanskoj imperiji uklanjanjem kraljice sa čela države. Očekuje da bi i druge karipske zemlje mogle slijediti taj primjer nakon kraljičine smrti.
Kaže da su zemlje Kariba još uvijek u procesu dekolonizacije; mnoge njene zemlje pokušavaju zaliječiti otvorene rane koje je ostavio britanski kolonijalizam i pljačka resursa koja je sve to pratila.
Zaključila je da su ove zemlje sada u procesu tranzicije iz malih zemalja unutar neokolonijalnog svijeta koji je zahtijevao da ostanu članice Commonwealtha, te da postanu protagonisti koji uznemiruju Kraljevstvo podsjećajući na njegovo kolonijalno naslijeđe i zahtijevajući naknadu za štetu koju je to prouzrokovalo.
(Agencije)