Tokom pandemije u Hercegovačko-neretvanskom kantonu nasilje u porodici povećalo se za oko 80 posto a u većini slučajeva radi se o maltretiranju supružnika, potvrdio je glasnogovornik MUP-a HNK Ljudevit Marić.
– Najčešće je riječ o maltretiranju bračnog druga, znači osobe muškog spola prema svojoj supruzi koja kasnije većinom odustane od krivične prijave – naveo je Marić za Fenu.
Kako je kazao, MUP HNK je prije dvije godine pokrenuo i kampanju o tome kako prepoznati nasilje u porodici i kako ga prijaviti.
– Nastojali smo educirati građane šta je to nasilje u porodici, da je to kazneno djelo i kako ga i gdje prijaviti. Primijetili smo pomak, ali u doba pandemije, kada je kretanje građana bilo vremenski ograničeno, tada je to nasilje eskaliralo i prema našim analitičkim pokazateljima negdje od 72 do 80 posto se povećalo – naveo je Marić.
Koordinator Stručnog tima za zaštitu od nasilja i trgovinu ljudima u Centru za socijalni rad Grada Mostara Tomislav Pupić kazao je kako oni u Centru za razliku od njihovih kolega iz MUP-a ne mogu govoriti o ekspanziji nasilja u porodici jer MUP sigurno ima mnogo više takvih prijava, ali je potvrdio kako su prošle godine imali oko stotinjak prijavljenih slučajeva, što otprilike odgovara prosjeku ranijih godina.
– To ne znači da je došlo do stagnacije nasilja jer mi uvijek baratamo i operiramo s onom sivom brojkom pa računamo da je takvih slučajeva otprilike sedam puta više od broja koji je prijavljen. To nam predstavlja jedan veliki problem jer bi mogli pomoći žrtvama a one se uglavnom ne obraćaju ni policiji ni nama, pa ni nevladinim organizacijama – kazao je Pupić.
Dodaje kako je u najvećem broju riječ o fizičkom nasilju.
– Najčešća su uglavnom fizička nasilja koja su i vidljiva i lako dokaziva i brzo se mogu rješavati i sankcionirati. Međutim, gori su nam ovi problemi psihološkog i seksualnog nasilja. Zbog seksualnog nasilja godišnje dođu jedna ili dvije prijave, iako smo svjesni da toga bude mnogo više – pojašnjava Pupić.
Napominje kako u zadnje vrijeme imaju i prijava vršnjačkog nasilja ali kako se sve to najčešće ne procesuira jer žrtve većinom povlače svoje prijave.
– To je jedan generalni problem, ne samo Centra za socijalni rad i Grada Mostara već i drugih centara u ovom i drugom entitetu jer imamo sigurno 85 do 90 posto osoba koje se koriste onim pravom da ne svjedoče i da ne terete svoje zlostavljače. Naš zakon, takav je kakav je i još nismo došli u fazu da se neko sankcionira po službenoj dužnosti, ali nadamo se da će novi zakon kada dođe predvidjeti i takve stvari – naglasio je.
Govoreći o žrtvama nasilja u porodici, Pupić kaže kako im Centar za socijalni rad nudi nekoliko vidova pomoći.
– U kontaktu smo sa sigurnom kućom koja djeluje na području Mostara i ukoliko žrtva nasilja želi da se smjesti u tu kuću, to rješavamo vrlo lako i vrlo brzo. Ako neko želi podnijeti zahtjev za izricanje neke zaštitne mjere, kojih je šest u zakonu, mi im pomažemo da kontaktiraju policiju koja zaprima takve prijave i prosljeđuje nadležnom sudu i tužilaštvu, a uz to radimo i savjetodavni rad – pojašnjava socijalni radnik.
Ističe kako problem predstavlja i to što stručnjaci u Hercegovačko-neretvanskom kantonu još uvijek nisu prošli edukaciju za rad s nasilnicima.
– U drugim kantonima u kojima su stručnjaci edukovani za rad s nasilnicima, prema informacijama koje imamo, u dobroj mjeri su smanjili recidive, znači povratnike – nasilnike. Mi to, nažalost, još nemamo, ali se nadamo da ćemo u 2022. godini proći te edukacije i da ćemo onda moći kvalitetnije odgovoriti toj problematici koja uzima sve više maha, a čini mi se da sistem to ne prati baš u najboljoj mjeri – zaključuje Pupić.
(FENA)