Kamen koji je doletio iz svemira i udario u Zemlju prije 66 miliona godina, na kraju perioda krede, izazvao je globalnu katastrofu koja je osudila na smrt dinosaure i mnoge druge oblike života, međutim 200 puta veći meteorit pao je prije 3,26 milijardi godina, izazivajući uništenje širom svijeta u još većim razmjerima, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Ta katastrofa je zapravo mogla biti korisna za ranu evoluciju života jer je, kako navode istraživači, poslužila kao „divovska bomba za đubrivo“ za bakterije i druge jednostanične organizme zvane arheje koji su dominirali u to vrijeme. Drevna katastrofa je tim organizmima omogućila pristup ključnim hranljivim sastojcima, kao što su fosfor i željezo, prenosi Reuters.
Istraživači su procijenili efekte ovog udara meteorita, koristeći dokaze iz drevnih stijena na sjeveroistoku Južne Afrike, na području zvanom Barberton Greenstone Belt.
„Život se ne samo brzo oporavio kada su se uslovi vratili u normalu u roku nekoliko godina do decenija, već je zapravo napredovao“, rekla je Nadja Drabon, geologinja sa Univerziteta Harvard i vodeća autorica istraživanja.
Udari meteorita česti i snažni
Zemlja je bila mnogo drugačije mjesto tokom paleoarhejske ere kada se to dogodilo, a udari meteorita su bili veći i češći, navela je.
„Meteorit je bio ugljični hondrit koji je, također, sadržavao i fosfor. Njegov promjer je bio otprilike 37-58 kilometara, što ga čini oko 50-200 puta većim od mase asteroida koji je zbrisao dinosaure“, rekla je Drabon.
Prema njenim riječima, efekti udarca su bili brzi i žestoki, odnosno meteorit je udario s toliko energije da su se i on i bilo koji sediment ili stijena na koju je udario raspršili.
„Udar se vjerovatno dogodio u okeanu, izazvavši tsunami koji je zahvatio svijet, pocijepao morsko dno i preplavio obale. Na kraju, mnogo energije udara bi prešlo u toplotu, što znači da se atmosfera počela toliko zagrijavati da je gornji sloj okeana počeo da ključa“, objasnila je Drabon.
Ocijenila je da bi vjerovatno bilo potrebno nekoliko godina do decenija da se prašina slegne i da se atmosfera dovoljno ohladi da se vodena para vrati u okean.
Zemlja je bila vodeni svijet
Međutim, kako je navela, meteorit je isporučio veliku količinu fosfora, hranljive materije za mikrobe koji je ključan za molekule koji su centralni za skladištenje i prenošenje genetskih informacija.
Tsunami je, također, pomiješao duboke vode bogate željezom u pliće vode, stvarajući okruženje idealno za mnoge vrste mikroba jer im željezo osigurava izvor energije, prenosi Tanjug.
Prema riječima Andrewa Knolla, geologa s Harvarda i koautora studije, u to vrijeme je Zemlja bila nešto poput vodenog svijeta, s ograničenim pojavljivanjem vulkana i kontinentalnih stijena.
Dokazi o udaru uključivali su hemijske tragove meteorita, male sferične strukture formirane od stijene istopljene udarom i komade morskog dna pomiješane s drugim krhotinama koje je tsunami izbio u sedimentne stijene, navodi se u studiji.
(Agencije)