Prošle godine u ovo vrijeme Kantonalni sud u Mostaru povrdio je da je nad dječakom izvršena diskriminacija. Kad nije bilo drugog načina roditelji su se, uz pomoć dobrih stručnjaka, odlučili na tužbu
Piše: Mirsad Behram, Interwiew.ba
Teško jeste, ali borite se, na kraju se isplati. To je, ukratko, poruka majke iz Mostara B.M., čija porodica se sudskim putem šest godina borila za prava njihovog maloljetnog djeteta, sa poteškoćama u razvoju, da bi na kraju slučaj dobili u svoju korist.
Navršilo se nedavno godinu dana od kraja višegodišnje sudske borbe, nakon koje je pravosnažnom presudom Kantonalnog suda u Mostaru potvrđeno da je predškolska ustanova, odnosno vrtić, kojeg je dječak P.M. pohađao, povrijedila pravo maloljetnog dječaka na jednako postupanje u procesu predškolskog odgoja i obrazovanja.
– Drago mi je zbog presude i zbog sve druge djece, jer smo se i na sudu borili za svu djecu s poteškoćama – kazala je B.M. za D24/7.
Nakon tri godine – ne može
Radi se o slučaju koji datira iz 2015. godine. Tada šestogodišnji P.M., dijete sa Down-sindromom, pohađao je već tri godine Inkluzivni dječiji vrtić „Sunčani most“ u Mostaru. Tog proljeća, promijenjena je odgajateljica u vrtiću, nakon čega su roditelji – priča majka B.M. – uočili vidne promjene na djetetu.
Pravni zastupnik familije Ahmet Salčin, pomoćnik direktora za pravna pitanja i opće poslove u Udruženju “Vaša prava BiH”, koje pruža besplatnu pravnu pomoć građanima BiH, priča da je, prema riječima roditelja, dječak bio tužan, neraspoložen. Čak je, žalili su se, u par navrata dolazio sa modricama, povredama. Roditelji su posumnjali da se nešto događa.
Prijavili su probleme upravi vrtića, koja nije imala sluha za tu vrstu problema i njihov stav je bio da dijete nije za tu vrstu vrtića, nego za neki specijalizirani. Direktorica vrtića Biljana Čelan smatrala je da se dijete nedolično ponaša.
Preporuka iz Austrije
Salčin ističe kako je uprava vrtića je najavila da će se posavjetovati i sa Upravnim vijećem organizacije iz Austrije kojoj vrtić pripada. Stigla je preporuka da dijete ne smije napustiti vrtić, da mora nastaviti sa predškolskim obrazovanjem. Uvjet je bio da se s njim radi u manjoj grupi djece. No, ističe Salčin, direktorica je zabranila dolazak djeteta u šestom mjesecu 2015. godine.
Dijete je tako, ističu, zakasnilo na upis u bilo koji drugi vrtić i tu godinu obrazovanja i socijalizacije je moralo propustiti.
– Od tad je krenula naša borba – prisjeća se majka.
Porodica dječaka najprije se obratila zvaničnim institucijama – ombudsmenima BiH, Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK.
Oba odgovora bila su dijete treba nastaviti sa predškolskim obrazovanjem, jer je to najbolji interes djeteta.
Kako do toga nije došlo roditelji su odlučili podnijeti tužbu Općinskom sudu u Mostaru 31. decembra 2015. godine.
– Tužbenim zahtjevom je traženo da se utvrdi diskriminacija, nejednako postupanje i zatražena je nematerijalna šteta od 8.000 KM zbog duševne boli i patnje – kazao nam je Salčin.
On ističe da su roditelji, cijelo vrijeme sudskog procesa, bili uporni, sarađivali su sa svojim pravnim zastupnikom i išli su svaki put na ročište.
Roditelji naglašavaju da su trpjeli i pritisak okoline, pa čak i bliskih prijatelja, jer “dijete možda ne pripada tu”.
Druga strana se žalila Kantonalnom sudu i 7.5.2021. godine je donio sud pravosnažnu presudu. Presuda je Udruženju dostavljena 6.10. 2021. godine. Tim je je u potpunosti okončana pravna bitka koja je trajala skoro punih šest godina.
– To je jedna vrlo interesantna presuda, koja će za ubuduće pokazati kako se trebaju ponašati svi roditelji. Koliko je bila bitna borba roditelja, oni su uporni bili. Oni su, šta je god trebalo uraditi, bili spremni na to – naglašava Salčin.
Jednaka prava
Podršku roditeljima cijelo vrijeme pružala je Udruga za Down sindrom Mostar, čiji su članovi. Predsjednik Udruge Igor Ledić da je tužba bila rješenje, da je to poruka kako se ne treba predavati i boriti za svoje dijete.
– Obitelj iz naše Udruge je takođe imala strahove, takođe se bojala, međutim, zahvaljujući nekoj pozitivnoj atmosferi ljudi oko njih, odlučili su se na taj jedan iskorak i ono što mogu reći na kraju je da se taj iskorak isplatio – naglasio je Ledić.
On kaže da je roditelji dječaka P.M. nisu ni htjeli ni mogli preći preko diskriminacije.
– Svi moramo imamo jednaka prava i jednake mogućnosti – kazao je Ledić.
On kaže da slučajeva diskriminacije ima, ali se roditelji teško odlučuju da pokrenu sudske postupke.
– Vjerujte mi da jako veliki broj roditelja isto tako doživljava diskriminaciju na račun svog djeteta u tvrtkama u kojima rade. Nemaju ona prava koja su im zagarantirana, recimo, Pravilnikom o radu i tako dalje. I vazda idemo linijom nekog manjeg otpora. Zašto? Da ne bi na kraju došlo do još većih nekih posljedica. Međutim, imate “Vaša prava” – besplatnu pravnu pomoć, imate ljude koji su specijalizirani za takve borbe, besplatni su, pomoći će vam, omogućit će vam jednu ravnopravnu borbu sa sustavom – istakao je Ledić.
Vjetar u leđa
U međuvremenu, nakon što je na početku borbe dječak P.M. morao propustiti godinu predškolskog obrazovanja, roditelji su ga upisali u Osnovnu školu u mjestu Buna kod Mostara.
– Dijete se uklopilo u školu, mi odahnuli. Znali smo da smo u pravu, imali na našoj strani pravnika koji je govorio ‘Idemo do Strasbourga!’. Onda dobijete moral i ohrabrenje – naglašava dječakova majka.
Dječak koji danas ima 13 godina, pohađa školu uz asistenta. Postiže dobre rezultate.
Majka ističe da su se cijelo vrijeme borili ne samo za svog sina, nego za svu djecu s poteškoćama u razvoju.
– Jer, ako sad riješimo ovaj slučaj, odmah dajemo vjetar u leđa i drugim roditeljima. Tako institucijama dajemo do znanja da ne mogu kao hoće ni prema djeci, ni prema odraslima – kaže B.M.
Ona na kraju kaže kako može samo poručiti svim roditeljima, koji imaju problem, da nađu dobrog pravnika i da se bore.