Katarina Peović bila je među pet najaktivnijih zastupnica i zastupnika prethodnog saziva Sabora. Još važnije, često je otvarala teme o kojima je većina stranaka ranije praktički šutjela: o deprivilegiranim radnicima, premlaćenim migrantima, oduzetoj srpskoj imovini s početka devedesetih, opasnim namjerama tzv. klečavaca, militarizaciji pod okriljem NATO-a…
Piše: Tamara Opačić, Portalnovosti.com
Katarina Peović traži radnike!, otisnuto je masnim crvenim slovima na plakatima postavljenima u centru Rijeke. “Za izgradnju novih zatvora za lopine”, stoji u nastavku jednog, a na drugom “Za poslove oduzimanja nezakonito stečene imovine. Plaća odlična plus bonusi”. Zanimljivom kampanjom, kojom se kroz poigravanje humorom i frustracijom biračkog tijela izdvojila od konkurenata, nositeljica liste Radničke fronte u 8. izbornoj jedinici krenula je u završnicu borbe za povratak u Sabor. U prethodnom mandatu Peović je tamo dospjela kao dio u međuvremenu raspadnute Zeleno-lijeve koalicije, a pažnju šire javnosti zadobila je godinu ranije, 2019., kada je kao kandidatkinja na predsjedničkim izborima verbalno nokautirala desničare i dobila epitet “žene koja je Škorom pomela pod”.
Svojim radom u Saboru, čiji pregled donosimo u nastavku teksta, svrstala se pak među pet najaktivnijih zastupnica i zastupnika. Zbog beskompromisnog progovaranja o temama o kojima se ranije praktički šutjelo u hrvatskom parlamentu – deprivilegiranim radnicima, premlaćenim migrantima, oduzetoj srpskoj imovini s početka devedesetih, opasnim namjerama tzv. klečavaca, grijesima Franje Tuđmana i militarizaciji pod okriljem NATO saveza – zaradila je simpatije dijela ljevice i popriličan broj neumjesnih, često seksističkih uvreda koje su joj upućivali politički oponenti i neoliberalni mediji. Bez ikakve kalkulacije, uostalom, Katarina Peović je među prvima kritizirala ulazak Zorana Milanovića u aktualnu izbornu utrku, poručivši da se radi o najgorem kandidatu za premijera. Pa i po cijenu da nakon 17. aprila ne uđe u Sabor, što joj trenutno predviđaju istraživanja biračkih preferencija.
Radništvo
Vlada Andreja Plenkovića ostat će upamćena, između ostalog, po tome što je u pravilu odbijala amandmane oporbe. No Radnička fronta i njihova zastupnica u nekoliko su se navrata uspjeli izboriti za svoje inicijative. Prvi veći uspjeh u Saboru ostvarili su ujesen 2021., kada su spriječili da se putem izmjena Zakona o minimalnoj plaći uvede iznimka kojom je bilo predviđeno da radniku u pojedinim mjesecima, ako potpiše takav kolektivni ugovor, može biti isplaćena plaća niža od minimalne, čime bi posebno bili pogođeni zaposleni u radno-intenzivnim industrijama kakva su drvna, tekstilna i metaloprerađivačka. “Iako je to mali korak, pokazuje da se radnička borba isplati. Ukoliko svi šutimo, ništa se neće promijeniti”, poručili su tada iz RF-a.
Peović je niz zapaženih govora održala i u povodu izmjena Zakona u radu, protiveći se daljnjoj fleksibilizaciji u korist poslodavaca kroz zalaganje za uvođenje 35-satnog radnog tjedna, smanjenje trajanja ugovora na određeno s tri na godinu dana, sprečavanje zlouporaba agencijskog rada i adekvatno plaćanje onog noćnog. Naposljetku je u novu verziju zakona, zajedno s rijetkim drugim političarima i sindikalistima okupljenima oko inicijative “Za radnički ZOR”, uspjela unijeti odredbu prema kojoj poslodavac sada mora plaćati troškove radniku koji radi od kuće već nakon sedmog dana i spriječiti da se plaća prema novom pravilu, prema kojem je u izvanrednim okolnostima radnicima moguće isplatiti samo 70 posto plaće, dodatno ne smanjuje kroz potpisivanje kolektivnih ugovora. Istodobno nisu prošli prijedlozi RF-a da se iznos minimalne plaće dodatno poveća i tako potakne kupovna moć najsiromašniji, te da se posredničke firme, tzv. agregatori koji zapošljavaju radnike za digitalne platforme, izbace iz ZOR-a, o čemu je Peović govorila i tokom rasprave o Zakonu o strancima.
“U Hrvatskoj je omogućeno brzo bogaćenje putem novih agencija i agregatora koje vode i neki od sinova istaknutih HDZ-ovaca i HSLS-ovaca – poznato je da firmu za uvoz stranih radnika imaju i Karamarkov sin i sin državnog tajnika u MUP-u Žarka Katića, upravo čovjeka koji je u Saboru 2020. zdušno branio izmjene i dopune Zakona o strancima i tvrdio kritičarima da one neće dovesti do loših radnih uvjeta”, rekla je Peović, ističući da liberalizacija uvoza radne snage bez propisivanja potrebnih kvota i drugih, strožih pravila dovodi do stagnacije plaća. Kako za domaće, tako i strane radnike. Posebne simpatije pobrala je kroz zalaganje da se beneficirani radni staž dodijeli zdravstvenom osoblju angažiranom u borbi protiv koronavirusa, da radnici za blagdane i praznike koji padaju na nedjelju dobiju dodatni neradni dan te iznoseći priče onih čiji je glas ranije rijetko dopirao do javnosti: dostavljača Wolta i Glova, radnika 1. maja, Saponije, Orljave, INA-e, Konzuma, Kraša, Megglea, Podravke…
Socijala
Svrstavanje na stranu najdeprivilegiranijih posebno je dolazilo do izražaja prilikom ulaganja amandmana na godišnje proračune i njihove prateće rebalanse. A oni su u slučaju RF-a podrazumijevali preraspodjelu milijuna namijenjenih Crkvi, kupnji vojne opreme i inicijativama vezanima uz promociju povijesnog revizionizma u korist žrtava nasilja, javnog zdravstva, priuštivog stanovanja, obrazovanja i socijalne zaštite. U kontekstu poboljšanja socijalnih uvjeta tako su se, između ostalog, zauzimali za povećanje socijalnih pomoći i naknada, sredstava namijenjenih pomoćnicima u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju i stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Potonji prijedlog im je naposljetku, prilikom izglasavanja proračuna za 2022. godinu, usvojen.
Fronta na čelu s Katarinom Peović uspjeh je zabilježila i prilikom donošenja Zakona o obnovi Zagreba, u koji je Vlada uključila njihov zahtjev da se siromašnima u potpunosti financira konstrukcijska stanova ili kuća i da se tako u što većoj mjeri izbjegne primjena založnog prava. Vladajući, međutim, nisu imali sluha za njihov prijedlog da se sredstva predviđena za subvencioniranje stambenih kredita, a koji su utjecali na enorman rast cijena nekretnina, utroše na zadovoljavanje stambenih potreba kroz društveno poticanu stanogradnju. “Osim toga, mjera koja se odmah može i treba uvesti je ukidanje poreza od tri posto na kupovinu prve nekretnine, što je i HDZ obećao u predizbornoj kampanji, dok se stopa poreza mora znatno povisiti vlasnicima brojnih nekretnina, iznajmljivačima i mešetarima”, poručili su iz RF-a.
Protivili su se poskupljenju bankarskih naknada koje, kako je objasnila Peović, padaju na leđa siromašnijih, od Vlade su zatražili i da donese odluke kojima bi se status ugroženog kupca energenata proširio na one s niskim primanjima, a prihodi od PDV-a i trošarina na gorivo preusmjerili na subvencioniranje javnog prijevoza.
Porezi
Neoliberalni krugovi i njihovi medijski fanovi ne kriju svoj prezir spram Fronte otkad je ona stupila na političku scenu. Posebno ih iritiraju RF-ovi prijedlozi poreznih politika koji se, u najkraćim crtama, svode na progresivno oporezivanje bogatih u korist najsiromašnijih i kritiku reformi vladajućih temeljenih na opetovanom pogodovanju vlasnicima kapitala. “U kontekstu nepostojanja poreza na nekretnine, vrlo niskih poreza na dohodak od kapitala i neadekvatnog poreza na nasljedstvo i darove, uvođenje poreza na neto bogatstvo osjetno bi ublažilo manjak prihoda od onih koji imaju najviše.
S obzirom na to da je vrijednost imovine bogataša puno veća od njihovog dohotka, a vlasništvo imovine i njezin transfer u Hrvatskoj praktički nisu oporezovani, adekvatno dizajniran porez na neto bogatstvo i njegova dosljedna primjena prisilili bi bogate da porez plaćaju sukladno njihovoj platežnoj sposobnosti i imovinskom statusu”, objasnila je Peović prošle jeseni prilikom predstavljanja zakonskog prijedloga. Založila se da vrijednosna granica od koje bi se počeo obračunavati porez na neto bogatstvo bude 700.000 eura i da se porezni obveznik ubuduće definira prema državljanstvu, a ne rezidentnosti. “To znači da bogataši neće moći izbjeći porez tako da se presele izvan RH. Ako se odreknu hrvatskog državljanstva, morat će platiti tzv. izlazni porez ili porez na ekspatrijaciju u visini 40 posto vrijednosti njihove imovine”, dodala je.
Na sličnom tragu bili su RF-ovi prijedlozi Zakona o porezu na digitalne usluge kojim bi se, sukladno njihovom izračunu iz 2021., osiguralo oko 150 milijuna proračunskih kuna od oporezivanja velikih digitalnih tvrtki kao što je npr. Meta, te Zakona o ispitivanju porijekla i oduzimanju nezakonito stečene imovine kakav je na snazi bio do 1990. Prema provedenom istraživanju o stanju borbe protiv korupcije u Hrvatskoj iz 2019. godine, čak je 83 posto onih koji bi podržali takav akt. Problem je, međutim, što je RF na čelu s Peović jedina stranka koja se u prethodnom sazivu Sabora javno zalagala za taj prijedlog i što im aktualne ankete, kao što rekosmo, ne daju šanse za ulazak u naredni.
Javno dobro
Kolumnističkim libertarijancima i liberalima nije sjela ni kritika njihovog miljenika, hrvatskog Wunderkinda kako su svojevremeno tepali Mati Rimcu. A onda su naglo promijenili ploču nakon što se ispostavilo da hrvatskim ulicama još uvijek nije proletio ni jedan od državnim novcem subvencioniranih robo-taksija i da stari Frontin slogan “Mi plaćamo, Rimac se bogati” itekako ima smisla. Uostalom, RF-ovci su među rijetkima koji su kritizirali zaključak zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da se raspiše natječaj za osnivanje i prijenos prava građenja na gradskom zemljištu na kojem je trebao niknuti Rimčev Centar mobilnosti na zelenoj površini uz Savu. Njihovi članovi upozoravali su i da je ugovorom između Svete Nedelje i Rimac Automobila d.o.o. Rimac junior došao do građevinskog zemljišta od gotovo 200.000 kvadratnih metara, nekoć u vlasništvu države, na 69 godina za manje od lipu po kvadratu mjesečno. Sve nauštrb javnog interesa.
Za to vrijeme Peović je u Saboru protestirala protiv izmjena Zakona o koncesijama i Zakona o pomorskom dobru kojim je Vlada bila naumila izručiti dijelove obale privatnicima. Na tom tragu podržala je građansku inicijativu za referendum, tražeći da se u zoni pulskog Lungomara ukine mogućnost gradnje hotela i stambenih kapaciteta, usprotivila se uništavanju Brodarskog instituta i Imunološkog zavoda te založila za nacionalizaciju INA-e kroz proglašenje ugovora kojim je mađarskom MOL-u omogućeno preuzimanje te nacionalne kompanije ništetnim.
U pogledu borbe za svima dostupno zdravstvo zalagala se pak za ukidanje prakse dvojnog rada liječnika u javnom i privatnom sektoru i izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kako bi pobačaj postao besplatan. Na inicijativu Radničke fronte, uostalom, 40 ujedinjenih saborskih zastupnika svojevremeno je uputilo zahtjev da se promjenama Ustava pravo na taj zahvat vrati u temeljni pravni akt.
Antifašizam
“Ako se RF može zbog nečega prozvati onda to sigurno nije kićenje antifašizmom. RF od 2015. godine organizira prosvjede, suprotstavlja se fašističkim pojavama često oči u oči, na ulici, u akciji – od reakcije na predavanje Darija Kordića u Zagrebu, do jobbikovaca koji su se okupili u Rijeci, prosvjeda na Bleiburgu i protiv Rezolucije koja izjednačava fašizam i komunizam”, izjavila je Peović negdje na početku svog mandata pa nastavila tamo gdje je sa svojom strankom ranije stala. Bez ikakvog oklijevanja izjavila je kako poklič “Za dom spremni” treba “zabraniti i to vrlo jasno i izričito” i osuditi jer je “služio u zločinačke svrhe” te da se Fronta neće pojaviti na obilježavanju godišnjice “Oluje” u Kninu sve dok se s nje budu odašiljale huškačke poruke.
Na inicijativu te partije HŽ infrastruktura je od udruge Specijalne policije Grom u martu 2022. (neuspješno) zatražila da ukloni mural posvećen ratnom zločincu Mihajlu Hrastovu u karlovačkom Rakovcu. Nešto kasnije iste godine Peović je s članovima i članicama Nezavisne liste “Vrime je” i SDP-a upozorila na devastaciju spomenika žrtvama fašizma na teritoriju općine Seget. Kao članica saborskog odbora založila se za uređenje zagrebačkog spomen-parka Dotrščina, a isto je tijelo na njezin zahtjev prestalo ustaše nazivati “hrvatskom vojskom”.
Iste sreće nije imala sa zahtjevom da se pripadnicima “Hrvatske domovinske vojske” – formacije koja nikada nije postojala, a koja pod svojim nazivom, između ostalog, krije postrojbe ustaške vojnice i oružništva, kao i pojedine legionarske postrojbe Wehrmachta – prestanu isplaćivati povlaštene mirovine, kao ni s onim da se proračunska sredstva namijenjena obilježavanju “sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima” i Bleiburga prenamijene u korist javno financiranog obrazovanja.