Crnogorska nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici od januara do augusta ove godine primila je 2.110 poziva, što je deset posto više nego u istom periodu 2019., pišu podgoričke “Vijesti”.
Izvršna koordinatorica SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja u Nikšiću Nataša Međedović Pištalo izjavila je da je od 1. marta do kraja septembra ta NVO primila 2.012 poziva za pomoć i podršku, što je za 18 posto više nego u istom periodu prošle godine, kada je bilo 1.662 poziva.
“Najšešće žrtve su žene, oko 90 posto, djeca oko sedam posto, a muškarci do tri posto. Najčešći počinioci nasilja su muškarci, oko 98 posto. U prvim sedmicama epidemije bio je najdrastičniji skok po broju poziva, išao je čak do 30 posto. U isto vreme smo sigurne da se ogroman broj žena nije nikome obratio za pomoć. To je ono što je problematično”, kaže Međedović Pištalo za “Vijesti”, prenosi Tanjug.
Ona dodaje da je pored većeg broja poziva, za period od početka pandemije karakteristična i vrsta problema žena koje su se obraćale za pomoć.
“Često prijavljuju egzistencijalni strah. Vrlo često je riječ o ženama koje rade u uslužnim djelatnostima i u toku ove krize one su ostajale bez posla, ili im je u boljem slučaju bila smanjivana plata, a u isto vrijeme povećavan obim posla. S druge strane, život u nasilju je povećao taj strah od budućnosti, jer one su najčešće odgovorne kako za svoju tako i za egzistenciju djece”, kaže Međedović Pištalo.
Ističe da je činjenično stanje pokazalo da je pandemija išla na ruku nasilnicima koji su je koristili kao izgovor ili kao opravdanje za svoje ponašanje.
“Kriza je omogućila tim ljudima da dodatno pojačaju dominaciju unutar porodično-partnerskih odnosa, a u isto vrijeme žene su imale strah jer su prvih mjeseci bili zabranjeni izlasci, kao i odlazak u druga domaćinstva, što je i sada, a znamo da najveći broj žena u Crnoj Gori u takvim situacijama se oslanja na neformalne mreže podrške, porodicu ili prijatelje. U Crnoj Gori je karakteristično da su to tetke. Te žene su imale pojačan subjektivni osjećaj da je to za njih situacija bez rješenja”, kaže Pištalo.
U drugom talasu je, kako navodi, potpuno drugačija situacija jer se normalizuje funkcionisanje nadležnih institucija.
SOS telefon Nikšić postoji od februara 1998. godine, a od marta 2009. imaju sklonište za žene i djecu žrtve nasilja.
“Od početka 2009. do danas najmanje je 300 žena dobilo bezbjedan smještaj, pomoć i podršku u SOS skloništu. U navedenom periodu je približno 800 žena i djece boravilo u SOS skloništu”, ističe Međedović Pištalo.
Trenutno se u nikšićkom SOS skloništu i urgentnoj smještajnoj jedinici, koja je otvorena u saradnji sa UNDP-om, Ministarstvom rada i socijalnog staranja i ženskim specijalizovanim organizacijama zbog krize sa koronom, nalazi devet žena i 15 djece.
(FENA)