Mr. sc. Željko Vuković je viši inspektor zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, a jedan od rezultata njegovog rada je više od 100.000 zaplijenjenih ubijenih i živih zaštićenih životinja. Svoja iskustva je nedavno prenio na radionici o suzbijanju krivolova u Livanjskom polju koja je održana u Livnu uz prisustvo brojnih predstavnika institucija i lovačkih udruženja.
Razgovarali: Centar za životnu sredinu
Dugo se borite protiv krivolova u Hrvatskoj. Koliko je krivolov rasprostranjen i na koji način rješavate taj problem?
– Da, taj posao radim od 2001. godine i mogu sa sigurnošću reći da je danas krivolov značajno manje rasprostranjen u odnosu na tada. Naravno, prije svega mislim na krivolov strogo zaštićenih vrsta i krivolov nedopuštenim sredstvima (krivolov prepelica uporabom elektrovabilica), a ne na divljač, koja ne spada u moju nadležnost, već nadležnost Lovne inspekcije. Po pitanju krivolova na divljač, ne mogu potpisati da je situacija puno bolja u odnosu na ranije. To je prije svega rezultat slabog rada lovočuvarskih službi i simboličnih/kozmetičkih ovlasti lovočuvara.
Imali ste veliki broj slučajeva krijumčarenja zaštićenih vrsta iz ili preko BiH. Kako ocjenjujete saradnju, kada je o ovakvim slučajevima riječ, sa nadležnima u BiH?
– Što se tiče suradnje s kolegama iz BiH, ona je ostvarena i imali smo 2 zajednička susreta s ciljem razmjene iskustava. Mislim da je to pomoglo u daljnjem radu i nama i kolegama iz BiH. Da suradnja može biti i bolja, svakako da može i treba.
Lokalne zajednice i lovačka udruženja često nisu blagonakloni prema stavljanju određenih područja pod zaštitu, jer smatraju da im zaštita ograničava određene aktivnosti.
Kakva su Vaša iskustva?
– Iskustva su upravo takva. No, kada do zaštite određenog područja ipak dođe, a kod nas je zaštita dolazila ponajviše po pitanju proglašavanja ekološke mreže „Natura 2000“, onda je lokalno stanovništvo vrlo brzo uvidjelo prednosti takvog oblika zaštite. Također, lovačke udruge su isto tako vidjele da nema nikakvih posebnih ograničenja niti po pitanju lovnih aktivnosti. Naravno, protuzakoniti lov nije dopušten niti izvan, a niti unutar ovakvih područja. Dapače, brojni projekti koje podržava Europska unija bili su korisni za sve dionike takvih područja. Lovne aktivnosti zabranjene su samo u nacionalnim parkovima i rezervatima, ali to je tako bilo i prije ulaska u Europsku uniju.
Kako se boriti protiv krivolovaca koji su bliski vlasti?
– Zapošljavanjem neovisnih i stručnih kadrova u zaštitarske službe, u inspekcijske službe, u Policiju i u pravosuđe.
Naravno, to izgleda kao nemoguća misija i u Republici Hrvatskoj koja je u EU, a poglavito u BiH koja ondje još nije. No, to je jedini put. U tom smislu i neovisno istraživačko novinarstvo, kao i strukovne nevladine organizacije, mogu biti od velike pomoći, raskrinkavajući takve slučajeve i pišući o njima.
Lovci u BiH ističu da je, kod krivolova, upotreba termalnih kamera jedan od većih problema. Da li su i u Hrvatskoj prisutne i kako se protiv njih borite?
– U Republici Hrvatskoj noćni lov je zabranjen, pa samim tim i uporaba termalnih kamera/ciljnika u lovištu. Njihova uporaba je kazneno djelo.
Učestvovali ste u radionici o suzbijanju krivolova u Livnu gdje su bili i predstavnici nadležnih institucija. Da li vidite njihovu zainteresovanost da se uhvate u koštac sa ovim problemom?
– Da, to se moglo primijetiti. Nadam se da će i praksa to potvrditi.
Da li ekološka udruženja u Hrvatskoj utiču na podizanje svijesti o štetnosti krivolova i kakva je njihova saradnja sa institucijama po tom pitanju? Koliko je bitna uloga civilnog sektora u rješavanju ovog problema?
– U Republici Hrvatskoj najviše po tom pitanju prednjači nevladina organizacija BIOM. Moje osobno mišljenje je da bi državne institucije s tom i sličnim organizacijama morale konkretnije i češće surađivati te ih svesrdno podržavati u njihovom radu