U BiH je zabranjena proizvodnja genetski modifikovanih organizama, ali se može uvoziti hrana u kojoj se nalaze. Ako je uvoz takvog sjemena zabranjen, kako se ono nađe na poljoprivrednim površinama? Zbog neusklađenosti entitetskih zakona prekogranični kriminal cvjeta. Postoje pretpostavke da je 50 posto soje koja se proizvodi na sjeveroistoku BiH, u najvećoj bh. žitnici – Semberiji, zapravo genetski modifikovano.
Novi zakonski okvir omogućava svakoj državi članici EU-a da zabrani uzgoj genetski modifikovanih organizama, ali ne zabranjuje tranzit odobrenih GM kultura preko svoje teritorije. U bh. entitetima zakoni su različiti. “U RS-u postoji zakon o GMO i on je restriktivan – ne dozvoljava se čak ni prevoz preko teritorije, dok na u FBiH takav zakon ne postoji”, kaže Viktor Bjelić, potpredsjednik Centra za životnu sredinu iz Banje Luke.
Neusklađenost zakona, neuređeno tržište, a istovremeno skupa i neprofitabilna proizvodnja primorala je proizvođače da se pri izboru sjemena, uprkos visokim kaznama, odlučuju za ono koje daje veći prinos. Tako je soja stigla na semberske oranice. GMO soju uvoze uglavnom proizvođači stočne hrane, a na našim oranicama proizvode stočari jer je otporna na bolesti i lakše se uzgaja. „Ako se koristi za ishranu stoke – samim tim, kroz lanac ishrane, dolazi i u ljudsku ishranu“, ističe Snežana Jagodić-Vujić iz Ekološkog Udruženja „Eko-put“.
Zvanične statistike pokazuju da se godišnje u BiH proizvede oko 7.500 tona soje, a ove biljke se uveze u vrijednosti oko 80 miliona KM. Zabrinjavajuća je činjenica da je čak 75% uvezene soje genetski modifikovano.
Stručnjaci tvrde, u BiH već sad imamo 75% gotovih proizvoda koji sadrže GMO. To na proizvodima nije istaknuto. BiH nema implementovane standarde i ne može svom kupcu garantovati sigurnost.
federalna.ba