Novo istraživanje Univerziteta Colorado Boulder pokazuje da će se broj farmi na globalnoj razini prepoloviti kako se veličina prosječnih postojećih farmi bude udvostručila do kraja 21. stoljeća, što predstavlja značajan rizik za svjetske prehrambene sisteme.
Studija je objavljena u časopisu Nature Sustainability i prati broj i veličinu farmi iz godine u godinu, od 1960-ih do 2100. godine.
Ovo istraživanje ukazuje da će čak i ruralne zajednice u Africi i Aziji, koje su ovisne o farmama, doživjeti pad broja operativnih farmi.
Kako bi procijenio globalno stanje poljoprivrede, Zia Mehrabi, docent studija okoliša na CU Boulder je koristio podatke Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu o poljoprivrednim površinama, BDP-u po glavi stanovnika i veličini ruralnog stanovništva u više od 180 zemalja. Prvo je rekonstruirao razvoj broja farmi od 1969. do 2013., a zatim projicirao te brojeve do 2100.
Njegova analiza je otkrila da će broj farmi širom svijeta pasti sa 616 miliona u 2020. na 272 miliona u 2100. Ključan razlog za to: kako gospodarstvo jedne zemlje raste sve više ljudi migrira u urbana područja, ostavljajući manje ljudi u ruralnim područjima da se brinu za zemljište.
U SAD-u i zapadnoj Europi već desetljećima broj farmi opada a povećava se veličina preostalih farmi. Najnoviji podaci Ministarstva poljoprivrede SAD-a pokazuju da je 2022. godine bilo 200.000 farmi manje nego 2007. godine.
Mehrabijeva analiza je pokazala da će se prekretnica od stvaranja farmi do široko rasprostranjene konsolidacije početi događati već 2050. godine u zajednicama širom Azije, Bliskog istoka, Sjeverne Afrike, Oceanije, Latinske Amerike i Kariba. Podsaharska Afrika slijedit će isti trend kasnije tokom stoljeća.
Istraživanje je također pokazalo da čak i ako se ukupna količina obradivog zemljišta ne promijeni širom svijeta u nadolazećim godinama, manje će ljudi posjedovati i obrađivati onu zemlju koja je dostupna. Taj bi trend mogao ugroziti bioraznolikost u vrijeme kada je očuvanje bioraznolikosti na prvom mjestu.
“Veće farme obično imaju manje bioraznolikosti i više monokultura”, rekao je Mehrabi. S druge strane “Manje farme obično imaju veću biološku raznolikost i raznolikost usjeva, što ih čini otpornijim na štetočine i klimatske šokove.”
I ne radi se samo o bioraznolikosti, ugrožena je i opskrba hranom. Mehrabijeva prethodna istraživanja pokazuju da najmanje svjetske farme čine samo 25% svjetskog poljoprivrednog zemljišta, ali obezbjeđuju jednu trećinu svjetske hrane.
Štaviše, manje farmi znači manje farmera koji mogu imati vrijedno autohtono znanje koje seže stoljećima unazad. Kako se farme konsolidiraju, to znanje zamjenjuju nova tehnologija i mehanizacija.
Izgradnja raznolikog portofolia hrane
“Ako ulažete u današnje prehrambene sisteme s oko 600 miliona farmi u svijetu, vaš je portofolio prilično raznolik”, rekao je Mehrabi. “Ako postoji šteta na jednoj farmi, vjerojatno će se učinak na vaš portofolio izjednačiti s uspjehom druge farme. Ali ako smanjite broj farmi i povećate njihovu veličinu, učinak tog šoka na vaš portofolio će se povećati. Nosiš veći rizik.”
Istraživanje dalje spominje i pozitivne strane promjene u korporativno vlasništvo nad farmama. Konsolidacija u poljoprivredi može dovesti do poboljšane produktivnosti rada i gospodarskog rasta s većom radnom snagom u nepoljoprivrednom sektoru i poboljšanim sistemima upravljanja, napominje se.
Jedna od najvećih prednosti konsolidacije poljoprivrednih gospodarstava, rekao je Mehrabi, je poboljšana ekonomska prilika za ljude i mogućnost odabira vlastite karijere izvan poljoprivrednog sektora.
“Trenutno imamo oko 600 miliona farmi koje hrane svijet, a one na svojim plećima nose 8 milijardi ljudi”, kaže Mehrabi. “Do kraja stoljeća vjerojatno ćemo imati upola manji broj poljoprivrednika koji će hraniti još više ljudi. Stvarno moramo razmisliti o tome kako možemo uspostaviti obrazovne i sisteme podrške koji će podržati te poljoprivrednike.”
Podižući svijest o globalnim poljoprivrednim trendovima, Mehrabi se nada da će njegova analiza dovesti do politika koje osiguravaju očuvanje bioraznolikosti, održavaju otpornost na klimu, čuvaju autohtono znanje i pružaju poticaje za poboljšanje ruralnog gospodarstva u zemljama širom svijeta.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA