Ekosustavu delte Neretve ozbiljno prijete nove invazivne vrste, kojih je u posljednje vrijeme sve više. Raste populacija malog indijskog mungosa, ali i životinjskih vrsta u močvarnom dijelu. Nedavno je na području Baćinskih jezera uočena crvenouha kornjača koja je na popisu stotinu najgorih vrsta u svijetu.
Zavičajne vrste bore se za stanište. Poznatih sastojaka za brudet; jegulje, žabe i plotice nema ni za lijek.
Pastrvski grgeč nova je riba koja već odavno pliva neretvanskim rukavcima. Na popisu je odnedavno i štuka – primjerak od čak pola metra ulovljen je na području Vida.
– Na Neretvi koju znamo da ima tradiciju lova slatkovodnih riba i tradiciju, naravno konzumacije njihove se može desiti da to ode u tom smjeru, da se vrlo brzo neće moći loviti ništa osim štuke, rekao je Ivan Budinski, udruga Biom.
Tek zamijećena gošća podrijetlom iz Amerike – crvenouha kornjača, nekad nečiji kućni ljubimac, sada je najveća prijetnja domaćoj barskoj kornjači.
– Kornjače, te strane, također prenose parazite i patogene što jako negativno na naše zavičajne vrste kornjača koje tako izumiru, poručila je Ana Tutavac, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode DNŽ-a.
– Svakako trebaju ljudi znati da prerasle ljubimce i općenito neželjene životinje ne mogu ispuštati u prirodu. Nebitno je li to bara, jezero ili nekakva lokva u kršu, naglasio je Budinski.
Nekomu koristan, a nekomu štetočina – mali indijski mungos na neretvanskim staništima proširio je populaciju – stručnjaci pretpostavljaju da je stigao s otoka Mljeta da bi postao najveći neprijatelj bioraznolikosti ušća Neretve.
– Svaka vrsta zavičajne ptice je pod udarom, zbog toga što se mungos hrani jajima ptica, a budući da ovdje govorimo o jednom iznimno agilnom predatoru koji je u stanju svladati zmiju otrovnicu, mungos također napada ptiće te živi plijen, dakle manje vrste ptica koje se gnijezde na tlu, koje ovdje zimuju ili koje se samo hrane na tom području, dodao je Mladen Višić, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode DNŽ-a.
Trenutačno se traže lokacije za postavljanje fotozamki u svrhu prikupljanja podataka o rasprostranjenosti i njegova neškodljivog uklanjanja iz prirode.
Nove invazije, za ovaj kraj tek su novi izazovi. Jedno je sigurno – da priroda nije kakva je bila prije.
Izvor: Magazin.hrt.hr