Mi đaci u razredu smo pisali zadaću iz hrvackog. Naslov zadaće je bijo Moja domovina. Ona učiteljica Smilja je dok smo mi pisali šetkala oko klupa. Ona je držala ruke na leđima i skupljala je usta. Plus bi svako malo žešće uzdahnila. Mi smo škrabali u bilježnice i šutili smo.
Piše Viktor Ivančić, Peščanik.net
Uča Smilja je u sebi rekla: „Gospe moja, šta ja radin u ovoj rupi? Muljan se po razredu i nadgledan hrpu debila šta pišu pizdarije u bilježnice! Pa je li ovo život?“ Uča je u sebi rekla: „Kurac je život! Ovo je teška pokora! Ovo je koma! A zašta? Za manje od iljadu eura plaće!“ Uča je rekla: „Da iman dvi čiste u glavi, već bi bila u Irskoj, ka i Biserka! Kad mi Bise priko imstagrama javi da joj je u Irskoj super, dođe mi za plakat, majkemi!“ Uča je rekla: „S druge strane, lako je Bisi kad je medicinska sestra, a ne učiteljica! U Irskoj tribaju medicinske sestre, škovacine, konobare i električare, koji će in klinac učiteljice! Učiteljice su osuđene na hrvacki pakal!“ Uča je rekla: „Eeee, lipo mi je pokojna mater govorila! Štaš se mučit na pedagoškoj, ćerce! Obuci minicu, izbaci sise, idi u disko i nađi si dobru priliku! Ne mora bit nogometaš, dobar je i perspektivni hadezeovac! Bićeti miljon puti bolje nego da si učiteljica!“ Uča je rekla: „Al ćaća bi je odma poklopija, ka šta je inače u životu satra, kurbin sin! Oće lola da mu ćer završi studij, a ne da se okolo guziča u droljastoj robi! Da bude imtelektualka! Evo ti sad imtelektualke, debilu, za manje od iljadu eura misečno!“ Uča je rekla: „Šta može normalna žena sa takvon plaćon? Ne mogu si ni pristojno postanarstvo platit, nego moran dilit stan sa Kristinom iz cekavaca! A to je gore nego da si sa švorama u samostanu!“ Uča je rekla: „Okej, nije Kristi loša u duši, al nonstop joj je krunica u rukama, jebate irud! Ne smiš prdnit kraj nje, a kamoli naveče malo nalit ćuturu il se pošteno poseksat!“ Uča je rekla: „Baćo iz tjelesnog je zadnji put s pravon popizdija! Kaže, ma ajmo se u tvoju sobu poševit ka ljudi! Šta te briga za tu katoličku rospiju, nek ona u kužini moli očenaš i zavjetuje se sveton Bartulu!“ Uča je rekla: „Samo i ja san njega s punin pravon otkantala! A šta se ne idemo poševit kod tebe doma, klipsone, dok ti žena u primaćoj gleda tursku seriju, a dica igraju na plejstejšn?! Kristi te plus toga zna sa posla, papane, a i đikaču ti od žene! Isti sekund je začepija labrnju!“ Uča je rekla: „Normalno da onda sve završi na zadnjen sicu od njegova opela! Srića da to kratko traje, jerbo Baćo svrši za dva minuta, maksimalno tri! Nastavnik tjelesnog, moš mislit! Džaba ti fiskultura, moj miki!“ Uča je rekla: „Pa jel to život? Jel si žena u najboljin godinama u ovoj šugavoj zemlji ne može priuštit više od zadnjeg sica od opela? A priko dana se komba sa gomilon malih morona šta joj pilaju po živcima!“ Uča je rekla: „Jebešmi mater ako u ovon razredu ukupni kvocjent inteligencije prilazi deset! Kad se svi zbroje! Pa da iman deset iljada eura plaću, to bi bilo malo za nosit se sa ovolikon količinon debilizma! A kamoli manje od soma eura!“ Uča je rekla: „Šta opet znači da bi svaki od mojih učenika moga postat ministar u Plenkovićevoj vladi! Šta si veći tupson, to u Plenkijevoj Hrvackoj imaš veće šanse!“ Uča je rekla: „Evo naprimjer ovi Kane Šteta u trećoj klupi, šta ga doma nisu naučili da postoje voda i sapun, pa bazdi ka kuga i kolera! On ima mozak manji od zrna biži, a nije ni mrvu gluplji od ministra prometa i veza! Ako se na vrime upiše u hadeze, a stoposto oće, sutra će se vozit u službenon audiju i imat penthauz na Mejama!“ Uča je rekla: „Kad je u Hrvackoj pravilo da najveći glupani najbrže napreduju, ne bi se čudila da sutra cili ovi razred postne kabinet gospodina Plenkovića! A ja, koja san ih učila čitat i pisat, zbrajat i oduzimat, ja iman duplo manju plaću od klozetfrau u Minhenu! Jebenlivan mliko materino!“ Uča je rekla: „Pa jel ih onda ne bi bilo bolje sve od kolpa spržit sa napalmom dok su još mali, da nan posli ne zagorčavaju život? A ne gubit vrime na školovanje i zadaće iz hrvackog!“ Uča je rekla: „A i te zadaće su ljuta propaganda! Moja domovina, molinte lipo, koji li je to gubaš u ministarstvu smislija! Jedini ispravan naslov bi bija Moja septička jama!“ Uča je rekla: „Mogu samo zamislit šta sad kretenoidi drljaju u bilježnice! Potočići, tičice, livadice, naše planine, naše more, naši branitelji, naši kraljevi i knezovi, trpimiri i dupeslavi… a ti onda, Smiljo, ispravljaj ti proliv!“ Uča je rekla: „Da san prava, zavidala bi asa svakon ko udre ligadinu! I dala čistu peju onom ko bi se usudija napisat – Moja domovina je zadnja vukojebina, mrkla mrakuša di caruju kriminal i nepravda, di su na vlasti škovace i lupeži, di si učiteljice ne mogu priuštit ni pristojno postanarstvo, šta znači da Moja domovina more bit dobra samo ako si od nje uteka par iljada kilometri!“ Uča je rekla: „Ali popila bi otkaz u roku odma, razumi se! Ostala bi gladna kruva! Morala bi prosit po ulici! Stoposto bi me i Baćo škarta sa zadnjeg sica od opela!“ Uča je rekla: „Hrvacka nema milosti prema učiteljicama! Zaposle te ka nastavno osoblje, a onda traže da sudjeluješ u zločinu i pereš dici mozak!“ Uča je rekla: „Doduše nije da te male pantagane vridi žalit! Evo naprimjer ovi Robi, taj bi me krelac prvi cinka direktorici! A vidi mu švrakopisa, čoviče, to pas s maslom ne bi poliza! I sad bi ja te hijeronglife tribala čitat? Ma neš majci, imaš asa na neviđeno!“ Uča je u sebi rekla: „Eeee, luda Smiljo, umisto da si spičila za Bisom u Irsku, pa makar fregavala zahode i minjala pelene u staračkom domu! A ne ostajat u zemlji koja je zakurac, di su ljudi zakurac, di su dica zakurac…“ Učiteljica Smilja je stala iznad mene i piljila mi je u bilježnicu. Onda je ona naglas rekla: „Robi, zakurac se piše odvojeno, a ne skupa!“ Ja sam rekao: „Fala lipa, ispraviću!“ Onda je ona nastavila sa šetkanjem. Samo onda je uča naglo se zakočila. Onda je okrenila se i rekla je: „Čekaj malo, kakve ti to riči koristiš u zadaći?“ Ja sam rekao: „Pa kad mi idu uz zadanu temu!“ Uča Smilja je podviknila: „Šta, riči tipa zakurac ti idu uz temu Moja domovina?!?“ Ja sam fljasnijo se po čelu i rekao sam: „Asti miša, pa ja san skroz krivo čuja naslov!“ Učiteljica je prosikćala: „A koji si to naslov čuja, magarče?“ Ja sam rekao: „Tvoja domovina!“
Robi K. (IIIa)