Autori studije detaljno su analizirali ekonomsku i ekološku vrijednost praksi recikliranja u zajednicama i uporedili je s vrijednošću drugih praksi ublažavanja klimatskih promjena. Zaključili su da recikliranje osigurava povrat ulaganja sličan ili bolji od ekološki prihvatljivih strategija poput prelaska na električna vozila ili kupovine zelene energije, što je električna energija iz čistih, obnovljivih izvora energije.
Ako bi se napustila praksa recikliranja to zatvara jednu od najlakših prilika za zajednice i građane da pomognu u smanjenju utjecaja klimatskih promjena i smanjenju ljudskih zahtjeva za prirodnim resursima, rekao je Timothy Townsend, profesor nauke o inženjerstvu okoliša na Univerzitetu Florida i jedan od autora studije. “Samo recikliranje neće riješiti problem, ali je dio slagalice.”
Mjesta i gradovi širom SAD-a otkazali su ili smanjili programe recikliranja zbog sve većih troškova. Nedavna ograničenja na materijal koji se može reciklirati a koji prikupljaju veliki internacionalni marketi pridonijela su povećanju troškova, ukazuje studija koja je objavljena u časopisu Nature Sustainability.
Townsend i Malak Anshassi s Politehničkog univerziteta na Floridi procijenili su koliko je recikliranje skuplje u poređenju s tradicionalnim odvozom smeća i ispitali je li preprodajna vrijednost materijala za recikliranje u bilo kojem trenutku dovoljna da se program isplati. Također su analizirali ulogu recikliranja stambenih objekata u smanjenju emisija stakleničkih gasova i očuvanju prirodnih resursa.
Kada su tržišta recikliranja bila najunosnija 2011. godine, troškovi recikliranja u SAD-u iznosili su samo 3 dolara godišnje po kućanstvu. Počevši od 2018. do 2020. godine, na snagu su stupila strožija ograničenja, a pandemija COVID-19 poremetila je tržišta, te se cijena recikliranja kretala od 34 do 42 dolara. Studija tvrdi da čak i uz veće troškove, ulaganje nadoknađuje emisije stakleničkih gasova iz nerecikliranog otpada zakopanog na odlagalištima.
Townsend i Anshassi kažu da ako lokalne vlasti restrukturiraju svoje programe recikliranja kako bi ciljali na materijale s najvećom tržišnom vrijednošću i najvećim potencijalom za kompenzaciju ugljika, recikliranje može samo isplatiti svoje troškove i smanjiti emisije stakleničkih gasova. Oni u materijale veće vrijednosti ubrajaju novine, karton, aluminijske i čelične limenke te HDPE i PET plastične boce.
Istraživači također sugeriraju da bi lokalne i državne vlasti mogle provoditi politike koje bi pomogle u smanjenju tereta troškova recikliranja, poput utvrđivanja minimalne količine materijala koji se mogu reciklirati i koje proizvođači moraju koristiti u pakiranju ili proizvodima te stavljanja dijela odgovornosti za troškove recikliranja na proizvođače.
“Ako kolektivno naučimo bolje reciklirati, možemo smanjiti troškove tako da nema gubitaka”, kaže Townsend. “Iz ekološke perspektive, to je dobar povrat vaše investicije.”
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA