Iz teksta: Za 42% gubitaka planinskih šuma odgovorna je sječa, za 29% šumski požari, za 15% sječa i spaljivanje radi obrađivanja tla, a za 10% polutrajna i trajna poljoprivreda. „Globalnom analizom gubitka planinskih šuma ustanovili smo alarmantno ubrzanje u protekle dvije decenije“, pišu istraživači. „Planinski svijet trpi dodatni pritisak zbog klimatske krize. Ustanovljeno je da se stopa gubitka smanjila tamo gdje su u žarištima bioraznolikosti uvedena zaštićena planinska područja.”
BiH pod nekim oblikom zaštite ima svega oko 3% teritorije. Od 2007. do 2019. godine u šumskim požarima (ukupno 709) izgorjelo je 6,83% teritorije BiH – 349.697 hektara šume, među njima i zajednice endemskih vrsta poput munike. @RiD
Piše: Phoebe Weston, Guardian
S engleskog prevela: M. Evtov, Rijecidjelo.ba
U svijetu je od 2001. godine izgubljeno područje planinskih šuma veće od države Teksas, a stopa kojom šume nestaju svake godine se ubrzava alarmantnom brzinom, upozoravaju istraživači.
Naučnici otkrivaju da je u protekle dvije decenije širom svijeta izgubljeno 78 miliona hektara planinskih šuma, što je više od 7% svih postojećih šuma. Gubitke najviše uzrokuju sječa drveća, širenje poljoprivrede i šumski požari.
Više od 85% svjetskih ptica, sisavaca i vodozemaca živi u planinama. Ova staništa su svojevremeno bila zaštićenija od svojih nizinskih ekvivalenata jer ih je neravni teren činio manje dostupnim, navodi se u studiji. Danas su ova područja sve ugroženija jer ljudi sve više eksploatišu teže dostupna područja ove planete, a nizinske šume dobijaju veću zaštitu.
„Globalnom analizom gubitka planinskih šuma ustanovili smo alarmantno ubrzanje u protekle dvije decenije“, pišu istraživači, predvođeni naučnicima s Univerziteta Leeds i s kineskog Južnog univerziteta nauke i tehnologije, u radu objavljenom u časopisu One Earth (Jedna Zemlja).
Ovi istraživači su otkrili da je za 42% gubitaka planinskih šuma odgovorna sječa, za 29% šumski požari, za 15% sječa i spaljivanje radi obrađivanja tla, a za 10% polutrajna i trajna poljoprivreda.
Prateći promjene u šumama između 2001. i 2018. godine, istraživači su dokumentirali i povećanje i smanjenje šumskog pokrivača, te razradili moguće uticaje na bioraznolikost. Ustanovili su da su teško pogođene Azija, Južna Amerika, Afrika, Evropa i Australija. Veliki dio gubitaka u sjevernoj Aziji nastao je zbog šumskih požara, posebno u velikim dijelovima Rusije. U Australiji je do značajnih gubitaka došlo zbog suša i požara.
Godišnja stopa gubitaka naglo je porasla nakon 2010. godine: u periodu od 2010. do 2018. godine bila je 50% viša nego u periodu od 2001. do 2009. godine. Utvrđeno je da su ključni pokretači gubitka šuma ekspanzija poljoprivrede i sječe u planinskim područjima jugoistočne Azije. Tokom perioda istraživanja, više od polovine globalnog gubitka šuma dogodio se u Aziji.
Klimatska kriza vrši pritisak na posebnu – i često osjetljivu – planinsku floru i faunu, jer toplije temperature tjeraju te vrste da se sele na više tlo. S vremenom će vjerovatno ostati bez odgovarajućih staništa, što je proces poznat kao „brzi put do izumiranja“.
Prethodne studije pokazuju da alpske biljke ne mogu izdržati klimatske promjene i da vrhove planina sve brže osvajaju invazivne vrste. Botaničari koji rade na Škotskom gorju otkrili su i da se najrjeđe britanske planinske biljke povlače na veće visine.
U ovoj najnovijoj studiji istraživači upozoravaju: „U mnogim regijama planinske šume prolaze kroz dramatične promjene – što zbog svoje osjetljivosti na klimatske promjene što zbog drugih antropogenih pritisaka, što će postati glavna prijetnja planinskim vrstama.”
Više od 40% ukupnog gubitka šuma pretrpjele su tropske planinske šume koje se smatraju žarištima bioraznolikosti, pa to stvara još veći pritisak na ugrožene vrste. Zhenzhong Zeng s Južnog univerziteta za nauku i tehnologiju, jedan od autora studije, kaže: „Ne smijemo zanemariti činjenicu da je gubitak planinskih šuma zahvatio područja izuzetno vrijedna za očuvanje kopnene bioraznolikosti, naročito u tropima. Tamo su ključni pokretači razne vrste ekspanzije poljoprivrede i šumarstva.”
Ustanovljeno je da se stopa gubitka smanjuje tamo gdje su u žarištima bioraznolikosti uvedena zaštićena područja, pa se u studiji navodi: „Povećanje zaštićenih planinskih područja treba u budućnosti biti ključno za očuvanje planinskih šuma i bioraznolikosti.”
[…]
Skraćena verzija prilagođena objavljivanju na RiDu.