Astrofizičari su u ponedjeljak objavili najveću 3D kartu svemira, rezultat analize više od četiri milijuna galaksija i iznimno sjajnih, energijom bogatih kvazara.
Napori stotina znanstvenika iz 30 institucija širom svijeta rezultirali su “zaokruženom pričom o širenju svemira”, kaže Will Percival sa sveučilišta Waterloo u kanadskom Ontariju.
U okviru projekta pokrenutog prije više od dva desetljeća znanstvenici su izveli “najpreciznija povijesna mjeranja u najširem rasponu kozmičkog vremena”.
Karta se oslanja na najnovija zapažanja sabrana u okviru Sloan Digital Sky Survey (SDSS), a podaci objedinjeni u istraživanju eBOSS su prikupljeni optičkim teleskopom u New Mexicu u proteklih šest godina.
Početak svemira nakon Velikog praska relativno je dobro poznat zahvaljujući opsežnim teorijskim modelima i promatranju pozadine kozmičkih kratkih valova, elektromagnetskih zračenja mladih galaksija.
Studije galaksija i daljinskih mjerenja pridonijele su boljem razumijevanju širenja svemira tijekom milijarda godina.
Kyle Dawson sa sveučilišta Utah, koji je objavio kartu, kaže da su se znanstvenici bavili “zabrinjavajućim jazom u sredini 11 milijarda godina”.
“U pet godina kontinuiranih promatranja radili smo na popunjavanju toga jaza i koristimo te infromacije da pružimo jedan od najznačajnijih iskoraka u kozmologiji u proteklom desetljeću”, kazao je.
Astrofizičar Jean-Paul Kneib sa švicarskog instituta za tehnologiju u Lausanneu koji je 2012. pokrenuo eBOSS, kazao je da je cilj bio stvoriti “najkompletniju 3D kartu svemira kroz čitav život svemira”.
Prvi puta znanstvenici su se oslonili na “zvjezdane objekte koji ukazuju na distribuciju materije u udaljenom svemiru, galaksijama koje aktivno stvaraju zvijezde i kvazare”.
Karta pokazuje elemente materije i praznine koje preciznije definiraju strukturu svemira od njegovih početaka, kad je bio star samo 380.000 godina.
Za dio karte koji se odnosi na svemir prije šest milijarda godina znanstvenici su promatrali najstarije i najcrvenije galaksije.
Za starija razdoblja koncentrirali su se na najmlađe galaksije – one plave. Kako bi otišli još dalje pomogli su se kvazarima, galaksijama čije su supermasivne crne rupe vrlo sjajne.
Karta otkriva da je širenje svemira počelo ubrzavati u nekom trenutku i od tada to traje.
Znanstvenici to pripisuju tamnoj energiji, nevidljivom elementu koji se uklapa u opću teoriju relativnosti Alberta Einsteina no čije ishodište još nisu otkrili. Astrofizičari godinama znaju da se svemir širi no nisu uspijevali mjeriti tempo širenja s preciznošću.
Usporedbe promatranja iz eBOSS-a s ranijim istraživanjima ranog svemira otkrile su razlike u procjenama brzina udaljavanja dijelova svemira.
Trenutno prihvaćena tzv. “Hubbleova konstanta” deset je posto sporija od vrijednosti koja je izračunata na temelju udaljenosti nama najbližih galaksija.
(HINA)