I poljoprivrednici na udaru klimatskih promjena

Poljoprivreda je među djelatnostima koje su najviše na udaru klimatskih promjena, stoga je najvažnije pitanje za njen razvoj prilagođavanje tim promjenama. Stručnjaci rješenje vide u prilagođavanju agrotehnike i uzgoju otpornijih kultura, pa i osiguranju više žetvi tokom godine.

Kada je u julu prošle godine superćelijska oluja zahvatila Jugoistočnu Evropu, pri čemu su u Hrvatskoj poginule četiri osobe, uzrokovana je velika materijalna šteta, a u mnoge se uvukao strah da bi se takav klimatski fenomen mogao ponavljati sve češće, piše Hina.

“Očekuje se da ćemo imati više toplinskih valova u našem dijelu svijeta, a ti valovi često završavaju olujama kakvu smo imali lani”, kaže klimatolog Branko Grisogono s Prirodno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Smatra da je način života koji sada vodimo dugoročno neodrživ.

“Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije napravili su projekcije za Hrvatsku. Sredinom ovog stoljeća Gorski kotar imat će dvostruko manje snijega, a očekuje se da ćemo 2040-2050. imati prosječno dva stupnja više od predindustrijskih vremena. U drugoj polovici stoljeća to može ići čak preko tri stupnja, a u tom slučaju bi nastupili nenadoknadivi gubici u bioraznolikosti”.

Klima se užurbano i neprirodno mijenja

Grisogono dodaje da se klima užurbano i neprirodno mijenja, a projekcijama ne možemo potpuno vjerovati. Zato rješenje treba tražiti kroz interdisciplinarni pristup “korak po korak”.

“Poljoprivreda se mora prilagoditi klimatskim promjenama. To možemo raditi na dva osnovna načina – prilagodbom agrotehnike (gnojidba, obrada tla, sistemi navodnjavanja, zaštite usjeva) i uzgojem kultura prilagođenijih izmijenjenim klimatskim prilikama”, kaže agroekologinja Irena Jug s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Sveučilišta u Osijeku.

Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera, za koju su poljoprivrednici i u Hrvatskoj izuzetno motivirani, je primjena konzervacijske poljoprivrede i konzervacijske obrade tla, koja podrazumijeva izostavljanje oranja i ostavljanje žetvenih ostataka na površini tla kako bi se zadržala što veća količina vlage i ublažile dnevne temperaturne oscilacije te rotacije usjeva.

Jug kaže da su sve biljne vrste namijenjene konzumaciji ugrožene visokim temperaturama, s izuzetkom manjeg stresa kod biljaka koje pripadaju porodici C4, kao što su kukuruz ili šećerna trska.

“To su biljke specifične anatomije koje pri visokim temperaturama i jakoj osvijetljenosti mogu producirati puno šećera. Takve biljke lakše prevladavaju ovakve stresova, kao i trave i sukulenti”, ističe.

Povrtne kulture poput paradajza imaju problema s dozrijevanjem pri temperaturama koje idu do 40 stepeni. Općenito, sve biljne vrste imaju problem kada nemaju dovoljnu količinu vode, a temperature su jako visoke.

Mogu se pokušati uzgajati i tropske kulture

Kao odgovor na klimatske promjene provode se mjere oplemenjivanja, kako bi određena kultura postala otpornija na sušu ili neki drugi stres, ali Jug napominje kako oplemenjivanje podrazumijeva dugotrajne istraživačke procese.

Kaže da je opravdano pokušati uzgajati neke tropske kulture poput manga, kiwana, banana i drugih. No, treba imati na umu da, bez obzira na to što tokom godine imamo visoke temperature, pojava nižih temperatura tokom vegetacije i nedovoljna količina vode mogu biti pogubne za njihov uzgoj.

Jug smatra da je važno ići u prilagođavanje poljoprivrednih resursa jer način na koji proizvodimo hranu uz klimatske promjene i sve veći broj ljudi na svijetu neće biti održiv.

Iako su neka tla degradirana, Hrvatska još uvijek ima veći dio tla zadovoljavajućeg kvaliteta i plodnosti, a može ih se oporaviti praksama koje nisu komplicirane ni skupe. Treba educirati ljude kako intenzivirati poljoprivrednu proizvodnju uz što manje negativnog utjecaja na okoliš, kaže Jug.

Iako klimatske promjene i globalno zatopljenje uglavnom donose probleme, ima i poneka pozitivna stvar.

“Mogli bismo povećati produkciju usjeva i kultura kojima takva klima pogoduje te imati više žetvi tijekom godine. Primjerice, mogli bismo u istoj godini uzgojiti dvije različite kulture – poslije žitarica i krumpira uzgojiti kukuruz ili soju”, napominje Jug.

(Agencije)