Prošli se tjedan prema nekim analitičarima dogodio jedan od najznačajnijih događaja u novijoj latinskoameričkoj povijesti. Predstavnici nekadašnjeg FARC-EP, najstarije latino gerile, ušli su u kolumbijski parlament, sada kao predstavnici legalne političke stranke. Na osnovu Sporazuma o miru koji je FARC potpisao s vladom, u parlamentu su dobili 10 mjesta. Novi predsjednik zemlje, kandidat desnice Iván Duque, dužnost preuzima 7. kolovoza, a postoji strah zbog njegove moguće opstrukcije daljnje primjene sporazuma – povijest Kolumbije pokazuje kako je stanje unutarnjeg rata uvijek bilo povratno.
Piše Marin Jurjević, H-Alter
U četvrtak, 20. srpnja, prema nekim analitičarima dogodio se jedan od najznačajnijih događaja u novijoj latinskoameričkoj povijesti jer su toga dana predstavnici nekadašnjeg FARC-EP, najstarije latino gerile, ušli u kolumbijski parlament ali sada kao predstavnici legalne političke stranke. Stranka je zadržala stari akronim FARC, ali je njegovo značenje sada drugačije i znači Fuerza Alternativa Revolucionaria del Común (Zajednička Revolucionarna Alternativna Snaga). Na osnovu Sporazuma o miru kojeg je FARC 2016. u Havani na Kubi potpisao s kolumbijskom vladom u parlamentu su dobili 10 mjesta, pet u Senatu i pet u Kongresu.
Pregovori o uspostavljanju mira nakon više od polustoljetnih sukoba počeli su krajem veljače 2012., iako je do prvih inicijativa došlo još 2010. godine, a uspješno su završeni tek 2016. Za uspješno završavanje tih pregovora i sklapanje Sporazuma o miru predsjednik kolumbijske vlade Juan Manuel Santos dobio je 2016. godine Nobelovu Nagradu za mir, koja je nakon svega proživljenog došla, kao što je to izjavio sam Santos, “kao poklon koji je pao s neba”.
Ovih dana kolumbijska vlada je “deklasificirala” sve dokomente vezane uz postizanje tog povijesnog Sporazuma kako bi javnost upoznala sa svim pojedinostima dugog i složenog procesa. Radi se o opsežnoj dokumentaciji od 10 tomova dokumenata. Naime, na predsjedničkim izborima u lipnju ove godine pobijedio je (s 54 posto podrške) kandidat desnice Iván Duque (Centro Democrático) kojeg analitičari smatraju pukom lutkom jednog od bivših predsjednika Kolumbije, radikalnog desničara Alvara Uribea, inače najžešćeg protivika potpisivanja Sporazuma o miru s FARC-om.
Uribe je, inače, trenutno pod teškom optužbom i istragom zbog navodne povezanosti s nekim paramilitarnim “Eskadronima smrti” i naručivanjem ubojstava. Naime, već u svom prvom obračanju javnosti nakon dobijenih izbora Duque je uzviknuo: “Hvala predsjedniče Uribe!”. Politički analitičar Christian Torres zato je i napisao: “Iván Duque nema svojih glasača. To su u stvari glasovi Alvara Uribea, koji je jedan od najjačih političara Kolumbije u posljednjih 15 – 20 godine”.
Zato nije slučajno da je Manuel Santos, koji još uvijek obnaša funkciju kolumbijskog predsjednika ( do 7. kolovoza ove godine ), odlučio objaviti sve dokumente vezane za težak šestogodišnji proces pregovaranja i postizanju Sporazuma s FARC-om. Duque je, naime, već najavio nužnost smjenjivanja Vrhovnog Suda koji je podigao optužbu protiv Uribea.
Iz opsežne dokumentacije je vidljivo kako su razgovori bili dugotrajni i sveobuhvatni. Posebno su se isticale teme budućeg položaja siromašnih seljaka, kao i komplicirana problematika promjenelošeg stanja u ruralnim područjima Kolumbije općenito. Zatim je u prvom planu bilo pitanje buduće političke participacije i integracije pripadnika FARC-a u kolumbijsko društvo, morali su se utvrditi detalji o procesu razoružanja gerile što je podrazumijevalo njihovu svojevrsnu demobilizaciju i uljučivanje u civilno društvo.
Raspravljalo se i o problemima sigurnosnog karaktera, kao i problemima procesuiranja zločina koji su napravljeni s obje strane, pitanjima pravde, reparacija itd. Predstavnici FARC-a, koji su sebe za vrijeme gerile definirali kao predstavnike radikalno lijeve “marksističko-lenjinističke” političke opcije, inzistirali su posebno i na pitanjima zaštite ljudskih prava, problemima nekontroliranog uništavanja prirodnih resursa, zatim na različitim reformama u socijalnom sektoru itd.
Tako se 2012. u Havani prvo potpisao “smjer sporazumjevanja”. Do potpisivanja konačnog Sporazuma trebalo je proći još dosta vremena. Na slijedećim sastancima su se obje strane usaglasile kako se konačni Sporazum neće potpisati sve dok se pregovarači ne slože o svim problemima koji su stavljeni na pregovarački stol i koji bi se, kada jednom budu usaglašeni i prihvaćeni, trebali istovremeno primijeniti u praksi.
Vlada je u međuvremenu posebno inzistirala na rješavanju problema povezanosti gerile s proizvodnjom i distribucijom droge i postojećih veza s narkokartelima. Obje strane su se usaglasile da se u proces postizanja Sporazuma uključe međunarodni promatrači, kao i njihova verifikacija dokumenata, a glavna se uloga pri tome daje Organizaciji Ujedinjenih Naroda. Kao “zemlje garanti” obostrano se prihvaćaju Kuba, Norveška, Čile i Venezuela.
Kada je sporazum konačno potpisan (24. studenog 2016., Bogotá) počeli su i problemi vezani za njegovu primjenu. FARC je uspio demobilizirati 13 003 svoja borca koji su predali oružje. Ovih dana je još 800 gerilaca FARC-a, koji se prije godinu i pol dana nisu demobilizirali, također predalo svoje oružje.
U međuvremenu je u nekim dijelovima Kolumbije došlo do eskalacije nasilja nad lijevim aktivistima, sindikalnim liderima i društvenim aktivistima, što je uznemirilo FARC. Vlada je intervenirala snagama represije, vojskom, ali problem nije do kraja riješen. Osim toga, smatra se kako danas postoji čak 18 manjih disidentskih frakcija FARC-a koje nisu položile oružje.
Radi se o manjim grupama, ali tri su nešto značajne. Najsnažnijim i najopasnijim FARC-ovim disidentom koji nije položio oružje smatra se “Gaucho”, gerilski vođa vezan uz narkokartele koji operira na granici s Ekvadorom i koji pod svojom komandom ima oko 400-500 naoružanih boraca. Nedavo je oteo i ubio tri novinara poznatog dnevnog lista El Comerco, što je dovelo do vojne intervencije u tom području. Drugi po snazi je Gentil Duarte koji pod svojim zapovjedništvom ima 400 gerilaca, a oko 200 gerilaca disidentskog dijela FARC-a pod svojom komandom ima Iván Mordisco.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da u Kolumbiji još uvijek djeluje druga po snazi kolumbijska gerilska skupina, a riječ je o ELN (Ejército de Liberación Nacional ili Nacionalno oslobodilačka Vojska). Predsjednik Santos je i s njima otvorio razgovore i pregovori o uspostavljanju mira su otpočeli, ali kako će sve to nakon dolaska Duquea završtii – nitko živ više ne može pretpostaviti. Međusobi sukobi i stalan “unutarnji rat” obilježio je preko 200 godina povijesti Kolumbije, naglašava predsjednik Santos.
Po njemu, “pomirenje se ne postiže dekretom” jer “ono ovisi o volji svakog pojedinca…svakog Kolumbijca”. Ali Sporazum s FARC-om je nužan preduvjet kako bi se mogućnost “pomirenja” uopće otvorila kao opcija. Njemu je jasno kako dosadašnja povijest dokazuje “da smo griješili” jer “smo rađali smo nasilje”. Tako je Sporazumom s FARC-om “zaustavljen ciklus nasilja”, ali problem ostaje i dalje jasan jer “nikada (do sada) nismo uspjeli postići pomirenje pa se nasilje uvijek ponovo vraćalo u Kolumbiju”.
Santos smatra kako sada napokon postoji šansa te poziva zemlju da ovaj put ponovo ne doživi neuspjeh. Nema nikakve sumnje kako Sporazum s FARC-om ima povijesni karakter jer su se uvijek do sada pregovorili raspadali i prije nego bi se postigao bilo kakav sporazum. Sporazum osigurava uspjeh, ali jedino ukoliko ga se pridržava, jer je FARC “pristao da nestane”, odnosno da prestane djelovati kao oružani pokret, a nastavi djelovati kao legalna politička stranka po demokratskim principima višestranačja i parlamentarizma.
FARC je prihvatio da proces uspostavljanja mira ne znači i nekažnjavanje onih koji su izvršili zločine, bez obzira kojoj strani oni pripadali. U ovom trenutku (uz ovih 800 zadnjih) oružje je položilo preko 14 000 naoružanih gerilaca FARC-a. A upravo je to ono što je Sporazumom garantirao šef FARC-a Rodrigo Londoño Echeverri, poznatiji po svom ratnom imenu Timoleón Jiménez ili po svom gerilskom nadimku Timochenko.
Naknadno odbacivanje postignutog Sporazuma značilo bi ponovno prihvaćanje vojnih sukoba. Dosadašnja povijest Kolumbije pokazala je, naime, kako je stanje unutarnjeg rata u Kolumbiji bilo “povratno”, ono je uvijek potencijalno ireverzibilno i stoga je nužan veliki oprez. U stvari se radi o upozorenjima kolumbijske javnosti na postojanje mogućnosti da nova kolumbijska vlast vrati proces postizanja mira u Kolumbiji na sam početak, a to znači na ratno stanje.
U međusobnim sukobima poginula je šestina stanovništva Kolumbije. Tu nisu u pitanju samo sukobi s FARC-om, ali je činjenica kako je Kolumbija izgubila oko 8,6 miljuna ljudi koji nisu bile žrtva nikakve vanjske agresije, nego dugog stanja unutarnjeg rata među samim Kolumbijcima.
Tri glavna lidera FARC-a, sadašnji predsjednik političke stranke koja se zove FARC, nekadašnji lider gerilske organizacije FARC, Rodrigo Londoño – Timochenko, zatim Julián Gallo Cubillo (poznat kao gerilski vođa Carlos Antonio Lozado) i Jorge Torres Victoria (gerilsko ime : Pablo Catatumbo) pristupili su 13. srpnja na ispitivanje pred Specijalnim nadleštvom za mir (Jurisdicción Especial para la Paz) u Bogoti.
Tom je prilikom Londoño izjavio: “Stavljam se na potpuno raspolaganje ovoj instituciji s dubokim emocijama” , jer je, kako sam kaže, svjestan da se polako “kristalizira san koji smo (zajedno) istaknuli u Havani”. Ovo će Nadleštvo preispitivati njihovu ulogu u događajima između 1993. i 2012. godine, s čime se oni apsolutno slažu.
Ovom istom Nadleštvu pristupio je i general kolumbijske vojske Mario Montoya. Novi predsjednik Duque, koji dužnost preuzima 7. kolovoza. Napao je i ovu instituciju, čime su sumnje u njegovu moguću opstrukciju daljnje primjene postignutog Sporazuma o miru samo povećane. Sadašnja kolumbijska vlada na odlasku smatra kako bi to predstavljalo katastrofu za Kolumbiju pa je zato i pokrenula tzv. “Biblioteku procesa uspostavljanja mira”. Naravno iza svega se nazire lik bivšeg predsjednika Alvara Uribea.
Uribe ima “debelih razloga” za zabrinutost iako je, bez ikakve sumnje, već dugo jedan od najutjecajnih ljudi Kolumbije. Taj desničar i bivši kolumbijski predsjednik i sam je bio uhapšen zbog optužbi za teške zločine. Trenutno očekuje suđenje. Aferu zbog koje će pred sud otkrio je The New York Times, a pojavila su se i tri svjedoka koji teško optužuju Uribea za osobnu uključenost u naručena ubojstva i povezanosti s desničarskim paramilitarnim Escuadrón de la Muerte (Eskadronom Smrti) Doce Apóstoles (Dvanaest Apostola), koji se tako nazivaju jer ih je predvodio jedan svećenik), a kojem se pripisuje na stotine ubojstava.
Naime, Uribeov otac (bogati zemljovlasnik), bio je žrtva neuspjele otmice gerilaca FARC-a, što je jako radikaliziralo cijelu porodicu Uribe, a naročito Alvara i njegovog brata Santiaga, koji su i inače pripadali kolumbjskoj političkoj desnici. Vrhovni sud podigao je optužnicu protiv braće zbog manipulacije s ljudima, a i nekih konkretnih naručenih egzekucija, otmica itd.
Neki kolumbijski mediji iznose pretpostavke kako će “sada sve stati”. Istovremeno je The New York Times objavio audio zapise sa svjedočenjima o umješanosti Uribea u naručivanja ubojstava, ali Duque, novoizabrani kolumbijski predsjednik, odmah je – i prije preuzimanja svoje funkcije, najavio smjenu sudaca Vrhovnog suda što je izazvalo niz reakcija.
Michael L. Evans iz National Security Archive, organizacije istražitelja bez granica iz Washingtona, verificirao je dokumente s kojima raspolaže The New York Times. Izjavio je “kako postoje (ozbiljne) sumnje da Uribe sada pokušava eliminirati… istragu i teške optužbe na njegov račun i na račun njegove familije”.
Neki su svjedoci u međuvremenu ubijeni. Tako je ubijen zaštičeni svjedok vlade i Vrhovnog suda “pokajnik” Carlos Enrique Areiza, bivši član Escaudrón de Muerte, koji je bio svjedok optužbe protiv Alvara Uribea. Ubijen je 14. travnja ove godine u blizini Medellina nakon čega Alvaro Uribe o ubijenom Areizu cinično piše na svom Twitteru kao o “banditu” veseleći se njegovoj smrti.
Slavodobitno piše na Twitteru kako je to bila “jedna dobra smrt”. Drugi svjedok Fernando Barrientes je dao izjavu o postojanju “liste s popisom označenih meta”, odnosno naručenih ubojstava. Uribe je zbog istrage bio uhapšen 2016. pa je poslije pušten da na slobodi čeka suđenje. Prema optužnici je Uribeova hacienda La Carolina služila za uvježbavanje Eskadrona smrti.
Nedavno je (26. veljače) na poznatoj utjecajnoj radio postaji W RADIO Diego Fernando Murillo, poznat kao Don Berna, direktno optužio Uribea da je osobno naručio ubojstvo, odnosno rušenje helikoptera u kojem je bio mafijaški “sicario” Pedro Juan Morena, inače izvršitelj naručenog ubojstvo poznatog kolumbijskog borca za ljudska prava Jesusa María Vallea.
Na taj način (i u zraku i na zemlji) u Kolumbiji nestaju svjedoci. U takvoj atmosferi početkom sljedećeg mjeseca dolazi do smjene vlasti u Kolumbiji, ali i ulaska deset bivših gerilaca FARC-a u kolumbijski Senat i u kolumbijski Kongres, ali sada kao članova legalne političke stranke.
Hoće li se i nakon dolaska na vlast Uribeovih političkih amigosa proces pacifikacije Kolumbije i daljnje uspješne integracije bivše najsnažnije i najdugovječnije latinskoameriče gerile (FARC) u kolumbijsko civilno društvo uspješno nastaviti – saznati ćemo vrlo brzo.