Animal Care Centar je Udruga koja pomaže i udomljava napuštene pse na prostoru Mostara. U ovoj Udruzi trenutno aktivno rade četiri djevojke, a sa njima smo razgovarali o problemu pasa lutalica, njihovom zbrinjavanju, izvorima finansija i načinu na koji građani i građanke Mostara mogu da pomognu Animal Care Centru.
Razgovarala: Amila Topčagić, AbrašMEDIA
Kako je nastao Animal Care Centar, ko stoji iza udruženja, koliko ima članova?
Udruga za zaštitu životinja ACC nastala je potpuno spontano. Sve četiri članice, koliko trenutačno broji ACC, smo velike ljubiteljice pasa i sve imamo pse. Željele smo nešto više napraviti za pse koji su se, ne svojim izborom, našli na ulici, ali i za naše građane, jer svi smo svjesni, da nije jednostavno hodati ulicom, a okružuju vas čopori pasa.
Šta je udruženje uradilo od svog nastajanja?
Prije svega, registrirali smo Udrugu, kako bismo na potpuno legalan i legitiman način mogli djelovati, ali i transparentno surađivati s međunarodnim organizacijama te aplicirati za projekte koji bi pomogli u zbrinjavanju životinja. U posljednjih nešto manje od 12 mjeseci uspjeli smo skloniti sa ulice značajan broj, kako odraslih pasa, tako i štenaca. Gotovo sve smo udomili, najviše u Njemačku. Također, dobili smo svu potrebnu dokumentaciju za zemljište na kojemu smo počeli graditi azil za pse.
Kakva je situacija bila sa napuštenim psima u Mostaru kada ste počele raditi na zaštiti životinja? Zna li se broj napuštenih pasa?
Broj napuštenih i ostavljenih pasa je nemoguće izbrojati, zato što se njihov broj iz dana u dan povećava. Koliko god ih mi sklonimo s ulice i udomimo, gotovo svaki dan dobijemo poruku ili poziv za novim napuštenim ili ostavljenim psom.
Kako trenutno zbrinjavate napuštene pse? Kako se finansirate?
Financije su isključivo vlastite te donacije koje dobijemo putem humanitarnih brojeva ili na žiro račun te paypal. Svi psi, o kojima trenutačno brinemo, nalaze se u privatnom pansionu kojega plaćamo po psu.
Uspjele ste dobiti i lokaciju za gradnju azila. Kako ste došle do zemlje (da li je prijava išla nekim formalnim putem ili je neko ustupio zemlju)?
Kako smo prethodno naglasili, razlog registracije Udruge je bio kako bismo sve poslove mogle raditi potpuno transparentno i legalno. Upravo na taj način smo i dobili svu dokumentaciju za zemljište mada, priznajemo, bilo bi puno jednostavnije i manje iscrpljujuće da nam je netko ustupio/poklonio zemlju.
Kojih kapaciteta će biti azil koji se planira graditi i da li je to dovoljno za broj napuštenih pasa na području HNK?
Zemljište se prostire na 2 duluma površnine. Budući da trenutačno ne postoji niti jedan prostor namijenjen u te svrhe, ta će površina za sada morati biti dovoljna. Krenule smo laganim koracima i vidjet ćemo kako će se stvari nastaviti razvijati.
Da li imate dovoljno sredstava za izgradnju cijelog azila?
Definitivno nemamo. Zato i idemo polako. Nadamo se da ćemo uspjeti doprijeti do ljudi dobrog i otvorenog srca koji će prepoznati značaj ovoga projekta i pomoći nam. Stoga i iskorištavamo ovu priliku da apeliramo na sve one koji nam mogu pomoći da nam se jave. Naravno, pomoć ne mora biti isključivo financijske prirode. Itetako dobrodošla pomoć bi bila u građevinskom materijalu, ogradama, rashladnim uređajima, nadstrešnicama i svemu onome što azil može i treba učiniti ugodnijim za život napuštenih pasa.
Sarađujete i sa njemačkom organizacijom za zaštitu životinja Streunerglück, na koji način?
Suradnja s njima je neprocjenjiva. Oni nam pomažu s hranom, opremom, lijekovima za pse. Također, najveću pomoć nam pružaju kada je u pitanju udomljavanje pasa jer smo najveći broj pasa udomili upravo zahvaljujući njima i to u Njemačku.
Koliko često se susrećete s nemarom ljudi koji od pasa prave agresivne životinje koje poslije napuštaju?
Apsolutno svakodnevno! Nisu svi za sve ljude, niti su svi ljudi za sve pse. Zna se dogoditi da nađemo psa (pit bulla ili srodne pasmine) koji su odbačeni, u ranama, izmučeni, izgladnjeli. Kada više nisu dovoljno dobri za borbe ili da se na njima treniraju psi za borbe, najlakše ih je samo odbaciti. Trebale bi postojati kazne za takve „vlasnike“.
Šta smatrate najvećim problemom na području HNK/BiH kada se radi o odnosu ljudi prema životinjama?
Prvenstveno je to neinformiranost i neobrazovanost. Mnogi roditelji, kako bi udovolji želi svoga djeteta, kupe psa i onda nakon kratkog vremena shvate da pas nije igračka sa uputstvom za uporabu te ga odluče izbaciti iz kuće. Pas je živo biće sa emocijama i potrebama baš kao i ljudi. Rješenje nije u izbacivanju. Na taj se način problem samo povećava. Zato i imamo toliko pasa lutalica, koji se međusobno razmnožavaju i prave sve veći broj lutalica. Problem je čovjek, a ne pas!
Imate li iskustva sa prijavama osoba koje zlostavljaju životinje? Da li to funkcioniše, na koji način? Postoje li sankcije prema takvim osobama?
Nažalost, u našoj zemlji takvo što ne postoji niti funkcionira. Jedino se može prijaviti ukoliko pas napadne čovjeka, ali ako netko zlostavlja životinju nitko od nadležnih se neće niti „počešati po glavi“ zbog toga.
Na koji način ljudi mogu pomoći Animal Care Centru odnosno na koji način vas mogu kontaktirati?
Mogu nam pomoći ukoliko zovu na naše humanitarne brojeve (HT Eronet 092 890 823 i BH Telecom 090 291 007). Na taj način doniraju 2 KM. Također, mogu nam pomoći uplatama na žiro račun: 3381302247401349 kod UniCredit Bank d.d. te na PayPal: animalcaremostar@gmail.com. Naravno, svi oni koji žele maziti, igrati se, nahraniti pse, očistiti boksove, dobrodošli su postati članom naše Udruge. Što nas je više, lakše ćemo pomoći našim dragim krznenim prijateljima.
(AbrašMEDIA)