Prva programska tema vezana je uz novi proces rušenja spomenika na zapadu i u SAD-u. Druga je realan kraj svijeta liberalne demokracije, a treća tema se tiče novih organizacijskih formi ljevice, kaže jedan od organizatora Korčula after Partyja koji će se održati od 18. do 21. rujna
Piše Anja Kožul, Portalnovosti.com
Lani ste najavili da će jedna od tema Korčula after Partyja biti novi modeli i forme u organiziranju ljevice. Ova godina je za Hrvatsku u tom smislu vrlo plodonosna. O čemu će točno biti riječ u tom dijelu programa i očekujete li da će se oko toga zauzeti neki optimističan stav?
Prije svega, imamo sve skupa tri programske teme. Jedna je vezana uz novi proces rušenja spomenika na zapadu i u SAD-u. Druga je realan kraj svijeta liberalne demokracije koji je nastupio 1989. i pouke ljevice iz tog doba, odnosno u današnjem vremenu. Treća tema se tiče novih organizacijskih formi ljevice. U programu smo probali, što se tog dijela tiče, spojiti manje-više sve koji o tome nešto mogu suvislo reći i koji su upućeni u cijeli proces diljem regije, s naglaskom na Hrvatsku. Tu će biti Danijela Dolenec iz Možemo! i Rada Borić iz Nove ljevice. Dolenec će govoriti o budućnosti zelene ljevice na europskoj periferiji, a Borić će održati predavanje ‘Od aktivizma ka političkom organiziranju’. Tu je i Toni Prug koji je u ime fondacije Rosa Luxemburg pratio Radničku frontu, Novu ljevicu i Možemo! u njihovim počecima. Također, s nama će biti i Igor Štiks koji je bio blizak blokadi zagrebačkog Filozofskog fakulteta 2009. i sudjelovao je u nastajanju Deklaracije regionalne solidarnosti. Oni će u pojedinačnim izlaganjima sučeliti neke stavove. Što će iz toga izaći, ne možemo znati, ali to će sigurno biti suvisla rasprava, koja će biti javno dostupna i imat će širu korist i svrhu.
Je li organizacija bila neizvjesna i složena zbog ograničenosti kretanja između država i epidemioloških mjera?
Uspjeli smo unutar svih ograničenja da osmislimo KaP onako kako je izgledao prošlih godina. U publici smo uvijek imali oko sto ljudi, program se održava u Ljetnom kinu na otvorenom i može se držati distanca. Imali smo problema u sastavljanju programa. Trenutno je teško dobiti nekoga iz Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine jer ljudi moraju napraviti test i imati neko opravdanje za put. Bilo ih je nezgodno zvati u tim okolnostima. Htjeli smo zadržati taj regionalni pristup, od prvog dana to je festival koji je uključivao ljude iz svih postjugoslavenskih republika. Mislim da smo to i ove godine uspjeli.
Je li KaP zaživio s lokalnom publikom u smislu njihova sudjelovanja i posjećenosti?
Domaćih ljudi je najviše i na to smo najponosniji. Od prvog dana nismo htjeli da festival bude nakačen na nekakve gradske fondove, međunarodne fondacije i slično, već da bude organiziran isključivo samodoprinosima i donacijama te tako zaživi u lokalnoj zajednici. To je uspjelo od prve godine, pomogli su nam ljudi raznih političkih profila, od novčanih donacija, besplatnih usluga, pa do konkretnog sudjelovanja u publici. Prema našim procjenama, dvadesetak posto ljudi u publici došlo bi namjenski na Korčulu iz drugih sredina, dok su većina bili Korčulani, nekoliko desetaka ljudi koji su uvijek rado sudjelovali u raspravama. Da tome nije tako, postavio bih si pitanje ima li sve to skupa smisla. KaP i jest nastao u razgovoru s ljudima iz tamošnjih antifašističkih organizacija. Palo nam je na pamet da obnovimo neki vid Korčulanske ljetne škole i iskreno, da nema njih koji imaju svu potrebnu infrastrukturu i ljude koji vjeruju – ne bismo mogli ništa napraviti.