Akademik Muriz Spahić, ispred Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini, uputio je otvoreno pismo ministru Salkanu Merdžaniću , a u vezi Poziva za javnu raspravu – Izdavanje prethodne vodne saglasnosti za dvije MHE i to: “Kruščica 1” i Kruščica 2”, koja je zakazana u postupku pribavljanja urbanističke saglasnosti dana 5. 10. 2021. godine u Vitezu.
Otvoreno pismo donosimo u nastavku:
VLADA SREDNJOBOSANSKOG KANTONA
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA
Na ruke ministra Salkana Merdžanića
Oglašavam se s ličnim Stavom koji ima potporu članova Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini, a u vezi Poziv za javnu raspravu – Izdavanje prethodne vodne saglasnosti za dvije MHE i to: “Kruščica 1” i Kruščica 2”, koja je zakazana u postupku pribavljanja urbanističke saglasnosti dana 5. 10. 2021. godine u Vitezu.
Udruženje geografa i ja lično smo zatečeni obnavljanjem cjelokupne završene procedure oko osporene izgradnje navedenih MHE, a na burno nezadovoljstvo mještana bolje rečeno mještanki, Mjesne zajednice koje rijeku Kruščicu doživljava kao opće dobro (blago) koje im je, po principu dovoljnog razloga, da uz navedenu rijeku žive, koriste, štite i istom upravljaju onako kako je Zakonom propisano. Hrabrost žena Kruščice svojim aktivnostima oko njenog ljubomornog čuvanja odavno su poznate široj javnosti izvan općine, kantona i države pa time organizovanje ovakve javne rasprave iznenađuje još više.
O negativnim posljedicama uzurpacije rijeka, rječica i potoka u svrhu korištenja u energetske potrebe iskazivali smo u objavljenim naučnim radovima, na naučnim skupovima, tribinama, javnim istupima u elektronskim i printanim medijima. Sve navedene posljedice proizilaze iz općeg stava sažetog u dvije rečenice da: MHE su velika prirodna šteta i rak rana prirodnih pejzaža, a zanemariva njihova opća društvena korist. Uvjeravanje kako će rijeka i nakon njene uzurpacije nastaviti da teče i u njoj se održati život na ekološko prihvatljivom protoku ili biološkom minimumu je izmišljena floskula koja je sadržana u svim studijama uticaja na okoliš, a ona je zapravo količina vode koju hidroelektrana treba da ostavi rijeci da bi rijeka mogla da nastavi da živi tj. da živi svijet u njoj umire polahko i sigurno, ali po zakonu.
Svakom MHE se uništavaju rijeke. Uvođenje tekućica u cijevi je prevođenje cjelovitog sistema u parcijalni ili skupnu cjelinu. Cjelovit sistem podrazumijeva uzajamne prirodne procese i odnose koje obrazuje tekuća voda sa stjenovitom podlogom i sa zrakom koji je u njoj rastvoren u uzajamnoj areaciji na relaciji riječna voda – atmosfera. U tom procesu nastaje razmjena gasova koja održava život u vodi onakav na koji su postojeća živa bića naviknuta. Čovjek ne može stvoriti ni približno prirodne uvjete za funkcionisanje prirodnog sistema kao što je riječni. Uvođenje riječne vode u cijevi podrazumijeva njihovu potrošnju. Potrošena voda nije prirodna niti upotrebljiva za nastavak života u njoj.
Priča oko Elaborata koja predviđaju uticaj na okoliš bave se isključivo zaštitnim mjerama na gradilištu, tj. na mjestu zločina, a ne nikako pitanjem kako će novonastali tehnogeni sistem funkcionisati u budućnosti.
Donošenje vodne saglasnosti podrazumijeva saučesništvo u trajnom uništavanju prirodnog vodotoka – bogatstva koje nema cijenu.
Poštovani ministre Merdžaniću, neka vas ove kratke naznake, a koje se tiču neopravdanih uzurpacija našeg najvećeg prirodnog blaga – vode, navedu na donošenje ispravnih odluka na zaštiti vodotoka na području SBK pa time i rijeke Kruščice o kojoj je riječ, koja je pored ostalog simbol demokratskog otpora mještana na njenoj zaštiti. Tako su odlučili mještani koji su glasali za sve vas u Vladi. Budite uz svoje birače, a ne pljačkaše prirode.
Akademik
Muriz Spahić
(AbrašMEDIA)