Radionice “Permakulturom za bolji kvalitet življenja” se održavaju u okviru projekta “Unapređenje socijalnih usluga kroz jačanje NVO u BiH”, kojeg podržavaju CARE International i Češka razvojna agencija. Dizajn i implementaciju radionica rade UG Nešto Više i njihovo socijalno poduzeće EkoDizajn d.o.o. Mostar.
U nastavku pročitajte dojmove djece sa radionice “Permakulturom za bolji kvalitet življenja”
“U Udruženju Vedri osmijeh u Rodoču nas osamnaest drugara, vidimo se opet – po prvi puta u ovoj godini. Svi smo od reda radosni, i dan je radostan – jutro nas je okupalo suncem.
Pravi dan za permakulturu! Prva radionica je posvećena podsjećanju na dijelove vještina koje smo naučili na prijašnjim radionicama. Svi smo predstavili koje smo mi biljčice po prvom slovu imena naših: od spanaka, kruškica, ivančica, nevena, žalfija, tikava, mahuna… To se nije zaboravilo. Provjerili smo svaku biljku: da li je povrće, voće, cvijeće ili ljekovito bilje, te smo se podsjetili njihovih svojstava – gdje rastu, kako ih najviše volimo jesti, kako se mogu spremati, šta sve od njih može da se pravi, koji su vitamini u njima ili za što služi čaj od nekih. Čak smo ponekada povirili u naše sveske, jer – sve se to lijepo crtalo ranije, divnih tu lubenica, ježeva, pčelica i jagoda ima.
Danas smo naučili od čega se, zapravo, i kako prave grožđice – puno nas je bilo začuđenih. A neki su tvrdili da ananas može da služi da se u njemu sakrije novac.
Onda smo na prijedlog iz grupe odlučili da, opet po prvom slovu našega imena, dodijelimo svakome po jednu životinju – ako je moguće neku koju možemo sresti u vrtu kod nas, a ako ne – onda po želji da se odabere neka koju nemamo baš prilike sretati po našim vrtovima. Tako smo, osim lokalno, malo dobacili do sjevernih zemalja (irvas), Australije (koala), Afrike (antilopa, žirafa, tigar, noj…). No, u našim vrtovima možemo susresti ostale, kao što su sova, mrav, krtica, lane, kanarinac, gusjenica, mačak, hrčak, konj, magarac, cvrčak…
Ipak, važno je da ponovimo sami sebi, da je svako živo biće važno u vrtu i na planeti, bez obzira da li su to naši vrtovi u okolici Mostara, ili su to vrtovi u dalekim zemljama.
Samo smo se dogovarali da se mali hrčak pripazi od mačka i sove, a da dugonoga žirafa i noj drže na oku druga tigra, jer ako ogladni – može svašta da bude. Govorili smo kako svaka od ovih životinja, bilo mala ili velika, utječe na vrtove. Još ćemo govoriti o tome – naredni put gledamo fotografije, da budemo sigurni o kojim bićima govorimo.
Nakon sok pauze, izišli smo van obići sve gredice, vrtove, plastenik, kompost, sadnice voća u dvorištu. Prepoznavali smo raštiku, kupus, kelj, mladi luk, salaticu, peršin i celer. Pričali smo zašto zimi ima manje povrća i cvijeća u našim vrtovima, te zašto voćke sada izgledaju tako. I otkrili da smo se svi poželjeli toplijeg, sunčanijeg vremena – prizivamo proljeće.
Dogovor je pao: za 14 dana, svako će nam ispričati o svojoj životinji dvije stvari: gdje živi i šta najradije jede. I onda ćemo početi da sijemo cvijeće u plasteniku, te oko svake sadnice voća u dvorištu. Pripremamo kadifice, neven, dragoljub, buhač, cinije,… pregledaćemo šta još ima interesantno. Pobrinućemo se i za to da se kompost malo uredi i prevrne, te da zajedno pokupimo otpad kojeg nam je donio vjetar.”
(AbrašMEDIA)
