Novi uvidi u ponašanje aerosola iz emisija kuhanja i prskanja mora otkrivaju da čestice mogu uzeti više vode nego što se mislilo, što potencijalno mijenja koliko dugo čestice ostaju u atmosferi. Kapljice postaju teže uzimanjem vode i na kraju bivaju uklonjene iz atmosfere tek kada padnu kao kiša.
Istraživači su proučili sposobnost vode da upije oleinsku kiselinu, molekulu koja se obično nalazi u emisijama iz kuhanja i spreju s površine okeana. Koristili su tehniku Small-Angle X-ray Scattering (SAXS) kako bi prikazali odnos između strukture unutar čestice i njezine sposobnosti da apsorbuje vodu kao i njezine reaktivnosti.
Tim je također proučavao promjene u strukturama zagađujućih čestica uzrokovane promjenama vlažnosti. Pokazali su da dok molekule reaguju s ozonom u atmosferi i razgrađuju se, također se mogu reformirati u različite 3-D strukture s različitim sposobnostima upijanja vode i reakcije s drugim hemikalijama.
Ovi rezultati, objavljeni u Atmospheric Chemistry and Physics, sugerišu da ovi kombinirani faktori djeluju tako da čestice oleinske kiseline duže cirkulišu u atmosferi.
“Naši rezultati pokazuju da aerosoli postoje u stvarno dinamičnom stanju, sa složenim strukturama koje se formiraju, ali i uništavaju. Svako od tih stanja omogućuje zagađujućim molekulama da se duže zadržavaju u atmosferi. Kako bi se smanjila izloženost zagađivačima od kuhanja, ljudi bi trebali razmisliti o tome da više koriste ventilatore i da osiguraju dobro prozračivanje kuhinja kako bi čestice aerosola mogle brzo izaći”, rekao je glavni istraživač profesor Christian Pfrang.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA