Novim istraživanjem je utvrđeno da bi vitalni sistem strujanja Atlantskog okeana, koji utječe na vremenske prilike, mogao kolabirati već krajem 2030-ih godina. To bi bila katastrofa planetarne razmjere, koja bi promijenila vrijeme i klimu.
S nekoliko istraživanja posljednjih godina je konstatirano da bi Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija (AMOC) mogla biti na putu kolapsa, oslabljena višim temperaturama okeana i poremećenom slanošću. Kao uzrok toga su navedene klimatske promjene koje su posljedica ljudskog djelovanja.
U novom istraživanju (koje je recenzirano, ali još nije objavljeno u nekom od naučnih časopisa) korišten je najsavremeniji model procjene kada bi AMOC mogao kolabirati. Tim modelom je utvrđeno da bi AMOC mogao kolabirati između 2037. i 2064. godine. Najizglednije da bi se to moglo dogoditi do 2050.
“Ovo je zaista zabrinjavajuće. Nastavit će se sve negativne popratne pojave klimatskih promjena, kao što su toplotni valovi, suše i poplave. Ako se pored toga dogodi kolaps AMOC-a, klima će se još više pogoršati”, ukazao je istraživač mora i atmosfere na nizozemskom Univerzitetu Utrecht i koautor studije Rene van Western.
AMOC funkcionira poput pokretne trake – prenosi toplu površinsku vodu s južne hemisfere i distribuira je ka hladnom sjevernom Atlantiku. Tada hladnija, slanija voda ponire i teče ka jugu. Riječ je o mehanizmu koji štiti dijelove južne hemisfere od nepodnošljive hladnoće i distribuira hranjive tvari koje održavaju život u morskim ekosistemima.
AMOC-ov kolaps bi mnoge dijelove svijeta učinio neprepoznatljivima. U decenijama poslije njegovog kolapsa, arktički led bi počeo da se kreće prema jugu i nakon 100 godina proširio bi se do južne obale Engleske. Prosječna temperatura u Evropi i sjevernoj Americi bi porasla. Desio bi se potpuni preokret u godišnjim dobima prašume Amazon – trenutna sušna sezona bi postala kišna sezona i obratno.
Okeanograf na njemačkom Univerzitetu Potsdam Stefan Rahmstorf, koji nije bio uključen u spomenuto istraživanje, istakao je da je potrebno uraditi sve kako bi se izbjegao AMOC-ov kolaps jer predstavlja veliku opasnost.
Naučnici iz Utrechta su koristili najsavremenije modele te su prvi put identificirali područje južnog Atlantskog okeana kao optimalno mjesto za praćenje promjena u cirkulaciji. Pratili su temperature i slanost okeana kako bi mogli provjeriti ranije procjene kada bi se mogla desiti prekretnica u AMOC-u.
Rahmstorf je napomenuo da se prije nekoliko godina raspravljalo o tome da li će se to uopće dogoditi, a da je sada izglednije nego prije nekoliko godina da će se to i dogoditi. Prema njegovim riječima, prije pet ili više godina bi bio saglasan da je AMOC-ov kolaps u ovom stoljeću malo vjerovatan, iako je rizik od 10 posto neprihvatljivo visok za toliko katastrofalan utjecaj.
“Sada postoji pet studija kojima se sugerira da bi se to moglo dogoditi u ovom stoljeću. Moja procjena rizika da će se to desiti je 50 posto”, dodaje Rahmstorf.
U ovom istraživanju nije uzeto u obzir topljenje leda na Grenlandu. Topljenjem leda na Grenlandu, ogromne količine slatke vode s ledenog pokrivača se ulijevaju u sjeverni Atlantik, što remeti jednu od AMOC-ovih pokretačkih sila, a to je so.
Kako je podsjetio Rahmstorf, već sada postoji ogroman priliv slatke vode u sjeverni Atlantik, što će potpuno poremetiti sistem, piše CNN.
Agencije