Južnokorejske vlasti dozvolile su kompaniji Samsung da od bolesnih radnika i njihovih porodica zadrži ključne informacije o hemikalijama kojima su izloženi u njenim postrojenjima za proizvodnju čipova i ekrana, otkrila je istraga agencije AP.
Grupa za zaštitu radnika dokumentirala je više od dvjesto slučajeva ozbiljnih bolesti, uključujući leukemiju, limfom, lupus i multipla sklerozu među bivšim radnicima u Samsungovoj proizvodnji poluprovodnika i LCD ekrana.
Preminulo je 76 osoba, većinom u 20-im i 30-im godinama života.
Veoma je teško radnicima dobiti kompenzaciju za poslove dobijene na poslu, a koju isplaćuje južnokorejska Vlada, a bez detalja o izloženosti toksinima na radnim mjestima – to je skoro pa nemoguće.
„U situaciji gdje su ljudski životi u pitanju, Samsung je doveo neinformiranu djecu sa sela i djelovao kao da je novac sve, koristeći ih kao da su jednokratne čaše“, kaže 43-godišnja Park Min-Sook, bivša radnica Samsunga koja se uspješno izborila sa tumorom dojke.
Hwang Sang-Gi, otac Hwang Yu-mi, bivše radnice Samsunga koja je u 22. godini umrla od leukemije, izjavio je za AP kako mu je kompanija jednom ponudila milijardu južnokorejskih vona (914.000 dolara) u zamjenu za njegovu šutnju.
„Ideja iza toga je bila negiranje činjenice da je njena bolest bila bolest dobijena na radnom mjestu i ostaviti me bez ikakvih mogućnosti da se borim“, dodaje Hwang koji je pokrenuo pokret koji traži nezavisne inspekcije Samsungovih postrojenja.
Od 2008. godine, 56 radnika je od vlasti zatražilo kompenzaciju na osnovu ugrožene sigurnosti na radnom mjestu, tek 10 ih je dobilo i to nakon nekoliko godina borbi po sudovima. Polovina od 46 preostalih zahtjeva je odbijena, preostali su na reviziji.
Ljudi koji su tvrdili kako su se razboljeli zbog rada kod drugih većih južnokorejskih proizvođača, poput proizvođača automobila Hyundai Motor, dobili su pomoć od sindikata u borbi za svoja prava.
Hyundai sada mora dobiti odobrenje sindikata prije nego uvede nove hemikalije u svoj proces proizvodnje. Samsungovi radnici nemaju svoj sindikat.
U najmanje šest slučajeva koji se odnose na 10 radnika, opravdanje za nepružanje informacija je zaštita poslovnih tajni. Sudski dokumenti, te intervjui sa državnim zvaničnicima, advokatima radnika i njihovim porodicama pokazuju kako se Samsung često poziva na potrebu zaštite poslovnih tajni kada traži od državnih zvaničnika da ne objavljuju te podatke.
„Naša borba često nailazi na poslovne tajne. Svi sadržaji koji nisu u korist Samsunga brišu se kao poslovne tajne“, navodi Lim Ja-woon, advokat koji predstavlja 15 bolesnih radnika Samsunga.
Njegovi klijenti nisu u mogućnosti doći do kompletnih izvještaja o inspekcijama postrojenja koje provode nezavisne strane u skladu sa južnokorejskim zakonima, ali nalazi inspekcija ostaju vlasništvo Samsunga. Samo izvodi nekih nezavisnih inspekcija mogu se pronaći u sudskim odlukama, dodaje advokat.
Zakoni Južne Koreje zabranjuju Vladi i javnim agencijama tajenje korporativnih informacija koje su potrebne za „zaštitu života, fizičku sigurnost i zdravlje“ pojedinaca na osnovu poslovne tajne, ali nema kazni za kršenje tih zakona. Lim kaže kako zakon o kompenzaciji za bolesti povezane sa radnim mjestima također obavezuje Samsung da pruži sve podatke koji su potrebni radnicima kako bi ispunili zahtjeve.
Državni zvaničnici otvoreno kažu kako korporativni interesi imaju prioritet, kako je procjena tvrdnji o poslovnoj tajni veoma teška, te kako se boje tužbi za objavu podataka protiv volje određene kompanije.
„Moramo čuvati tajne koje pripadaju našim klijentima, to je pitanje povjerenja“, kaže Yang Won-baek iz Korejske agencije za sigurnost i zdravlje na poslu (KOSHA).
Na pitanje zašto koristi riječ „klijenti“ za opis kompanija kojima njegova agencija pomaže upravljanje, Yang kaže kako je tako jer on tretira kompanije „kao što tretira klijente“.
Dodaje kako firme koje KOSHA prati također provjeravaju agenciju i Ministarstvo finansija razmatra te provjere kada određuje budžete za agencije.
Kada su upitani za komentar, iz Samsunga su agenciji AP poslali saopćenje u kojem se navodi kako nikada ne bi „namjerno“ spriječili radnike u pristupu informacijama, te kako je firma transparentna kada je riječ o hemikalijama koje treba navesti da se koriste u proizvodnji.
U saopćenju se dodaje kako se nije desio slučaj da je objava informacija „nelegalno spriječena“.
Međutim, sudski i dokumenti Ministarstva rada pokazuju kako je prošle godine Samsung od Vlade tražio da ne objavi detalje o izloženosti hemikalijama i drugim inspekcijama – čak i na zahtjev sudija koji rade tužbe oko radničkih kompenzacija.
U pismu regulatornim tijelima koje je potpisao izvršni direktor kompanije, Samsung navodi da, ukoliko se tvornički detalji među kojima su „vrste i količine supstanci“ objave u slučaju traženja radničke kompenzacije, „strahujemo da će tehnološka razlika sa rivalima kod kuće i preko mora biti smanjena i da će konkurentnost naše kompanije biti umanjena. Zbog toga je riječ o poslovnim tajnama koje tretiramo kao najveće tajne i odbijamo ih otkriti“.
Iako kompanija više ne skriva liste hemikalija koje koristi kao što je bio slučaj sa Hwang Yu-mi, nedavno je odbila navesti detalje o količini izloženosti i načinima upravljanja hemikalijama.
Samsung navodi sa svojoj internetskoj stranici kako je njegov upravljački sistem hemikalijama „veoma rigorozan“ i „najmoderniji“. Dodaje se kako ima „stalno praćenje hemikalija 24 sata dnevno“ u svim postrojenjima od 2007. godine, godine u kojoj je Vlada počela istraživati smrt Yu-mi.
Ipak, Samsung je počeo praćenje nekih otrovnih nusprodukata u zraku tek nakon 2012. kada je inspekcija otkrila benzen i formaldehid – oba kancerogena – u svojim tvornicama čipova.
Baik Soo-ha, potpredsjednik Samsung Electronicsa, kazao je AP-u kako je Samsung redigirao poslovne tajne u dokumentima koji su predati pojedincima samo kada se činilo da njihovi zahtjevi nisu imali „čistu“ namjeru za određivanje bolesti na radnom mjestu.
„Mi imamo pravo zaštititi naše informacije da ih ne dobije neka treća strana“, kazao je, no nije dao više detalja na upit koje bi druge motive, po vjerovanju Samsunga, imali neki zahtjevi.
(Agencije)