Sanja Pavić, Gong: Vrijedne su preporuke Europske komisije da zakonodavstva država članica idu na odbacivanje tužbi koje nisu potkrijepljene jasnim dokazima.
U Bruxellesu je 31. siječnja organizirana konferencija pod nazivom “Kako poboljšati obranu od SLAPP-ova: Lekcije naučene iz projekta PATFox” („Improving anti-SLAPP defense: Lessons learned from the PATFox Project“) na kojoj su predstavljeni dosezi dvogodišnjeg projekta PATFox („Pioneering anti-SLAPP Training for Freedom of Expression“). U projektu je sudjelovao niz strukovnih i udruga civilnog društva iz jedanaest zemalja Europske unije: Španjolske, Njemačke, Malte, Cipra, Slovačke, Poljske, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Rumunjske i Bugarske. Iz Hrvatske je u sklopu projekta sudjelovao Gong, koji je u sklopu rada na PATFox projektu izradio edukacijski materijal o problemu SLAPP-a.
Piše: Alen Mikec, H-Alter
Dok je u trenucima spremanja velikog prosvjeda pred Markovim trgom hrvatska javnost bila zaokupljena sada već notornim zakonom koji bi navodno trebao suzbiti curenje informacija, u Europskom je parlamentu organizirana konferencija koja je tematizirala bauk koji isto tako nagriza hrvatsko novinarstvo i javni interes. Radi se o praksi iscrpljivanja novinara i redakcija učestalim sudskim tužbama, odakle i dolazi akronim za SLAPP (eng. šamar) – “strategic lawsuit against public participation” (ili, po naški: „strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti“).
U slučaju SLAPP-a se „legitimni postupci previđeni domaćim zakonodavstvima, faktično koriste protivno njihovoj zakonskoj svrsi“ piše u AntiSLAPP kurikulumu za edukaciju pravnika u Hrvatskoj autorice odvjetnice Vanje Jurić objavljenom u izdanju Gonga pred kraj prošle godine: SLAPP tužbe u svojoj su osnovi neosnovane dok postupak postaje „sa svim svojim financijskim i vremenskim implikacijama, sam sebi svrha“. Sloboda izražavanja i novinarstvo u opasnosti su koja, rečeno je na konferenciji, ide i korak dalje, pa organizatori u uvodu konferencije ističu i lančane reakcije u kojima nije stran slučaj tuženja i odvjetnika tuženih novinara.
Izlaganja predstavnica i predstavnika na konferenciji upućuju razmjere problema SLAPP-a, neovisno o nacionalnim i granicama blokova nekada hladnoratovski podijeljene Europe. Ipak, izlaganja upućuju na izražajan deficit medijskih sloboda zemalja nekadašnjeg realnog socijalizma, ali i Slovenije i Hrvatske kao jedinih članica nekadašnje socijalističke Jugoslavije.
Problem deficita slobode izražavanja otklonom prema europskom istoku za H-Alter komentira Sanja Pavić, Gongova pravnica koja je na konferenciji u Europskom parlamentu izvijestila o rezultatima projekta i o stanju u Hrvatskoj:
„Projekt Pioneering anti-SLAPP Training for Freedom of Expression (PATFox), uz iznimku Španjolske i Njemačke, okuplja mahom zemlje srednje i istočne Europe upravo zbog činjenice što se radi o novijim demokracijama, gdje sloboda izražavanja očito još nije u pravom smislu zaživjela. Predložena anti-SLAPP direktiva odnosi se na slučajeve s prekograničnim elementom, kojih možda i nije toliko koliko ih je isključivo u nadležnosti pojedinih država članica. Ipak, pozdravljamo svaki napor da se krene u sustavno rješavanje pitanja ovih zlonamjernih tužbi, kojima je jedini cilj gušenje glasova kritike. Za početak, i sama uspostava definicije SLAPP-ova je veliki pomak, jer nije svaka tužba protiv medija ujedno i SLAPP.
Ono što je vrijedno jesu Preporuke Europske komisije kojima se predlaže da zakonodavstva država članica slijede europsku direktivu i, među ostalim, idu na odbacivanje tužbi koje nisu potkrijepljene jasnim dokazima. Koliko će te preporuke zaživjeti u nacionalnim zakonodavstvima, još treba vidjeti“, zaključuje Gongova pravnica.
Istaknuti problem medijske (ne)slobode u zemljama odavno nepostojećih realnih ili samoupravnih socijalizama nipošto ne znači da je SLAPP njihov ekskluzivan problem. Odvjetnici na Cipru, ističu predstavnici na konferenciji, mahom nisu bili upoznati s institucijom SLAPP tužbi zbog čega polažu nade u edukaciju struke i javnosti. Sličan problem ima i Malta, gdje se svega dvadesetak odvjetnika bavi prirodom takve prakse. Valja podsjetiti da je svjetsku javnost potreslo ubojstvo malteške antikorupcijske novinarke i zviždačice Daphne Caruana Galizia iz 2017. godine zbog čijeg je stradanja pitanje novinarskog zastrašivanja načelo intenzivniju raspravu u Europi. Predstavnici Malte akcentiraju posebno važnu činjenicu: teren i praksa na terenu važniji su od zasnivanja zaključaka na izvješćima iz druge ili treće ruke.
Zanimljivu perspektivu ponudila je i Eleonora di Franco sa sveučilišta u Maastrichtu (Department of International and European Law at Maastricht University) uključenog u projekt, rekavši da se s akademije može gledati iz drugačije, gotovo pa ptičje perspektive, pri čemu treba paziti da akademski krugovi ne budu iščašeni od dešavanja na terenu. Di Franco se nada prvoj generaciji studenata koju neće morati dodatno educirati o tome što je SLAPP uopće.
Valja podcrtati ono što se provlačilo izlaganjima o zlokobnoj praksi sudskog šamaranja slobode izražavanja: pravnici su mahom needucirani, a suci nerijetko u sprezi s moćnicima ili su sami ključ problema iživljavanja nad novinarima. Upitana naziru li se pomaci u struci u Hrvatskoj po pitanju svijesti o problemu SLAPP-a, Sanja Pavić za H-Alter ističe:
„Još je nezahvalno govoriti ima li konkretnih pomaka, budući da se problem SLAPP-ova u Hrvatskoj, ali i Europi, tek nedavno osvijestio. Edukacije kakve je održavao Gong zajedno s Vanjom Jurić, jednom od najvećih stručnjakinja za medijsko pravo u našoj državi, koja je u sklopu radionica izradila anti-SLAPP priručnik za hrvatske pravnike, zasigurno su pomogle da se obrati pozornost na ovaj rastući problem. Svakako je nužna daljnja edukacija po ovom pitanju jer u naše zakonodavstvo, a isto je i s drugim državama članicama, još nije uvedena definicija što je zapravo SLAPP tužba.
Iako će se novom Zakonu o medijima uspostaviti mehanizam za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP-ova, ništa se ne govori o aktivistima koji su također izloženi takvim tužbama, kojih u Hrvatskoj ima, posebno onih koji se bore protiv devastacije naše obale.
Hrvatska je posebna po tome da su inicijatori SLAPP-ova nerijetko suci. Osim što iniciraju veliki dio SLAPP-ova, oni si pritom međusobno dosuđuju previsoke iznose na ime naknade štete, koji nisu razmjerni učinjenoj povredi. O tome je 2018. godine odlučivao i Europski sud za ljudska prava u slučaju Narodnog lista, protiv kojeg je niz sudaca podnio tužbe i tražio enormne iznose za naknadu štete. Prisjetimo se kako je i sudac Ivan Turudić u postupku protiv novinara Dražena Ciglenečkog tražio čak 180 tisuća kuna, što je u drugostupanjskom postupku palo na i dalje previsokih 90 tisuća, zbog zbog autorske kolumne u kojoj je Turudić uspoređen s Vojislavom Šešeljom. Na “obuzdavanje” svojih kolega, pozvao je i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, koji je prije dvije godine poslao upitnik županijskim sudovima tražeći informacije o tužbama protiv novinara i medija koje su podnosili suci. Naglasio je da suci imaju pravo tužiti novinara ako smatraju da ga je oklevetao, no zbog svoje važne funkcije moraju imati puno veći stupanj tolerancije na kritiku.“
Na pitanje koliko smo daleko (ili blizu) od zakonodavstva koje bi bolje sačuvalo medijske slobode i rješavanje problema SLAPP-a, Sanja Pavić akcentira da je ključ „politička volja“, “odnosno volja onih koji vrše (najviše) javne funkcije da shvate da njihov rad smije biti kritiziran.“
„Granice dopuštene kritike“, nastavlja Pavić, „znatno su šire kada se radi o političarima i javnim osobama, a vlada i dužnosnici moraju trpjeti još veći stupanj kritike nego političari. Jedan od meni ‘dražih’ slučajeva je onaj kada je Hrvatska turistička zajednica tužila blogera Paula Bradburyja zbog kritike njihovog rada, kao i zbog parafraziranja službenog slogana u Croatia full of uhljebs. Nakon tri godine HTZ je povukao tužbu, i Bradburyju je morao nadoknaditi 1 781 euro sudskih troškova. Tijelo javne vlasti je čovjeka koji promovira turizam naše države, možda i bolje od nekih koji su za to plaćeni javnim novcem, tužilo za satiru. Nužno je da se odmah prepozna da se radi o SLAPP-u, bez da se godinama opterećuju ionako zagušeni sudovi. Neke manje poznate slučajeve sa SLAPP elementima, obradili smo i u našoj analizi.
Dominantni položaj onih na vlasti nalaže da se suzdrže prije nego krenuti posezati za ovakvim mjerama, o čemu govori i praksa Europskog suda za ljudska prava. Praksa hrvatskih sudova u ovakvim predmetima još uvijek nije ujednačena, zato je potrebno osloniti se na odgovarajuće odluke Ustavnog suda, uz praksu ESLJP-a.
Koliko je Republika Hrvatska blizu zakonodavstva koje bi dobro čuvalo medijske slobode, vidimo po predloženim izmjenama Kaznenog zakona i uvođenja novog kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Ukoliko partikularni interesi onih na vlasti preteže nad interesom javnosti da zna što rade iza zatvorenih vrata, nećemo imati slobodu medija.“
Za kraj, Sanja Pavić u razgovoru za H-Alter ističe da je sloboda mišljenja i izražavanja misli ustavno pravo te je kao takvu treba i čuvati.