Prošle su gotovo tri godine od kada smo zadnji put imali priliku slušati Clarkovu muzičku priču. No, ne treba zaboraviti da Clark nije spavao medvjeđim snom. Izdao je u međuvremenu split sa Markom Pritchardom i Bibio, remiksirao stvaralaštvo Nilsa Frahma i Maxa Richtera, komponirao muziku za krimi mini seriju „The Last Panthers”. Oprobao se i u pozorištu, te je u londonskom teatru „Young Vic Theatre“ obojio svojom elektronikom predstavu „Macbeth”.
Piše: Husein Oručević, AbrašMEDIA
Pred nama je deveti po redu uradak Clarka. Na njemu je devet kompozicija, a kompletan album potvrđuje da je Clark jedan od fundamenata izdavaštva WARP Records. Kao što to u Clarka i biva, pjesme i na ovoj ploči su mješavina ravea iz devedestih, psihodelije, indistriala, techna, a na momente Clark eksplodira orkestralnim detaljima koje balansiraju na granici bolnog eksperimenta i sramnog kiča. Upravo taj „namjerni kič“, dok se Clarka nasluškuje, najviše oduševljava i čini euforičnim.
Za one malo izbirljivijeg uha Clark je pripremio setove „insekt elektronike“, glitch zvučnih momenata, sentimentalnih glasovnih loopova. Žanrovski neodređen „Death Peak“ podsjeća na ponoćni „švedski stol“ sa ostacima hrane od doručka i večere… Upravo ta čudna forma, zgodna, a ujedno i destruktivna, brani Clarka i njegovu DEVETKU! „Death Peak” živi umjetnički dualizam povezujući sa sobom nespojivo, vatru i vodu. Žedno i hladno uho slušatelja obogaćeno je: hladnim ekplozijama, prigušenim podvodnim harmonijama, škripi kapi na koje nailazi gramofonska igla. Clarkov „Death Peak“ je album koji se brzo ne zaboravlja.
PS. Ukoliko imate vremena i želje potražite Clarkov „Death Peak“ (Japanese Edition), proširena je to i strpljiva verzija istoimenog albuma za azijsko tržište.