Fatima Kazazić je mlada glumica koja je svoje prve uloge igrala u Mostarskom teatru mladih (MTM), diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i na redovnom repertoaru Otvorene scene Obala glumila je u predstavama “Hasanaginica”, “Pijani”, “Ana Karenjina”, “Elektra”, ”Hadersfild”, “Staklena menadžerija”, glumila je na sceni SARTR-a u predstavi “Narodna drama” te u Narodnom pozorištu Mostar u predstavi “Hotel Plaza”.
Razgovarala: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
U prvom intervjuu za naš portal 2013. godine, još kao mlada glumica MTM-a, izjavila si da si “na daskama u potpunosti svoja”, tako je ostalo i danas. Diplomirala si Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu i na redovnom repertoaru Otvorene scene Obala glumila si u predstavama “Hasanaginica”, “Pijani”, “Ana Karenjina”, “Elektra”, u kojoj koreografiju lično potpisuješ, zajedno sa kolegicom Amilom Terzimehić… Koliko su predstave u kojima si glumila, pred stalno novom publikom koja vas je dolazila gledati, pomogle tebi i kolegama da steknete iskustvo i usavršite glumu?
Fatima Kazazić: Otvorena scena “Obala” je studenstska scena ASUS koja predstavlja jedan vid prakse, koja je jako važna za profesionalni rad u pozorištu nakon zaršetka akademije. Svako repriziranje ispita, studentima mnogo znači, kako u glumačkom sazrijevanju tako i u stvaranju individualne radne etike.
Sa Teom Šimić si radila na diplomskoj predstavi “Staklena menadžerija”. Riječ je tekstu rađenom prema porodičnom,dijelom i autobiografskom dramom sjećanja Tennesseeja Williamsa o hendikepiranoj djevojci koja se pred zbiljom povlači u svijet mašte. Zašto ste odabrale “Staklenu menadžeriju”?
Fatima Kazazić: Da, kolegica Tea Šimić i ja smo zajedno diplomirale na predstavi “Staklena menažerija”, u kojoj su još igrale, naše starije kolege, Davor Sabo i Sanjin Arnautović. Okolnosti su bile takve da smo zajedno, uz razgovor sa profesorom, odlučile za taj tekst.
Glumiš u predstavi fizičkog teatra “Elektra” (koreografiju potpisuju Amila Terzimehić i Fatima Kazazić), koja je bila na ispitu prve godine magistarskog studija na Akademiji scenskih umjetnosti, a profesori i profesorice na predmetu su bili Jasna Žalica, Sanja Burić, Mersad Čuljević i Emir Fejzić. Znaš plesati, voliš plesati i plešeš otkad znaš za sebe. Da li je uloga u “Elektri” bila jednostavan zadatak?
Fatima Kazazić: Amila i ja smo dio prve generacije MA studija na ASUS. Ispit na kraju semestra je bila naša predstava “Elektra”. Bavile smo se formom neverbalnog teatra i naš zadatak je bio da kroz pokret, fizičke radnje, ples, borilačke vještine, “ispričamo” priču. Bavile smo odnosom majke i kćerke, Klitemnestre i Elektre. Uz naše profesore, učili smo i radili nove metode, različite načine istraživanja tijela i pokreta u prostoru, koje do tada Amila i ja nismo poznavale, tako da smo imale jako bogat i šaren proces, postepeno, jezikom pokreta napravile smo predstavu. Bile smo oduševljene rezultatom, a da smo napravile odličan posao, potvrdio je gromoglasni aplauz publike na premijeri, i još uvijek potvrđuje svakim novim igranjem.
U predstavi koja je igrana na sceni Sarajevskog ratnog teatra “Narodna drama” igrala si jednu od glavnih uloga – lik Anke. Predstava “Narodna drama” je melodrama koja preispituje ulogu patrijarhalnog poretka u ograničavanju ličnih sloboda. Koliko se pozorište danas bavi društveno bitnim temama?
Fatima Kazazić: Pozorište bi trebalo ići u korak sa vremenom i sa aktualnim temama društva. Svaki odabir teksta, koji se postavlja u pozorištu, trebao bi imati doticaj sa današnjicom.
Glumila si i u filmu “The life of flowers”, Jimmyja Bontatibusa, koji je premijerno prikazan na SFF-u, sa lutkarskom predstavom “Zapadna Nigdilija” glumila si na Lutkarskom festivalu u Bugojnu, gdje si u izjavi za medije istakla kako je mnogo teže glumiti u lutkarskoj predstavi. Zašto?
Fatima Kazazić: Da, bilo je jako uzbudljivo raditi na filmu i poslije sebe gledati na velikom platnu. Nemam baš često priliku da radim na setu, tako da je to iskustvo, ujedno iskustvo mog prvog snimanja i pojavljivanja u dugometražnom filmu bilo od velikog značaja. Predstavu “Zapadna Nigdilija” smo radili za ispit iz Lutkarstva na četvrtoj godini, sa profesorom Mariom Drmaćem. Animirala sam lutku Saline, služavku kraljevića, koja je, ustvari, davno izgubljena princeza. S obzirom da jako volim čitati bajke, gledati crtane filmove i predstave za djecu, uživala sam stvarati bajku o Nigdiliji na sceni. Mnogo teže je raditi lutkarku predstavu, jer tokom igranja te predstave, iza kulise se dešava još jedna “predstava”, izkoreografisano kretanje, potpuni fokus na život lutke, koji ne smije da se prekine dok uzimamo/dodajemo rekvzitu međusobono… Lutkarska predstava zahtjeva tehnički jako dobro osposobljene glumce i veliku koncentraciju, a isto tako, pruža mnogo igre, zabave i podstiče maštu.
Možeš li mi navesti nekoga glumca/icu, režisera sa kojima bi željela da sarađuješ u budućnosti?!
Fatima Kazazić: Do sada, uglavnom sam imala sreću raditi sa ljudima sa kojima sam željela, koji su na neki način moji uzori, kada je riječ o starijim kolegama. Do sada nisam radila, a voljela bih raditi sa Selmom Alispahić i Tatjanom Šojić. Obje mnogo cijenim i poštujem, i mislim da bih mogla mnogo naučiti kada bih imala priliku surađivati sa njima. Predstave u kojima igraju volim gledati više puta, jer me uvijek i iznova, oduševljavaju, motiviraju i inspirišu za rad.
Neke od tvojih uloga su Katarina u predstavi “Ana Karenjina”, Roza u predstavi “Pijani”, Robinjica u “Hasanaginici”, Anka u predstavi “Narodna drama”, Milica u predstavi ”Hadersfild”, gospođica McCormack u predstavi ”Hotel Plaza”… Da li je neka od uloga tebi posebno bliska i zbog čega?
Fatima Kazazić: Meni srcu najdraža je predstava “Staklena menažerija”, emotivno sam vezana za lik Laure. Volim njenu nevinost, naivnost, mističnost, maštovitost i osjećajnost. Dok igram tu predstavu, budem u potpunoj ekstazi. Nakon aplauza, uvijek mi bude malo žao što smo završili i osjećam se kao dijete koje ne želi ići kući nakon igre.
Glumila si pred mostarskom publikom u predstavi “Hotel Plaza”. Kako je nastupati u gradu u kojem si odrastala i u kojem si i počela da učiš glumiti, u MTM-u?
Fatima Kazazić: Koliko sam se obradovala što ću igrati pred mostarskom publikom, toliku sam tremu imala minutu prije izlaska na scenu. Za mene je bila velika čast igrati sa Admirom Glamočakom i Jasnom Žalicom na sceni, oni su moji profesori na Akademiji.
Da li u bliskoj budućnosti možemo očekivati neke nove projekte, uloge, da pokažeš još neki talenat?
Fatima Kazazić: Trenutno pripremam svoj završni Magistarski rad. Želim da istražim nešto novo, nešto što nisam imala priliku raditi do sada. Potpuno se “bacam u vatru” sa svojim radom, i jedva čekam da krenem istraživati i raditi. Jako volim izazove, a pozorište mi ih nudi.