BBC radio 4 i Penguin Books najavili su obilježavanje spomena na Georgea Orwella, a Simon Basketter se osvrnuo na politiku jednog od najboljih pisaca ljevice. Orwell je napisao: “Politički jezik dizajniran je tako da čini da laži zvuče istinito, a ubistva postaju respektabilna; on bi i vjetru dao privid čvrstoće…”
Ali Orwell je bio iznimka vlastitog pravila. Predstavlja najboljeg pisca britanske ljevice, koji je svoje vještine neumoljivo koristio u razotkrivanju svojih neprijatelja.
Postoji nekoliko autora sa finijim prelazom fraze, bilo da se koristi rečenica “Oglašavanje je zveket štapa unutar kante za hranjenje životinja” ili da su liberali “obožavaoci moći bez moći”.
Rođen kao Eric Blair u Bengalu, 25. juna 1903. godine, Orwell je bio sin visoko rangiranog službenika u Odjelu za narkotike britanske vlade Indije.
Sam Orwell je zapisao, “Za mene u ranom dječaštvu, kao i skoro svakom djetetu u porodici poput moje, “obični ljudi” su se činili skoro manje vrijednima, podljudima. Kada sam imao 14, 15 godina bio sam pravi mali snob.”
Represivne institucije britanskog establišmenta su radikalizovale Orwella.
Poslan je u Eton, ali umjesto da ide na Oxford on je pomogao britanskom carstvu pridružujući se policiji Burme. Neprestano je naglašavao “mrzim imperijalizam kojem sam služio, sa gorčinom koju vjerovatno ne mogu objasniti”.
Kada se vratio iz Burme 1927. godine, odjednom se bacio u skitničarenje među najsiromašnijim ljudima u Londonu i Parizu.
Okrenuo je leđa životu punom privilegija, te je za svoje društvo odabrao skitnice, berače hmelja i revolucionare. Pored posvećenosti novinarstvu, i bez manjka krivnje, zaronio je u živote siromašnih. Orwell je bio protivnik političkog ugnjetavanja. Riskirao je svoj život boreći se protiv fašizma i tijesno izbjegao smrt iz ruku Staljinovih agenata u Španiji.
Bio je jesan u svom protivljenju “svake forme ljudske dominacije nad čovjekom”. Rekao je kako želi “zaroniti duboko među potlačene, da bude jedan od njih i na njihovoj strani protiv tirana.”
Odluka da podrži potlačene usmjerila je Orwella na put ka socijalizmu. Ali njegova klasna pozadina je formirala njegovu viziju “poštenog” radnika naspram “nepoštenih” socijalista srednje klase.
Klasa prema kojoj je Orwell u svojoj kritici bio tako oštar također je bila i njegova klasa, a nosio je mnogo njenog tereta. Ponekad je razvijao plitak i snishodljiv pogled na dostojanstvenost rada u mjestima predrasuda u kojima je rođen.
Orwell se fokusirao na pretpostavljeni “superiorni moral radnika” umjesto na njihovu ekonomsku moć. U svojoj klasičnoj knjizi, “1984.”, on kaže:
“Ako postoji nada, ona je u prolima… Svuda su bile jednako čvrste, nepobjedive figure, monstruozne od posla i rađanja, mučeni od rođenja do smrti, ali i dalje sa pjesmom… Vi ste mrtvi; njihova je budućnost.”
Jedan pogled na ovo je da Orwell prezire one koji teoriziraju o situacijama, bez da imaju iskustva u tome. “Da biste mogli mriziti imperijalizam, morate biti dio njega”, napisao je, što je očito ludo.
On je vjerovao da je teorija srednja klasa, dok su iskustva radnička klasa. Ovo je značilo ignorisanje intelektualaca radničke klase i fokusiranje na slabosti “ljevice srednje klase”. Orwell nam govori kako ga je prizor čovjeka koji krade hranu na brodu “naučio mnogo više nego pola tuceta socijalističkih pamfleta”. Ali marksistički kritičar Terry Eagleton naglašava kako “Prizor čovjeka koji krade hranu ne govori ništa o uzrocima siromaštva”.
Staljinizam
Orwell je bio otvoreno pristrasan na strani potlačenih. Svaka stranica njegovog novinarskog rada kao i većine njegovih novela su čitljive, i često smiješne, čak i kada griješi.
Tokom španskog Građanskog rata, koji je počeo 1936. godine i ključnog događaja Orwellovog političkog života, on je bio i socijalista i revolucionar. Ovo iskustvo je snimljeno u Kataloniji.
Orwell se kasnije udaljio od revolucije u kojoj je učestvovao. Ali ta revolucija i njeno izdavanje staljinizmom je oblikovala njegove političke poglede i pisanje za cijeli život.
I kako slijedi poraz za porazom, gledajući revolucionarne pokrete u Europi 1930-tih, Orwellova eksplicitna politika postaje neodređenija. Umjesto što je gledao staljinizam kao neprijatelja boljševizma, proizvod svog poraza, Orwell je rekao kako odgovornost za groznu diktaturu leži čvrsto uz boljševike same.
Orwell je osporavana ličnost. Komunisti su počeli sa njegovim osudama 1930. godina i nisu nikada stali. SAD ga je promovisao tokom perioda Hladnog rata, uključujući i animirani film “Životinjska farma”, koji je finansirala CIA. “1984.” kao i “Životinjska farma” se i dalje nude kao objašnjenje svega onoga što nije uredu sa socijalizmom.
Orwell je umro 1950. godine, ali tokom 1970-tih njegova djela su ponovo analizirana od strane raznih sekcija ljevice, dijelom i zbog objavljivanja eseja i novinskih članaka, koji su dali kontekst knjigama.
1980-tih, tokom tamnih dana Thatcherove Britanije, mnogi su uzeli “1984.” kao objašnjenje za trenutnu, očigledno svemoćnu državu.
Posljednjih godina su, Orwellovo ponosno domoljublje, i otkriće imena subverzivaca u državi, uočili zagovarači rata, te su ga prozvali vrhuncem “hrabrih” misli.
(AbrašMEDIA)
Pročitajte još:
George Orwell: Većini ljudi socijalizam znači besklasno društvo, ili ne znači uopće ništa
George Orwell: Predrasude o skitnicama