Ispod ledenog pokrova Arktika krije se potencijalna prijetnja u obliku zarobljenog plina metana. Razlog je otapanje permafrosta, zbog kojeg se oslobađa to moćno fosilno gorivo.
Nedavna analiza u norveškom arhipelagu Svalbard otkriva uznemirujuću stvarnost – polovica istraženih bušotina permafrosta sadrži značajne nakupine metana. Za razliku od konvencionalnih bušotina ugljikovodika, ovi nalazi metana dogodili su se slučajno.
Sve bušotine koje su naišle na nakupine plina učinile su to slučajno, kaže geolog Thomas Birchall. Naime, nedavna bušotina u blizini zračne luke u Longyearbyenu podigla je uzbunu, nakon što je zvuk mjehurića potaknuo istragu.
Sada je riječ o prvoj sveobuhvatnoj studiji, koja obuhvaća više od 50 godina bušenja fosilnih goriva, za procjenu metana ispod permafrosta Svalbarda. Znanstvenici su analizirali podatke iz 18 istražnih bušotina ugljikovodika, približno 500 istražnih bušotina za ugljen i 10 znanstvenih bušotina. Rezultati istraživanja sugeriraju da doline Svalbarda djeluju kao učinkovite kriogene kape, sprječavajući duboko curenje metana, dok planinska područja služe kao slabije barijere zbog tanjeg, mjestimičnijeg leda.
Studija, objavljena u časopisu Frontiers, naglašava trenutnu migraciju ugljikovodika ispod površine Svalbarda. Međutim, znanstvena procjena trenutnog curenja metana iz arktičkog permafrosta zasad ostaje nedostižna.
Birchall napominje da je curenje metana trenutno malo, ali upozorava na potencijalno ubrzanje kako se ledenjaci povlače i permafrost se topi.
U biti, arktički podzemni fluidni sustavi izgledaju neuravnoteženi, što ukazuje na vjerojatnu rasprostranjenu migraciju ugljikovodika. Studija izaziva zabrinutost zbog ranjivosti planinskih područja, naglašavajući hitnost daljnjih istraživanja kako bi se shvatila uloga permafrosta u zadržavanju metana u tlu, prenosi Zimo.
(Agencije)