Ivan Filipović, predsjednik mjesne zajednice Orašac obraća se javnosti i naglašava kako mještani neće odustati od odbrane šumskih dobara Osojnice te traži hitno usvajanje Zakona o šumama.
Javno poduzeće Šumsko gospodarskog društva “Šume Hercegovačko neretvanske” d.o.o. Mostar posluje u uvjetima bezakonja.
Naime, ne postoji Zakon o šumama FBiH, kao ni kantonalni Zakon o šumama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, te se svaka sječa ima smatrati ilegalnom.
U nastavku donosimo tekst koji je napisao predsjednik mjesne zajednice Orašac, Ivan Filipović:
“Nastavlja se zaštita Osojnice, i nastaviti će se sve do iznalaženja trajnog rješenja, a trajno rješenje je Zakon o šumama, a to se može dogoditi u roku nekoliko dana, sazvati skupštinu koja o tome odlučuje, predložiti Zakon, usvojiti ga i nastaviti dalje!!!
A nas ove stvari i ova nejasna pitanja koja će biti u daljnjem tekstu sve više motiviraju da nastavimo do kraja!!!
Kad čovjek uđe u neku materiju i zagrebe ispod površine, pojavi se bezbroj pitanja bez odgovora. Pojavi se čitav niz nelogičnosti, čitav niz kontradiktornih stvari, čitav niz činjenica koje isključuju jedna drugu!!!
Dakle, Država po definiciji bi trebala biti okvir u kojemu se narod ili narodi koji tu žive osjećaju sigurno, zaštićeno, sa svim ljudskim pravima i obvezama.
Ta ista država je dužna štiti svoje ljudske, ali i sve druge, prirodne i materijalne resurse kojima raspolaže!!!
I takva država se može zvati državom blagostanja.
Državom u kojoj bi mnogi poželjeli živjeti!
Međutim, ova naša država, BiH, je sve samo ne to!!!
Ovi smo dana pokrenuli akciju zaštite još jedine preostale šume u Rami i naišli smo na čitav niz pitanja bez odgovora.
Dakle, ako se zna da u našoj Županiji nema Zakon o šumama, onda je nejasno tko to može neko županijsko Javno poduzeće poslati u eksploataciju šuma, unatoč činjenici da se zna da nema Zakona o šumama?
Ako se na da postoji Javno poduzeće za gospodarenje šumama koje je osnovala Županija, i da to Javno poduzeće treba egzistirati na šumskim resursima, onda je taj osnivač tog Javnog poduzeća trebao , da ne kažem morao, i osigurati mu zakon po kojemu može legalno i regularno raditi, da mu nitko ne osporava djelovanje!!??
Ako pak šefovi iz tog poduzeća tvrde da su legalni i regularni, i da imaju sve potrebne dozvole za rad, onda su se morali kroz politike izboriti i taj Zakon o šumama i da mogu bez problema obavljati svoju djelatnost, bez da im se staje na put???
Ulazeći malo dublje u tu problematiku saznaš neke stvari za koje prije nisi ni znao, za koje čuješ prvi put.
Pa tako, ja osobno sam sad u ovo vrijeme saznao da smo mi jedina općina u Federaciji čije su šume i zemljište “predani” državi!!??
Ništa tu nema čudnoga jer sve državno zemljište i treba biti državno vlasništvo, naravno, raspolaganje tim resursima bi trebale imati lokalne zajednice gdje se to i nalazi, i to bi bilo sasvim normalno.
Međutim, nitko ne zna, ili možda zna, ili možda znaju svi osim mene, a i ja bih volio znati, tko je to, kako i zbog čega i na temelju čega “predao” naše šume i zemljište, jedini u Federaciji, u vlasništvo države???
Što je bio cilj?
Što su bile namjere?
Tko stoji iza toga?
Tko je taj tko je to izgurao?
I što je u konačnici bila namjera, što se htjeli time postići???
Ja zaista ne znam taj odgovor, a volio bih ga znati, mada, opet ponavljam da mi je logično da sve državno bude i državno vlasništvo, s tim da lokalne zajednice gospodare tim resursima na svome terenu.
To bi nekako bilo i moralno i ljudski, a i zakonski, ali očito nije.
Zanima me, dakle, tko je taj što je “darovao” državu našim zemljištem i šumama?
Što je samo on ili samo oni iz naše općine to uradio?
Što nije uradila čitava Federacija i sve općine u Federaciji?
I što se zapravo krije iza toga???
Jesu li ovi “naši” koji su “predali” općinsko zemljište i šume državi, jesu li oni veći patrioti ove države od ostatka Federacije???
Ne znam što je, ali sam siguran da zaslužujemo odgovor na ova pitanja!!!
Zaslužujemo znati istinu, jer možda ta istina isključi potrebu puno toga!!!
Ili je možda glavni razlog nedonošenja tog Zakona o šumama činjenica kako bi u tome slučaju mogla raditi samo jedno poduzeće u Županiji za tu djelatnost, a ne mogu se dogovoriti tko će to biti, kako i kojem omjeru, a ovako, u bezakonju, mogu djelovati svi, i svi u isto vrijeme loviti u mutnome!!!
Raditi izvan zakona, a to se pravničkim rječnikom zove KRIMINAL!!!
Možda je to glavno pitanje, ali i odgovor???
Je li lov u mutnom, odnosno kriminal, cilj ili rezultat nemogućnosti dogovora???
Zaista ova pitanja zaslužuju odgovore.
Pitanje svih pitanja je, je li ovo bezakonje i kriminal koji ga prati produkt političkog nesnalaženja ili je to produkt političkog dogovora???
Što god je mi ćemo ovaj put ustrajati u namjerama, nema sječe u Osojnici bez Zakona o šumama!!!”
(AbrašMEDIA)