Lažne informacije ostavljaju ozbiljne i dugoročne posljedice na pojedince i društvo. Neistinitim ili nedokazanim i često malicioznim sadržajima neopravdano se može narušiti reputacija pojedinaca, institucija, organizacija, što naročito dolazi do izražaja u kriznim situacijama.
Kazala je to u razgovoru za Fenu profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli prof. dr. Zarfa Hrnjić Kuduzović, naglasivši da su u predizbornim kampanjama lažne informacije i druge vrste informacijskih poremećaja među najčešće korištenim sredstvima za difamaciju političkih konkurenata.
– To nije novost, ali su zbog brzine njihovog širenja na internetu i dosezanja velikog broja korisnika, poprimile alarmantne razmjere. Toga nisu pošteđene ni države koje važe za najdemokratičnije poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Finske – kaže Hrnjić Kuduzović.
U naučnim studijama su detektirane stotine lažnih informacija koje su tokom predsjedničkih kampanja u SAD-u kružile prvenstveno društvenim mrežama, a znatno manjim dijelom i na televiziji, radiju i štampi. Slično je bilo i u Velikoj Britaniji mjesecima prije referenduma na kojem su građani odlučivali o izlasku iz Evropske unije.
Mnogo dezinformacija kruži i Bugarskom, Grčkom, Rumunijom, Italijom, a Bosna i Hercegovina također je izrazito plodno tlo za širenje dezinformacija zbog, navodi Hrnjić Kuduzović, političke nestabilnosti, netransparentne vlasničke strukture online medija i slabih medijskih kompetencija građana.
U važećim zakonima iz oblasti medijskog prava u BiH, nisu eksplicirani, a kamoli precizirani kriteriji i procedure označavanja, provjeravanja ili sankcioniranja lažnih informacija, napominje profesorica, a ako lažne informacije sadrže govor mržnje ili podsticanje na nasilje, onda podliježu krivičnoj odgovornosti.
Kod prijavljivanja lažnih informacija jako je važno gdje su objavljene budući da su televizijske i radijske stanice u nadležnosti Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), pa prigovore i prijave na njihov rad treba upućivati toj instituciji. Štampa i online mediji su u nadležnosti Vijeća za štampu i online medija, s tim što procedura podrazumijeva da sporan sadržaj obavezno prvo prijavi redakciji tog medija.
– No, apsurd je u tome što mnogi portali nisu registrirani kao mediji, niti su dostupni podaci o njihovoj vlasničkoj strukturi, a ni o uredništvu i redakciji. Upravo su takvi, anonimni portali među glavnim generatorima lažnih informacija, a faktički im ne možete ni uputiti prigovor, ili ih nadležna tijela ne mogu dosegnuti jer su registrirani izvan BiH. Ako je riječ o lažnim informacijama na društvenim mrežama, treba ih prijaviti kompaniji u čijem vlasništvu je ta mreža – pojašnjava.
U Zakonu o javnom redu i miru Distrikta Brčko, kao i pojedinih kantona (npr. Tuzlanskog) propisane su novčane kazne za širenje lažnih vijesti kojima se uznemiravaju građani i remeti javni red i mir. U Brčko Distriktu propisana je novčana kazna od 100 do 500 KM, a u Tuzlanskom kantonu od 100 do 1.000 KM, odnosno zatvorska kazna do 60 dana. Međutim, zakonima na državnom i entitetskim nivoima nisu predviđene sankcije za širenje lažnih vijesti.
U Kodeksu o audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama kojima su regulirane obaveze elektronskih medija u BiH u članu 7. spominje se “sadržaj za kojeg se zna ili se može utvrditi da je lažan ili zavaravajući”. Obaveza emitera je da za takve sadržaje objave ispravke.
Kodeksom za štampu i online medije predviđeno je objavljivanje izvinjena i/ili ispravke za netačne informacije, ali Vijeća za štampu i online medije, za razliku od RAK-a, ne može izricati nikakve sankcije.
Najviše lažnih vijesti cirkulira društvenim mrežama koje nemaju status medija, pa nisu ni obuhvaćene pravnim okvirom koji regulira rad medija. Tako korporacije koje su vlasnici društvenih mreža uživaju slobodu izražavanja bez odgovornosti, kaže profesorica Hrnjić Kuduzović, često je zloupotrebljavajući i profitirajući na širenju lažnih, obmanjivačkih i štetnih sadržaja.
Kaže i da u Evropskoj uniji, ali i u Bosni i Hercegovini postoje inicijative da se institucionalno bori protiv ovih pojava. Evropska komisija je 2018. godine pokrenula Akcioni plan protiv dezinformacija na internetu objavljivanjem Kodeksa prakse o dezinformacijama radi postizanja niza ciljeva – od transparentnosti političkog oglašavanja do zatvaranja lažnih naloga i demonetizacije snabdjevača informacijama.
Kodeks su potpisali predstavnici korporacija poput Facebooka, Googlea, Twittera, Mozille, kao i predstavnici industrije oglašavanja, obavezujući se na saradnju u suzbijanju dezinformacija i to u segmentu nadzora oglašavanja, političkog i tematskog oglašavanja, integriteta usluga, osnaživanja pozicije potrošača, kao i istraživača.
– Problem je što dobrovoljnost na kojoj se temelji Kodeks ne definira konkretnu i umreženu saradnju između digitalnih platformi. Nema novčanih niti drugih strožih sankcija, pa je najteža moguća kazna ona reputacijska i to izbacivanjem iz Kodeksa – dodaje Hrnjić Kuduzović.
Podsjeća da je početkom 2019. godine Konzorcij sačinjen od Udruženja BH novinari, Fondacije Mediacentar, Vijeća za štampu i online medije u BiH i NVO JaBiHEU, dostavilo Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, nacrt zakona o transparentnosti vlasništva i zaštiti medijskog pluralizma u BiH.
No, nacrt nikad nije razmotren i usvojen uprkos tome što se i u Izvještajima Evropske komisije o napretku BiH ka članstvu u EU iz godine u godinu ponavlja važnost usvajanja ovog zakona, a njegova važnost se ogleda i u tome da bi transparentnije vlasništvo doprinijelo uređivanju online prostora u BiH, pa i suzbijanju lažnih informacija.
Hrnjić Kuduzović ističe da evropski standardi podrazumijevaju objavljivanje imena svih onih čiji je udio u vlasništvu veći od pet posto, a ovaj zakon bi pomogao u sprječavanju koncentracije vlasništva, sukoba interesa, doprinio bi pravednijoj raspodjeli budžetskih sredstava iz fondova za lokalne medije, te stabilnijim izvorima prihoda medijima koji profesionalno rade svoj posao.
Također, bilo bi lakše ustanoviti odgovornost online medija kod objavljivanja nezakonitih i neetičnih sadržaja, ali i kod neovlaštenog preuzimanja novinarskih tekstova.
Govoreći o odgovornosti medija za objavu netačnih informacija, Hrnjić Kuduzović kaže da se profesionalni i društveno odgovorni mediji trebaju prije svega držati temeljnog principa “provjeri, pa objavi” kako se ne bi desilo da i sami prenesu lažne informacije, a potrebno je i izbjegavati opasnu praksu prenošenja objava političara s društvenih mreža.
– Politički statusi na Facebooku ili Twitteru nisu vijesti, jednostrani su, a često i obmanjujući, neistiniti i manipulativni. Takva praksa već je rezultirala time da političari izbjegavaju gostovanja u medijima radi nesuočavanja s novinarskim pitanjima koja im se ne sviđaju – smatra profesorica Hrnjić Kuduzović.
Napominje da su obaveze medija propisane kodeksima za elektronske, odnosno štampane i online medije, a one podrazumijevaju i fer, tačno i nepristrano izvještavanje. Zato je potrebno pridržavati se temeljnih novinarskih principa: dati prednost činjeničnosti, a ne brzini informacije, provjeriti vijest u međusobno nezavisnim izvorima, ne izjednačavati tvrdnje s činjenicama.
Smatra da bi RAK trebao biti nadležna institucija za reguliranje internet medija s obzirom da je sve više taj prostor nereguliran, a svakako spadaju u elektronske medije te podsjeća da su Online mediji sada u nadležnosti Vijeća za štampu i online medije i funkcioniraju po principu samoregulacije.
– Međutim, godinama je očito da samoregulacija ne daje očekivane rezultate, a u online prostor je haotičan i toksičan. Mnogi portali nisu čak ni registrirani u BiH, ne znamo ko su njihovi stvarni vlasnici, kako se finansiraju, a flagrantno krše ne samo temeljne novinarske norme, nego i ljudske, civilizacijske norme – podvlači Hrnjić Kuduzović.
Ističe da takvi portali svojim lažnim i štetnim sadržajima trajno narušavaju kredibilitet profesionalnog novinarstva zbog efekta ‘prelijevanja’ njihove loše reputacije na medije u cjelini. Također, zloupotrebom slobode govora bez odgovornosti za javnu riječ, svojim metama uništavaju reputaciju, a u širem društvenom smislu potkopavaju demokratske institucije i zbunjuju građane.
Profesorica Hrnjić Kuduzović smatra da je dovoljno reguliran elektronski medijski prostor pa ne bi bilo opravdano uvoditi im dodatne obaveze niti sankcije. RAK ima mehanizme za sankcioniranje medija koji krše svoje obaveze, samo ih treba koristiti.
Štampani mediji u demokratskim državama širom svijeta funkcioniraju po principu samoregulacije, a Vijeće za štampu i online medije usvojilo je i novi, savremeniji Kodeks dopunjen odredbama koje bolje odgovaraju stanju na današnjem tržištu. Ipak, ono što bi Vijeće trebalo uraditi je aktivnije animirati veći broj medija da postanu njegovi članovi.
Međutim, online prostor je potpuno neuređen. Nužno je prvo uspostaviti registar online medija koji je preduvjet za utvrđivanje odgovornosti za objavljivanje nezakonitih i neetičnih sadržaja, pa i lažnih informacija.
Za elektronske i štampane medije postoje ustanovljena pravila kako neko može otvoriti, pokrenuti medij, ali to nije slučaj za on line medije, ističe Hrnjić Kuduzović.
Komentirajući kako je to pitanje regulirano u drugim državama, ona naglašava da je u zakonskom reguliranju lažnih informacija najdalje je odmakla Njemačka koja je 2018. godine usvojila zakon kojim je obavezala online medije i platforme da u roku od 24 sata uklone lažne informacije, govor mržnje i druge ilegalne sadržaje, za one koji to ne učine propisane su visoke novčane kazne.
Finska je primjer drugačijeg modela borbe protiv informacijskih poremećaja. Ona je uvela medijsku i informacijsku pismenost u osnovne i srednje škole u okviru koje se kod učenika razvijaju i kompetencije za prepoznavanje lažnih informacija i razlikovanje kredibilnih od nekredibilnih izvora.
– Za BiH bi najučinkovitiji bio model koregulacije online prostora kod kojeg je dio pitanja prepušten samoregulatornim tijelima, dok ona pitanja u kojima samoregulacijski mehanizmi nisu učinkoviti regulira država posredstvom regulatornog tijela – smatra Hrnjić Kuduzović.
Kaže da je u borbi proti lažnih vijesti učinak fact-checkinga, nažalost, vrlo ograničen i retroaktivan jer se njima nastoji ublažiti već učinjena šteta, a dosezi i efekti takvih sadržaja su nemjerljivo manji u odnosu na lažne informacije.
– Dugoročno bi više šanse za uspjeh imalo informacijsko opismenjavanje građana kojim bi se razvijale kompetencije online korisnika za prepoznavanje, lociranje i valorizovanje informacija – zaključila je u razgovoru za Fenu profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli prof. dr. Zarfa Hrnjić Kuduzović.
(FENA)