Kako nisam bio ranije u julu 2013. godine odlučio sam posjetiti Novi Sad. Sa drugom Proletom sam iskoordinirao kada i kako doći, obavijestivši ga da planiram biti sedmicu dana, i da trebam smještaj. Upitao me da li bi mi bilo ok da spavam u skvotu Društveni Centar (DC), što mi naravno nije predstavljalo nikakav problem, jer sam se veoma radovao dolasku i boravku u Novom Sadu. Ta sedmica u Novom Sadu – druženje, svirke, vožnja bicikla, kupanje na Dunavu – ostaje mi u sjećanju kao jedna od najljepše provedenih sedmica u životu.
Piše Minel Abaz, AbrašMEDIA
Unatoč tome što sam u skvotu ostao samo tri dana pa prešao spavati kod Ice i Save (kojima se ovim putem još jednom zahvaljujem, kao i Proletu), jedna stvar mi je posebno ostala upečatljiva. U hodniku, nakon što uđete u DC, vodoravno jedan ispod drugog, stajali su odgovori na pitanje “Zašto donacija umesto naplaćivanja ulaza?”
Odgovore, koje sam tada zabilježio telefonom Nokia E6, možete vidjeti ispod:
U vrijeme najveće moderne krize čovječanstva – pandemije korona virusa – koju je “normalni” svjetski poredak dočekao nespremno i neorganizovano, vjerujem da su ovi odgovori bitniji nego ikad. Jer oni, kako primjećuje Srećko Horvat, nose “potencijal za stvaranje alternativne, istinske budućnosti: nešto potpuno drugačije od ovog stalnog propadanja, ovog kontinuiranog stanja izuzetka i sporog samoubistva ljudske civilizacije”.
Pošto su svirke, koncerti i festivali otkazani i ne znamo sa sigurnošću kada će se početi održavati opet – pored toga što trebamo osmisliti i stvarati “novo normalno” – moramo pronaći način da pomognemo muzičke izvođače koje rado slušamo i festivale koje rado posjećujemo. Na principima solidarnosti, antikapitalizma, stvarajući slobodarske institucije i prakse. Jedan od načina je donacija. Kako na slici iznad piše: “Donacija je jedan takav pokušaj na mikro planu (…) da u praksi zajedno utemeljimo jedan od principa solidarnosti za koji se zalažemo, stvarajući održivu alternativu”. U praksi, od početka pandemije, na mjesečnoj bazi kroz Patreon platformu donacijom podržavam Arnela Šarića Sharana i njegov rad. Prije dvije sedmice – pošto je ovogodišnji festival otkazan – naručio sam i merch županjskog SAWA festa koji posjećujem od prvog izdanja 2009. godine (kako kažu organizatori, sav prihod od mercha će biti u potpunosti doniran udrugama i organizacijama koje čine našu regiju malo humanijim i boljim mjestom za boraviti i živjeti: udruge koje pomažu izbjeglicama na balkanskoj ruti, azilima koji se skrbe o životinjama te DIY autonomnim prostorima koji drže scenu živom).
Kačket, stickeri, ruksak i poster sa poštarinom koštali su me oko 30€, a nakon dvije sedmice, naručene stvari na kućnu adresu stigle su 8. septembra.
Pare jesu nužno zlo neophodno za organizaciju, ali hajde da – kako kaže jedan sticker koji sam dobio iz Županje – trošenjem novca damo glas za svijet kakav želimo. Stoga, projekte, izvođače i festivale koje volite podržite donacijom.