„Kada sam došao ovdje prije tri godine, zaljubio sam se u ovo mjesto i rekao sam tada da ću dati sve što je u mojoj moći da se ovaj prostor zaštiti“. Ovim riječima je Saudin Merdan, biolog i direktor Centra Dr. Stjepan Bolkay, otvorio naučno-istraživački Biologer kamp u Dobrunu na Rzavu, koji je održan od 31. maja do 5. juna.
Piše: Jelena Jevđenić, Impuls
Šest dana istraživanja, 31 stručnjak iz oblasti biologije i ekologije iz pet zemalja proučavali su biljni i životinjski svijet Dobruna kod Višegrada.
Već prvog dana kampa direktorica udruge Hyla iz Hrvatske Katarina Koller Šarić izjavila je za Impuls da je priroda Bosne i Hercegovine jako bogata i da očekuje mnogo pronalazaka.
„Bosna i Hercegovina generalno ima raznovrsna staništa tako da će sigurno biti zabilježen velik broj različitih vrsta“, navela je.
I bila je u pravu. Ono što su narednih dana istraživači zabilježili na terenu, premašilo je očekivanja i njih samih. Zaključak se sam nametnuo, ovaj predio je blago prirode i treba ga pod hitno zaštititi.
Istraživanje radi zaštite
Prvenstveno to je i bio jedan od ciljeva Biologer kampa na Rzavu. Zaštita. Područje Dobrun Rzav je planirano Prostornim planom Republike Srpske da bude zaštićeno. Međutim, prije četiri godine na Rzavu su bile planirane male hidroelektrane. Lokalno stanovništvo se tada pobunilo i od te namjere se za sada odustalo. Ali ostala je želja i namjera da se ovaj prostor zaštiti.
Saudin Merdan iz Centra Dr. Stjepan Bolkay i glavni organizator kampa za Impuls govori kako je došlo do ideje da ovogodišnji Biologer kamp bude na Rzavu u BiH.
„Nažalost, prije nekoliko godina Rzav je bio pod velikim pritiskom zbog izgradnje malih hidroelektrana. Svi ti planovi su obustavljeni tako da smo mi vidjeli potrebu da se stvarno potrudimo, da iskoristimo svoje kontakte i pozovemo kolege koje imamo u svim državama regiona. Da sakupimo što više podataka koje ćemo dostaviti Zavodu za kulturno, istorijsko, prirodno nasljeđe RS i na osnovu tih podataka da se odradi studija za zaštitu ovog područja“, kaže i dodaje da s ovog područja skoro da nema nikakvih podataka.
„Jedine podatke koje sam ja mogao naći u literaturi jesu stvari vezane za floru iz sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tako da se vidjela potreba za ovim tipom istraživanja“, naglašava.
Na kampu su prikupljani podaci udruženim snagama nekoliko udruženja.
Biologer zajednica, koja okuplja nekoliko udruženja iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i BiH, Centar Dr. Stjepan Bolkay, Arnika iz Češke republike, Centar za životnu sredinu iz Banjaluke i Aarhus centar u BiH Sarajevo. Zajedno projektom „Dragulji prirode“ nesebično su radili na istraživanju u deset grupa. Vilini konjici, dnevni leptiri, noćni leptiri, stjenice, pauci, šišmiši, vodozemci, gmizavci, ptice, tvrdokrilci. Posebna pažnja je bila posvećena istraživanju i mapiranju speleoloških objekata.
Bioraznolikost i još mnogo više
U razgovoru s naučnicima na kampu svi od reda su isticali nevjerovatnu veliku bioraznolikost kraja i očuvanu zdravu životnu sredinu.
To potvrđuju i nalazi s terena.
Merdan navodi pronalazak vrsta koje su čak nove za našu zemlju.
„Ima puno novih vrsta za Bosnu i Hercegovinu, naročito što se tiče pauka. Kolega iz Češke koji je istraživao pauke s jednom studenticom iz Sarajeva, iako ćemo još čekati na konačne rezultate, neki preliminarni broj je preko dvadeset vrsta pauka za BiH. Ima i novih vrsta leptira, imamo jako puno podataka koji su drugi ili treći nalaz za BiH. Vrste koje su ugrožene u našoj zemlji i rijetke i za koje zaista znamo malo ili nimalo o njihovom rasprostranjenju, ovdje imamo te nalaze.
Jedan od meni najdražih nalaza jeste nalaz vrste jednog guštera, kojeg smo mi do sada imali samo na jednoj lokaciji u BiH (o kojoj vrsti je riječ znaćete kada objavimo sve nalaze). Sada na ovom području smo ga našli na desetine lokacija. Zaista, kompletan ovaj obuhvat na kojem smo radili i obuhvat oko rijeke Rzav i Dobruna, tog guštera ima na sve strane“, navodi i ističe da su njegove kolege iz Hrvatske rekle da vjerovatno imamo više jedinki na ovom području nego što oni imaju u cijeloj Hrvatskoj.
„Nakon trećeg dana je više postao dosadan koliko ga ima“, uz smijeh i šalu govori nam Merdan.
Jedan od istraživača iz Srbije Srđan Stanojević, kazao nam je da je ovo mjesto očuvano, jer nije bilo velikih zagađivača.
„Ovaj kamp je organizovan na jednom mjestu koje istorijski nije imalo zagađivače. Nije imalo poljoprivredu i industriju tako da je obim zagađenja mnogo manji nego recimo u Vojvodini i onda je tu sačuvano nekoliko puta više vrsta nego u Vojvodini gdje su pesticidi istrebili sve. Bosna i Hercegovina ima mnogo neistraženih predela. Najviše su istraživali Austrougari, ali oni su istraživali pristupačna područja. A ove planine i granična područja nisu istraživali. Da bi se popunila ta praznina istražuju se nepristupačni prostori kao što je ovaj“, navodi i otkriva da su već u prvim danima istraživanja otkrili leptire koji ne obitavaju na ovakvim prostorima.
„Primetili smo prisustvo čisto mediteranskih vrsta leptira, a ovo nije mediteransko područje. Nije mnogo daleko, ali to je sada rasprava da li ovde dopire i kako dopire mediteranski uticaj ili ova staništa na neki način imitiraju tu mediteransku klimu“, govori.
Ali što se tiče istraživanja leptira tu se desio potpuni „boom“.
To nam je predstavio entomolog dr. sc. Toni Koren iz udruge Hyla.
„Dnevnih leptira smo zabilježili stvarno jako puno i mi smo iznenađeni. Mislim da smo na ovom kampu našli 100 vrsta, zabilježili otprilike čak i više od 50 posto svih dnevnih leptira u Bosni i Hercegovini. A noćnih vrsta leptira smo zabilježili između 200-250 vrsta“, govori i ističe da je to daleko od finalnog broja.
„Ovdje živi najmanje tisuću vrsta, ali za to je potrebno više puta izaći na terene. No, ono što je možda zanimljivo je da je nekoliko vrsta sigurno novih za faunu Bosne i Hercegovine koje nisu nikada prije zabilježene, ali osim toga zabilježili smo i nekoliko vrsta koje su rijetke na razini cijele Europe. Tako da će rezultati biti stvarno zanimljivi“, navodi.
Koren još ističe nedovoljnu istraženost BiH, ali uz to i očuvanost prirode.
„Bosna i Hercegovina je općenito poprilično neistražena u pogledu dnevnih leptira, ali svako ko posjeti ovo područje će vidjeti da ovdje nema intenzivne industrije, nema velikih poljoprivrednih kompleksa, velikog korišćenja pesticida i to se vidi u brojnosti i raznolikosti leptira i drugih kukaca. Ono što je nama, pogotovo iz Hrvatske i Slovenije, nevjerojatno koliko su livade očuvane, koliko se te livade još kose, pa svi ti stogovi sijena, ovi koji se nalaze uz ceste. Recimo ja sam iz Hrvatske, iz Istre, kod mene već preko 20 godina toga nema. Ja se toga sjećam samo iz djetinjastva, a ovdje je to na neki način još živo. Tako da priroda je stvarno jako dobro očuvana i leptiri i te kako to pokazuju“, zaključuje.
A tamo gdje ima insekata ima i šišmiša.
Vojo Milanović iz Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva na kampu je istraživao šišmiše i njihova staništa u Dobrunu.
„Zabilježili smo nekoliko vrsta šišmiša oko rijeke, vrste koje se hrane tik iznad vode. Šti se tiče nalaza ovdje je stvarno i bogato i jako je bitno stanište i sklonište za šišmiše, jer ima dosta stijena i krša gdje se oni zavuku u te pukotine i iz tog razloga je ovo jako zanimljivo područje.
U prva tri dana istraživanja zabilježio sam 9 vrsta šišmiša, a što je više različitih vrsta šišmiša to znači više različitih vrsta insekata, a samim tim i biljaka. To znači da je dosta različitih tipova ekosistema, a samim tim i visoka stopa biodiverziteta. A samim tim i zdrava životna sredina. Sinoć sam zabilježio jednu vrstu šišmiša koja je indikator zdravih šuma. Jer je njeno sklonište pukotine u drvetu i uvijek obitava samo u nekim šumama koje su visoke kvalitete“, ističe.
Milanović dalje dodaje da su još u zimskom monitoringu posjetili Dobrun i zabilježili jednu od najugroženijih vrsta šišmiša u Evropi. Takođe, zabilježili su velike kolonije u pećini Dobrun.
„Bitno je sačuvati i te njihove pećine gdje oni dolaze da bi se parili. Pronašli smo i porodiljske kolonije šišmiša, vrste koje su zaštićene po raznim konvencijama, po direktivi o habitatu.
„To sve treba zaštititi. Mjesta gdje se hrane i mjesta njihovih tranzitnih puteva, odnosno preleta, jer sve je više pritisaka i na insekte, od izgradnje autoputeva, tunela, do zagađenja, veliki je pritisak i poljoprivrede zbog korištenja pesticida. U Africi, na primjer, ljudi s namjerom grade kućice za šišmiše, pored obradivih površina da bi se tako riješili štetnih insekata“, navodi i naglašava da su šišmiši jedni od najvažnijih skupina životinja za kontrolu štetnih insekata. Jer njihova većinska ishrana upravo se zasniva na tim insektima koji su štetni za poljoprivredu ili šumarstvo, te vektori raznih bolesti za ljude.
„Koliki je uopšte omjer, zašto su toliko bitni, jeste to što jedan šišmiš u jednom satu pojede od 600 do 1000 komaraca. U toku noći i po tri hiljade komaraca“, kaže.
Svi ovi nalazi jasno pokazuju zašto je bitno zaštititi Dobrun, posebno u vremenu klimatskih promjena i sve većih pritisaka na zdravu i čistu prirodu.
Dobrun i Rzav
Dobrun je mjesto udaljeno od Višegrada svega dvanaest kilometara kada se krene prema granici sa Srbijom. Ovo mjesto je najpoznatije po rijeci Rzav i manastiru Dobrun iz 14. vijeka. Tok rijeke Rzav obiluje klisurama i kanjonima. Pejzaže karakterišu visoke i strme hridine sivo-bijelih tonova po kojima raste četinarsko rastinje. Prije izgradnje HE Perućac, Rzav je bio jedna od najbogatijih rijeka ribom.
Iako Dobrun na prvi pogled izgleda kao dosta naseljeno mjesto, zbog velikog broja kuća s obje strane ceste, trenutno tu živi oko stotinu stanovnika. Mnogo je više onih koji dođu ljeti za raspust i godišnji odmor. Dobrun ima i područnu školu do 5. razreda koju pohađa petoro djece, a još sedam mališana bi trebalo u dogledno vrijeme da započne školovanje. Tu se nalaze tri motela, nekoliko kampova, prodavnica, a dosta kuća nudi i privatni smještaj. Od industrije radi fabrika peleta koja zapošljava oko 60 radnika i farma koka nosilja. No, ne manjka im turista. To je za Impuls rekla mještanka Slavica Sarić.
„Ljeti, kada krene sezona odmora, ovo je glavni put za more, tada ima najviše turista. Ali ima ih i tokom cijele godine. Dolaze u Višegrad, dolaze i u manastir Dobrun i na Plažu ljubavi“, govori.
Ona dalje dodaje da ju raduje istraživanje i da mještanima znači da se ovo mjesto zaštiti.
„Da se zaštiti Rzav značilo bi nam mnogo. Za zdrav život, zdravu prirodu, čist vazduh za ljude i djecu koja žive ovdje. To nam treba, a ne zagađenje kao u velikim gradovima“, objašnjava i pokazuje nam svoju baštu i malo stoke koju ima naglašavajući da zdravlje nema cijenu.
No, nema cijenu ni Rzav ni njegov krajolik. A posebno jedna plaža.
Dio istraživača je boravio u kampu na Rzavu, dio u lokalnim smještajnim kapacitetima, a srce kampa je bila Plaža ljubavi na kojoj su naučnici najviše boravili.
Plaža ljubavi
Idući cestom prema granici sa Srbijom, s lijeve strane kolovoza prije cestovnog tunela, auta parkiraju na improvizovani parking. Odmah iza je pruga koja jednim dijelom ide preko Carevog mosta, kojom je nekada saobraćao voz Beograd-Sarajevo. Danas ugašena, ali ne i napuštena. Njena uloga je sada da vodi posjetioce na Plažu ljubavi. Preko Rzava.
Nekoliko metara niz prugu, table raznih boja upućuju na Plažu ljubavi. Kada se skrene na mali puteljak, kojim se strmo silazi na rijeku kroz hladovinu šume, dođe se ispod Carevog mosta koji već decenijama stameno stoji.
Na desnoj strani te male raskrsnice je kamp za spavanje, a s lijeve strane se nastavlja put prema centralnom mjestu plaže. S jedne strane puta šuma, a s druge čist Rzav i njegova obala. Uz puteljak je postavljeno kamenje raznih boja i posađeni su suncoketi. Svuda kraj obale su šareni stolići, klupice, stolice, ležaljke.
Na kraju puta je fascinantna špilja dovoljno otvorena da se u njoj postave mjesta za sjedenje i dovoljno zatvorena-natkrivena da sačuva od kiše ili sunca, kada ga je previše.
U jednom dijelu se nalazi mali šank od kamena. Ovdje je sve urađeno s minimalnim korekcijama, jer priroda je već dala skoro sve. Tu kada dođete zateći ćete domaćina Milenka Govedaricu Vunenog i njegovog psa Šnjufu koji dočekuje i ispraća posjetioce.
Na Plaži ljubavi sve je uređeno s mnogo ljubavi.
Prije samo četiri godine ova plaža je bila pusta, a prilaz zarastao u šikaru.
Govedarica je zajedno s prijateljima od ovog nekada zapuštenog mjesta napravio raj iz kojeg vam je teško da odete.
„Ovaj kamp je napravljen 2020. godine. Ovdje su trebale biti neke hidroelektrane pa smo to uspjeli da spriječimo i da bi dokazao ljudima ovdje da se može živjeti dobro od ove rijeke i da možemo svi uživati u njezinim blagodetima. Napravili smo ovu plažu koja je sada dostupna svima“, govori Govedarica za Impuls.
Mještani su u početku bili skeptični, ali kada su vidjeli šta su uspjeli napraviti, sada nećete naići na Dobrunca a da vam ne pomene plažu ljubavi.
„Ovdje ljeti većinom dolaze ljudi s malom djecom da se odmore. Bezbjedno je za kupati se, voda je topla, čista, odmaraju se, imamo kamp, kajak i pričamo i učimo djecu o ekologiji, da čuvaju prirodu. Da ih uputimo da znaju šta čuvaju, ne možemo ih učiti nečemu, ako ne znaju šta je to“, navodi.
Nije slučajno što je Biologer kamp baš tu, na plaži ljubavi. Govedarica ističe da je ideja za ovo mjesto i bila da se ovdje pored odmora i edukuju, ponajviše mladi.
„Moja ideja je i bila da ova plaža i kamp budu neki edukacioni centar za sve. Ne samo za biologiju nego i za slikarstvo, ručne radove i sve vezano za neku umjetnost i nauku. Da djecu naučimo kreativnosti. Živimo u vremenu stereotipa. Mislim da možemo nešto ostvariti, predstaviti drugačije, ponuditi drugačije“, navodi.
Pored mještana i turisti su često na plaži ljubavi. Uprkos tome, Govedarica ističe da ne bi puno mijenjali.
„Unaprijedili bismo ovo mjesto nekim sitnicama, ali ne želimo mi da ovdje uđe bager, da betoniramo stepenice i slično. Želimo da dolaze ljudi koji razumiju prirodu onakvu kakva jeste, a ne da je mi oblikujemo. Dosta smo je oblikovali i previše, čak“, naglašava i dodaje da se nada da će ovo mjesto da uđe pod zaštitu.
„Nadam da ćemo uspjeti zaštititi ovo područje, jer je veoma raznovrsno. Znali smo da je raznoliko, a evo sada doznajemo da je baš raznoliko“.
Šta je to Biologer?
Mimo zajednice biologa i ekologa Biologer je manje poznat široj javnosti, a zapravo svi možemo da se koristimo alatima koje nudi.
To je interaktivna platforma slobodnog sadržaja namijenjena prikupljanju i digitalizaciji znanja o biološkoj raznovrsnosti na području istočne Evrope. Godine 2018. ovaj projekat je osmislio i pokrenuo tim entuzijasta iz Srbije. Trenutno su aktivne tri lokalne zajednice, u Srbiji (biologer.rs), Hrvatskoj (biologer.hr) i u Bosni i Hercegovini (biologer.ba). Ova stranica tenutno broji skoro pola miliona pojedinačnih unosa.
Srđan Stanojević, urednik Biologer sajta, za Impuls govori da je Biologer zapravo jedna lijepa volonterska priča koja dosta pomaže nauci ovih prostora.
„Biologer je jedna lepa i pozitivna priča nastala spontano i nastala od strane ljudi koji su kvalitetni i poznavaoci i ljubitelji prirode, biodiverziteta i uopšte očuvanja toga što ne pripada nama, ljudskoj vrsti, ali ga uništavamo bez ikakvog osećaja da to nije u redu. To je baza podataka koja prikuplja podatke o svim vrstama biljaka, životinja i gljiva“, ističe.
Pored sajta postoji i Biologer aplikacija za pametne telefone koja je namijenjena svima, čak i laicima, jer kada ubacite sliku, stručnjaci dalje obrađuju nalaz.
„Ljudi kada ubace podatke ja ih overavam, ako može da se odredi vrsta prihvatim i za svaku vrstu ima posebna stranica sa mapom, sa raznim nekim parametrima. Na primer, kako izgleda mladunče, kako izgleda larva, opis neki i slično. Da oni koje zanima vide što više o toj vrsti. To je prva internet baza podataka na našim prostorima. U svakom slučaju prva sveobuhvatna, postoje neke koje su recimo samo za insekte i sl.“, objašnjava Stanojević.
Toni Koren, urednik sajta u Hrvatskoj govori da su zahvaljujući platformi počeli da rade i istraživačke kampove.
„Hrvatska je bila druga zemlja, poslije Srbije, koja je usvojila Biologer. Nakon što smo pokrenuli Biologer u Srbiji i Hrvatskoj i malo nakon toga u Bosni i Hercegovini, došla je ideja da se počnemo bar jednom godišnje okupljati i uz to promovirati aplikaciju i istraživati biološku raznolikost. I ukoliko je moguće, onda te podatke iskoristiti za zaštitu prirode nekog područja i slično. Imali smo već 4 godine, ovo je četvrta godina, prvi kampovi su bili u Bosni nakon toga u Srbiji, Hrvatskoj i evo sad smo ponovo u Bosni i Hecegovini“, navodi.
Dalje naglašava koliko je ova aplikacija olakšala rad stručnjacima, posebno na terenu.
„Evo, ja vam mogu reći iz prve ruke, dakle, kako se bavim noćnim leptirima, prije Biologera nakon svakog terenskog dana potrošio bih najmanje dva sata upisujući podatke u kompjuter. Sada, uz pomoć Biologera, sve upisujemo direkno na terenu. Dakle, samo taj aspekt nevjerojatno olakšava život. Plus, svi podaci su odmah vidljivi u bazi podataka. Dakle, ne možete izgubiti bilježnicu, mobitel i slično. I ono što je najbolje dostupni su uvijek meni i drugim istraživačima. I za zaštitu prirode i za naučne radove i slično“, konstatuje.
Po završetku kampa dio ekipe je otišao nazad kućama, a dio je nastavio istraživanja u drugom kampu koji je održavan u Crnoj Gori.
Predanost ovih naučnika je za sve pohvale, ali oni su toliko skromni i predani istraživanju da ih i ne zanimaju reflektori i riječi hvale.
„Svi učesnici kampa su volonterski ovdje. Biologer kampovi su takav vid kampova da svi učesnici, odnosno eksperti, istraživači, volonterski rade. Na organizatoru je uvijek da obezbijedi hranu i po mogućnosti smještaj. Ali svi ostali volonterski rade, većina njih je uzela godišnji odmor da bi došli na ovaj kamp, da bi odradili istraživanje“, naglašava Merdan.
A i kada se vrate kući, mnoge od njih čeka rad da bismo dobili kompletan izvještaj pronalazaka s kampa Biologer Dobrun Rzav. Kojih je, nesumnjivo, mnogo.