Iako otvoreno more čini gotovo dvije trećine svjetskih okeana, samo 1,2% te površine je zaštićeno.
Posljednji međunarodni sporazum o zaštiti okeana potpisan je prije 40 godina (1982. godine), nazvan Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora. Tim sporazumom uspostavljeno je područje koje se zove otvoreno more – međunarodne vode u kojima sve zemlje imaju pravo loviti ribu, ploviti i istraživati.
Međutim, morski život u tom području, koji živi izvan 1,2% zaštićenih područja, u opasnosti je od iskorištavanja zbog sve većih prijetnji od klimatskih promjena, pretjeranog izlova i pomorskog prometa.
Posljednje dvije sedmice, 168 članica prvobitnog sporazuma, uključujući EU, okupilo se u New Yorku kako bi pokušale sklopiti novi sporazum. Ipak, taj peti pokušaj donošenja globalnog sporazuma o zaštiti svjetskih okeana i morskog života nije uspio.
Viša savjetnica za otvoreno more Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), Kristina Gjerde, objasnila je zašto je ovaj sporazum tako važan: “Otvoreno more je vitalno plavo srce planeta. Ono što se događa na otvorenom moru utječe na naše priobalne zajednice, utječe na naše ribarstvo, utječe na našu biološku raznolikost – stvari koje su nam svima važne.”
Pregovori su bili fokusirani na četiri ključna područja:
Uspostavljanje morskih zaštićenih područja;
Unapređenje procjene utjecaja na okoliš;
Osiguravanje financiranja i izgradnje kapaciteta u zemljama u razvoju;
Dijeljenje morskih genetskih resursa – biološkog materijala iz biljaka i životinja u okeanu koji može biti koristan za društvo, kao što su lijekovi, industrijski procesi i hrana.
Više od 70 zemalja složile su se prije sastanka u New yorku da stave 30% površine svjetskih okeana pod zaštićena područja. To bi ograničilo količinu ribolova, brodske rute i aktivnosti poput dubokomorskog rudarenja.
Ipak zemlje nisu uspjele postići dogovor o ključnim pitanjima ribolovnih prava, kao ni o financiranju i potpori zemljama u razvoju. Postoji zabrinutost da bez ovog sporazuma ne samo da morske vrste neće biti zaštićene, već i da neke vrste nikada neće biti otkrivene prije nego što izumru.
A čak i ako sporazum bude potpisan, biti će još posla. Naprimjer, u tom sporazumu neće biti konkretno navedeno koja područja okeana će biti stavljena pod zaštitu, nego samo postupak na koji način organizacije i zemlje mogu aplicirati. Isto tako u sporazumu neće biti navedeni konkretni novčani iznosi koje bi zemlje u razvoju trebale primiti.
Sudbina okeana također ovisi o globalnoj akciji protiv klimatskih promjena, o čemu se odlučuje u sklopu drugih pregovora UN-a.
Svjetska mora su do sada apsorbovala 90% zagrijavanja uzrokovanog povećanjem stakleničkih gasova proizvedenih ljudskim aktivnostima, navodi Nasa.
“Polovina našeg planeta, koju čine otvorena mora, štiti život na kopnu od najgorih utjecaja klimatskih promjena”, rekao je profesor Alex Rogers sa Univerziteta Oxford u UK, koji je prezentovao dokaze za informiranje UN-ovog sporazuma.
Još uvijek nije poznato kada će se zemlje ponovno okupiti kako bi nastavile pregovore, no rok je postavljen za kraj godine.
Izvor: BBC News
Prevod: AbrašMEDIA