Mravinjaci na vrištinama, u šumama, i vašim vrtovima su oaze života, pokazalo je novo istraživanje. Toplina i hranjive materije iz mravinjaka čine ih savršenim domom za jedinstvene biljne i životinjske vrste.
Rikke Reisner Hansen i njene kolege s Odsjeka za ekološke nauke na Univerzitetu Aarhus proučavali su mravinjake na danskim vrištinama kako bi istražili njihovu važnost za druge insekte i biljke. I pokazalo se da su mravi zaista važni!
“Mravi dovlače uginule životinje natrag u mravlji nasip, a to okolnom tlu obezbjeđuje ugljik i druge važne hranjive tvari. Mravlji nasip osim toga zagrijava okolno tlo, a u proljeće se šarke, gušteri i tvrdokrilci vole odmarati u blizini mravljih nasipa zbog topline. Toplina i hranjive tvari stvaraju jedinstvene uvjete koji omogućavaju određenim biljnim vrstama koje inače ne uspijevaju na vrištinama da uspijevaju na mravinjaku,” kaže Rikke.
Rikke i kolege su proučavali dvije vrste mrava. Formica exsecta (uskoglavi mrav) koji koristi lišće vrijeska i trava za izgradnju mravinjaka, te Lasius flavus (žuti livadski mrav) koji gradi mravinjake od mineralnog tla na vrištinama.
Tik do mravinjaka, istraživači bi iskopali duboku rupu. Na taj način su proučavali kako je mravinjak utjecao na tlo, korijenje i divlje životinje iznad i ispod mravinjaka. Također su mjerili temperaturu na vrhu mravinjaka, te su ispitali hranjive tvari u tlu okolo i ispod mravinjaka.
“Izgleda da se gornji dio mravinjaka ponaša kao minijaturni Costa de Sol za insekte i reptile. Životinje iskorištavaju višak topline od mrava da se ugriju u rano proljeće i kada su svježa jutra”, objašnjava Rikke.
“Isto se odnosi na biljke. Biljka koja raste na mravinjaku cvjeta ili lista brže od iste te vrste koja raste na okolnom vrištinskom tlu. To je posebno korisno za insekte koji se hrane polenom i nektarom, jer mravinjaci omogućavaju dodatnu sezonu cvjetanja.
Stoga bi zaštita mravinjaka mogla doprinijeti ublažavanju krize biodiverziteta.
Biodiverzitet je ugrožen širom svijeta, uključujući Dansku. Gubimo vrste sve bržim tempom jer uništavamo važna staništa sječom šuma, obrađivanjem vriština i isušivanjem močvara.
Rikke dalje pojašnjava da je problem što površine kao što su vrištine ljudi tretiraju kao homogene krajolike, gdje se ista metoda za upravljanje primjenjuje na kompletnoj površini vrištine. Na primjer, dopušteno je da prevelik broj životinja pase zemlju. Ili se koriste veliki strojevi za krčenje vegetacije. Takve prakse, nažalost, uništavaju i mrave a posljedično i vrste koje ovise o mravima.
Kako bi se osiguralo mnogo različitih biljaka i životinja na vrištinama potrebno je vratiti te površine u njihovo originalno (divlje) stanje, naglašava ona.
Izvor i više na: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA
*Vriština (ili bujadnica) je ime za prostrane otvorene površine, obrasle travama i niskim grmljem po kojima dominiraju biljke kao što su vrijes, žutike, patuljaste borovice i rijetko raštrkano drveće poput breza. One su vještačke tvorevine, stvorene djelovanjem ljudi, nakon viševjekovne sječe šuma. Vriština je i ime za biljnu zajednicu koja se razvija na kiselim tlima nakon potiskivanja šumske zajednice. (Izvor: Wikipedia)