Sarajevska omladinska organizacija Helem nejse bavi muzičkom, radijskom i teatarskom produkcijom. Razgovarali smo sa Helem nejse o umjetnosti i muzici, izbjeglicama, aktivizmu, o nastupu na Mostar Summer Festu i regionalnoj turneji te novom albumu koji izlazi do kraja godine.
Razgovarao: Minel Abaz, AbrašMEDIA
Obično vas nazivaju dvojcem, no svako iole upoznat zna da Helem nejse nije dvojac već čitava ekipa ljudi. Ko je sve Helem nejse? Da li je Helem nejse nešto više od rap ekipe, pozorišne predstave i voditelja radijske emisije? Možemo li Helem nejse smatrati konceptom, idejom, pokretom?
Helem nejse: Helem nejse je konglomerat ljudi čija je sfera poslovanja jako široka. Dobro se snalazimo u muzici, na radijskim talasima i na pozorišnim daskama. Zanimaju nas mnoge stvari, tako da mnogo stvari radimo. Helem nejse je i koncept i ideja i pokret. I to pokret nesvrstanih. Tu su pored Gagare i Stihija još i Toshi, Ajda, Sanjo, Momo, Boča, Riki, Zlatko, Švrale, Edis i Dženo. Svakako da se najbolje snalazimo u prodaji, iznajmljivanju i postavljanju puceva za šalovanje i to nam je primarni posao, zapravo ono što najviše volimo da radimo. Ali pošto živimo u državi u kakvoj živimo, u kojoj nema prostora za mlade i talentovane ljude koji rade puceve za šalovanje, onda da bi hranili sebe i svoje porodice moramo raditi i muziku, predstavu, radijsku emisiju jer su realno u kulturi najveće pare.
Da li je i koliko kao medij bitan radio, a koliko pozorište? Da li oni mogu utjecati na mlade i generisati neke promjene?
Helem nejse: Svaki medij je bitan i svaki može utjecati i na mlade i na srednje i na stare. Naravno da pozorište ovakvo kakvo jeste ne može utjecati na mlade ljude kada pravi predstave koje mlade ljude uopšte ne interesuju. Zapravo ne interesuju nikoga. Pozorište je oko sebe navuklo crni plašt i na lošem je glasu, posebno kod mladih ljudi, a to se desilo zato što je pozorište postalo dosadno i samo sebi svrha. Pa tako imamo predstave finansirane iz budžeta ili iz nekih stranih grantova u kojoj ima više glumaca na sceni nego ljudi u publici. Čast izuzecima naravno. A onda se pojavi Helem nejse u Kamernom teatru sa predstavom „Sarajevski dani terorizma“ i mladi počnu dolaziti masovno. Znači da se može. Isto tako je i sa radijem.
Vaš singl, rekao bih najpoznatiji i najzapaženiji, sa albuma “Go u gostima” je Bosnia. A gdje je Hercegovina? Je li ona totalna nepoznanica ljudima i izvođačima iz Sarajeva i Bosne? Da li ona ostaje samo u pjesmama Zostera?
Helem nejse: Nama nije baš toliko bitno ime, jer kad bi na to pazili ista ta pjesma bi glasila ovako:
Ovo je Bosnia i Hercegovina i Krajina i Posavina i Semberija i Podrinje i Republika Srpska i Federacija i Brčko distrikt
nikada nije bila ljepša i ponosnija
Dis iz Bosnia and Hercegovina and Krajina and Posavina and Semberija, and Podrinje and Republic of Srpska and Federation and Brčko distrikt
Ju mast lav jor femili end bi najs tu komšija…
Hercegovina je naša California.
Na prethodnom, velikom koncertu s Dubiozom Kolektiv održanom u Skenderiji prije 6 mjeseci, specijalni gost je bio Irfan Ribić, aktivista za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe, koji je poručio: Bolje biti ilegalno živ, nego legalno mrtav! Koliko je bitno podržati Irfana i njegovu inicijativu? Da li je moguće i koliko je potrebno legalizovati marihuanu u medicinske svrhe u Bosni Hercegovini?
Helem nejse: Skidamo mu kapu svakako i podržavamo ga na način da nam je čest gost u emisiji, nosamo njegove majice na koncertima, a da ne vjerujemo da će uspjeti u svom naumu, ne bismo to radili. Mada, nama je i ovako dobro jer završavamo od ovog jednog lika, ne smijemo ga sad ofirat, ali baš mu je dobra trava.
U utorak 5. juna u Historijskom muzeju zajedno sa Dubiozom Kolektiv imate koncert podrške Refugees Welcome – Izbjeglice dobrodošle. Otkud to da smo mi ovoliko ksenofobni i rasisti, mi koji smo i sami bili izbjeglice? Koliko je bitno podržati izbjeglice? Može li koncert, generalno muzika, sviranje išta pomoći, promijeniti?
Helem nejse: Sviranje ne može, ali pojavljivanje društveno utjecajnih grupa ili bendova može privući publiku koja će usput učestvovati u humanitarnim akcijama. Teško je ljude podići sa kauča, ali ima načina.
Mogu li mladi tj. aktivizam išta promijeniti, da se stvori “svijet bez granica” kako ste rekli na jednom druženju u EU Info Centru? Da li tog aktivizma uopšte ima ili su mladi već totalno društveno umreženi, a socijalno isključeni?
Helem nejse: Helem nejse: Većini mladih ljudi je utopija posao u Elektroprivredi, da ništa ne rade, a plata milja i tristo, kredit na 40 godina, jer su tako vidjeli od svojih roditelja. Kome nije, ide odavde glavom bez obzira. A samo najjači ostaju i bore se.
Jednom prilikom, prije dvije godine, prijatelj u Barceloni rekao mi je kako ste vi Nadrealisti našeg vremena? Slažete li se s tom izjavom? Koliko se može biti nadrealan u društvu i državi koje je samo po sebi nadrealno?
Helem nejse: Sarajevski duh, sarajevski humor, sarajevska raja je postojala i prije Top liste nadrealista, ma koliko to i samim tim Nadrealistima bilo teško priznati jer neki od njih tvrde da su oni izmislili sarajevski duh i da su mu oni dali identitet – što je besmisleno. Dokaz za ovu našu tvrdnju su Momo i Uzeir (radijska emisija), Alija Nametak (knjiga Sarajevski nekrologij), filmovi Šibe Krvavca itd. Na nas su ostavili utjecaja i Nadrealisti i Audicija i filmovi Sidrana i Kuste, i sve drugo što je vezano za Sarajevo, jer materijalno se može satirati ali duh ostaje, prenosi se iz generacije u generaciju i nepoderiv je k’o Halid Bešlić.
Koliko je smijeh bitan? Može li on poslužiti kao kritika postojećeg?
Helem nejse: Smijeh je nebitan potpuno. Kažu ko se smije – umre od raka pluća nakon dvije sedmice. Živa istina, naučno dokazano na bioenergetskom univerzitetu u New Hampshiru. Naime, studenti su dokazali na osnovu određenog broja ispitanika da smijeh loše utječe na ljude. Tako da; ljudi – što manje smijeha, što više plačite i biće vam odlično.
Rap tj. trap sve više koketira sa folk muzikom i folk pjevačima/pjevačicama. Znači li to prodaju, “izdaju” rap muzike i rap kulture? Kako komentarišete optužbe da ste se i sami “prodali” radi pjesme Kabadahija?
Helem nejse: Naravno da smo se prodali sa Kabadahijom. Pa pogledajte gdje sve sviramo ovo ljeto, a honorari su već sad realno ozbiljna cifra. Isto tako, mi smo izdali rep još kad smo izdali album.
U petak 29. 6. gledaćemo vas na Mostar Summer Festu. No, gdje vas se još može vidjeti ovo ljeto? Kakvi su planovi nakon uspješnog prvjenca i nakon koncerata i predstava ove godine?
Helem nejse: Sviramo po cijeloj BiH (Tuzla, Zenica, Sarajevo…) i regiji (Pula, Beograd, Nikšić, Makedonija…) i to cijelo ljeto. Sa predstavom gostujemo u Gornjem Vakufu, a u pregovorima smo da posjetimo još neke gradove, sve u zavisnosti koliko ćemo stići zbog svirki, jer su nam one primarne za ljeto. Plan nam je da uskoro objavimo spot za pjesmu Debili, koja će biti ujedno i treći singl našeg nadolazećeg albuma. A plan nam je i da do kraja godine snimimo i objavimo taj isti album.