Crvena, plava i zelena plastika brže se razlažu u mikroplastiku od plastike u drugim bojama, utvrdila je zajednička studija britanskih i južnoafričkih naučnika. Nakon otkrića, uslijedio je poziv trgovcima da prestanu sa proizvodnjom svakodnevnih proizvoda kao što su flaše za piće, baštenski namještaj i igračke od plastike u jarkim bojama.
Crvena, plava i zelena plastika postale su “veoma krte i fragmentirane”, dok su crni, bijeli i srebrni uzorci ostali “uglavnom nepromjenjeni” tokom trogodišnjeg perioda posmatranja.
Naučnici iz Velike Britanije i Univerziteta u Kejptaunu u Južnoj Africi koristili su komplementarne studije kako bi pokazali da se plastika istog sastava razlaže različitim brzinama u zavisnosti od boje.
Britanski istraživači su stavili čepove boca različitih boja na krov univerzitetske zgrade kako bi ih izložili suncu i vremenskim uslovima tokom tri godine. Južnoafrička studija koristila je plastične predmete pronađene na udaljenoj plaži.
.
– Nevjerovatno je da uzorci ostavljeni na krovu u Lesteru i oni prikupljeni na vjetrovitoj plaži na južnom vrhu afričkog kontinenta pokazuju slične rezultate – rekla je dr Sara Kej, koja je vodila projekat.
Proizvođači vole plastiku u jarkim bojama jer je upadljivija
Nalazi pokazuju da crni, bijeli i srebrni pigmenti štite plastiku od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja, dok drugi pigmenti to ne čine. UV oštećenje mijenja strukturu polimera plastike, čineći je krtom i podložnom fragmentaciji.
– Proizvođači bi prilikom dizajniranja plastičnih predmeta i ambalaže trebalo da razmotre i reciklabilnost materijala i vjerovatnoću da će biti bačen. Za predmete koji se koriste na otvorenom ili su intenzivno izloženi sunčevoj svjetlosti, kao što je plastični baštenski namještaj, razmislite o izbjegavanju boja kao što su crvena, zelena i plava kako bi trajali što duže – poručila je Kej.
Ova terenska studija, objavljena u časopisu Environmental Pollution, prvi je dokaz ovog efekta.
– Često sam se pitala zašto mikroplastika u pijesku na plaži često izgleda kao da ima sve boje duge – rekla je profesorka Sara Gabot, takođe sa Univerziteta u Lesteru, koja je bila koautor studije: – Pretpostavila sam da me oči varaju i da samo vidim šareniju mikroplastiku jer ju je lakše uočiti. Ispostavilo se da zaista ima više jarkih mikroplastika u okruženju jer su plastični predmeti u crvenoj, zelenoj i plavoj boji podložniji fragmentaciji u milione malih, ali šarenih čestica mikroplastike.
Adam Heriot, stariji stručnjak za plastiku u dobrotvornoj organizaciji Wrap koja se bori protiv otpada, rekao je da se obojena plastika tradicionalno koristila kako bi proizvodi bili upadljiviji u prodavnicama, ali da organizacija već savjetuje proizvođače da izbjegavaju pigmente kako bi se plastika lakše reciklirala.
– Bilo bi dobro ako možemo da izbjegnemo te jarke boje u pakovanjima hrane, posebno predmetima kao što su pakovanja čipsa ili čepovi flaša – navodi Heriot.