Nakon živog obilaska gotovo cijele planete Full of Hell ulaze u God City Studios te pod produkcijskom patronažom Kurta Balloua nastavljaju s alkemijom (metala).
Piše: Boris Filipič, AbrašMEDIA
Pensilvanijski Full of Hell djeluje od 2011. Predstavili su se iste godine s prvijencem Roots of Earth Are Consuming My Home, osvježavajućim (koliko se već unutar žanra može biti) power-violence grindcore izdanjem. 2013. izdaju Rudiments of Annihilation, a svo ostalo vrijeme popunjeno je raznim split izdanjima i extended playevima s razlčitim izvođačima. Elektronska buka na krajičcima njihovih kratkih bijesnih traka prisutna je od samih početaka, a nakon iskustva teške, kamene suradnje s velikanima noisea i sludgea, Merzbow i The Body (na izdanjima iz 2014. i 2016.), ovaj element je u inicijalnom hardcore metaličnom koloritu došao do jasnijeg izražaja, pogotovo na sporim drone momentima koji razvlačeći FoH zvuk gotovo formulaično zatvaraju albumska poglavlja. Ipak, fullofhellovski elektronički noise, možda baš zbog istog iskustva, na novom albumu uglavnom izostaje ili možda bolje rečeno, kanalizira se nazad u zgusnutu deathgrind osnovu.
Trumpeting Ecstasy treći je samostalni album benda i donosi za FoH sad već standardno kaotične i kratke kompozicije protkane amalgamacijom raznih ekstremnih muzičkih vidika koje je bend u sebe proteklih produktivnih godina upio.
Ovo je do sada zasigurno najteže Full of Hell izdanje (ne računajući album s The Body, ogromna preporuka!), a krasi ga eksperimentalnost pristupa uvriježenim death metal, black metal i hardcore/power-violence obrascima, tegoba izvučena iz njega te brojni gosti (Aaron Turner, Andrew Nolan, Nicole Dollanganger i Nate Newton). TE je svježe i aktualno izdanje, priča o raspadu i kraju civilizacije (“Man will fail, man will always fail.”), 23-minutni užegli esej o propasti i čemernosti čovjeka. Prosvjetiteljski ga otvara Herzogov citat iz Burden of Dreams: “Nature here is vile and base. Of course, there’s a lot of misery. But it is the same misery that is all around us. The trees here are in misery“, te potom slijede tematski uvezane pjesme-meci, zasigurno napisane za usmjeren i manijakalan živi performans – ubistvo. Vrijedi izdvojiti i Cannibal Corpse hommage na Crawling Back to God. Tek posljednje dvije trake, naslovna i At the Bottom of Cauldron prelaze trominutažu. Naslovna pjesma je ujedno i najzanimljivija, jer najavljenu podraženu ekstazu ispostavlja kroz bajkovitu ariju u pop dreamy izvedbi Nicole Dollanganger. Ovo je jedina traka s elektroničkom kulisom i čistim vokalima i zasigurno novina za FoH opus. Nicole razbija mrak koji su FoH prethodno ispjenili dovoljno da ostane malo svjetla i u pozadini brutalnog završetka ‘na dnu kotla’. (When the trumpet sounds in ecstasy. / The wound of wounds. / We’ve lost, we’re losing.) koji repetitivnom militarnom muljavom sporinom odnosi ekstazu u nepoznatom pravcu.
Favoriti: Gnawed Flesh, Trumpeting Ecstasy, The Cosmic Vein
Album možete preslušati ovdje: https://fullofhell.bandcamp.com/album/trumpeting-ecstasy