Centar za kritičko mišljenje, portal Tacno.net, Centar za mir i multietničku saradnju i Mostarski krug organizovali su “Večer sjećanja na novinara, pjesnika, dramaturga i velikog prijatelja Mostara, Predraga Lucića” koja je održana u hotelu Bristol.
Na samom početku prisutni su mogli pogledati kratku autorsku reportažu koju je pripremio Alija Behram, a koja govori o Predragu Luciću.
“Prije svega, ovo je nešto što Predrag Lucić zaslužuje, ovo je nešto na šta Mostar ima obavezu, prije svega, zbog onoga što mu je Predrag Lucić dao. Predrag Lucić nije nam samo svojim primjerom pokazivao šta je to društveno odgovorno novinarstvo, šta je to vrhunska satira, nego je prije svega pokazivao kako sačuvati dostojanstvo u vremenu u kojem je to dostojanstvo najlakše izgubiti. Zbog svega toga čast nam je i dužnost zapravo posvetiti, onoliko koliko možemo u ovim trenucima, odnosno sjetiti ga se i odati počast”, rekao je Elvedin Nezirović.
“Mostar ne zaboravlja svoje prijatelje. Jedan od takvih je i Predrag Lucić, novinar par excellence velikog formata kakvog zadugo nećemo imati, ne samo na prostorima Republike Hrvatske, nego i na prostorima ex Jugoslavije. Kad kažem Mostar ne zaboravlja svoje prijatelje to je jedna naša forma u okviru koje Centar za mir i multietničku saradnju i Mostarski krug na mnogo načina okuplja, pozdravlja i nagrađuje ljude koji to jesu zaslužili. Predrag Lucić je ’93. u Feralu i ne samo preko Ferala vrisnuo u centru Zagreba, u Splitu kada je urušavan i kada je pao Stari most, kada su hrvatske snage odlučile da i Stari most, taj kultni spomenik star 500 godina, bude vojna meta”, izjavio je Alija Behram.
“Predrag je bio uzor u hrabrosti, slobodnom duhu i novinarskom poštenju. Na našu veliku sreću ovaj svijet je s nama dijelio hrabri i nepotkupljivi novinar, lucidni pjesnik, pronicljivi književnik, nenadmašni satiričar i izuzetan dramatičar, veliki čovjek i dragi prijatelj, naš predragi Predrag Lucić. Prijatelj ovog našeg razvaljenog i silovanog grada, koji je jedva nekako na krvi i muci onih koji ga vole, kakav-takav uspio opstati. Prijatelj onih njegovih građana koji se nisu predavali, pokušavajući i uspijevajući ostati ljudi u neljudskim vremenima. Predraga Lucića na ovom svijetu više s nama nema. Predrag je bio prije svega i iznad svega čovjek velike duše u koju je moglo stati toliko ljubavi za sve ljudsko i za sve dobre ljude, za sve nedužne koji su u našem vremenu zla bili posluženi kao topovsko meso na krvavim trpezama naših primitivnih silnika i pomahnitalih nacionalnih vođa. Bio je glas koji nikada nije pristajao utišati se. Što su vremena bila gora, govorio je sve glasnije, u inat zlu”, rekao je Nedžad Maksumić.
“Predraga su voljeli, slušali i čitali na cijelom post jugoslavenskom prostoru i ovom dijelu Evrope. Bio je i ostao simbol otpora zlu jednog vremena, bolje reći nevremena. Jedan od trojice veličanstvenih, braće Feralovaca. Njih trojica sama na vjetrometrini protiv zla.
Šta pred takvim gubitkom reći osim da mi je bila velika čast da je dotakao i moj život, da sam mogla čitati i slušati njegove riječi, da sam mu mogla biti prijatelj, da sam ga mogla zagrliti, da smo se borili na istoj strani, za jedan bolji i pravedniji svijet. Najveće priznanje u mom životu sam dobila baš od Predraga, Borisa i Viktora kada su mi poklonili knjigu Borisa Pavelića – Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune, sa posvetom “Dragoj sestri Štefici od braće iz Ferala”, ne možete ni zamisliti koliko sam bila ponosna”, izjavila je Štefica Galić.
(AbrašMEDIA)