Novo istraživanje otkriva da suša i povišene temperature u klimi bogatoj CO2 mogu dramatično promijeniti način na koji travnjaci koriste i prenose vodu. Studija pruža prvu eksperimentalnu demonstraciju potencijalnih utjecaja klimatskih promjena na kretanje vode kroz travnate ekosisteme, koji čine gotovo 40% kopnene površine Zemlje i igraju ključnu ulogu u vodenom ciklusu Zemlje. Studija je objavljena u časopisu Science.
“Naši eksperimenti su otkrili da se u uvjetima ljetne suše i višim temperaturama zraka, koje se očekuju u budućnosti s povišenim CO2, dvije stvari iz temelja mijenjaju. Prvo, strukturna svojstva tla u zoni korijena se mijenjaju tako da voda teče drugačije nego što smo očekivali, i drugo, ti promijenjeni klimatski uvjeti i svojstva tla uzrokuju da biljke drugačije pristupaju vodi”, pojašnjava Jesse Radolinski, autor studije.
Trenutno se nove padavine zadržavaju u zoni korijena gdje se miješaju s postojećom vodom tla (tj. prethodnim padavinama) prije nego što procure u lokalne potoke i rijeke.
Radolinski je rekao da ova studija sugeriše da bi se u budućim klimatskim uvjetima intenzivne padavine mogle brže kretati kroz tlo u lokalna vodna tijela, zbog čega će manje stupati u interakciju s već pohranjenom vodom, te će sa sobom odnijeti hranjive i zagađujuće materije.
Osim toga, biljke izložene takvim budućim uvjetima suše čuvat će više vode te manje ispuštati nazad u atmosferu kroz transpiraciju. To bi moglo značiti manje hlađenja atmosfere, što bi izazvalo povratnu petlju većih suša i većeg zagrijavanja.
Radolinski i njegovi kolege sproveli su svoj eksperiment sa Univerzitetom u Innsbrucku (u saradnji sa Univerzitetom Maryland) na otvorenim parcelama na jednom austrijskom travnjaku. Simulirali su šest različitih klimatskih uvjeta gdje su manipulirali temperaturom zraka i razinama CO2, te su uveli ponavljajuću sušu s velikim, automatski raspoređenim skloništima koja su sprječavala prirodnu kišu da dopre do parcela. Kada su simulirali padavine koristili su vodu s izotopom vodika koji se zove deuterij, a zatim pratili njegov put kroz biljke i tlo.
Njihovi rezultati su pokazali da se nakon ponovljenih suša na parcelama s povišenim CO2 i zagrijavanjem, struktura pora u tlu promijenila tako da je starija voda ostala zarobljena u manjim porama, dok je nova voda tekla u veće pore odakle je brže otjecala. Osim toga, biljke su efikasno pristupale najdostupnijoj vlazi tla i očuvale su gubitak vode ispuštanjem manje vode u atmosferu kroz transpiraciju. To bi moglo pomoći biljkama da se prilagode na nedostatak vode u budućim sušnim uvjetima, iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdili učinci na njihov rast.
Studija otkriva da bi interakcije tla i biljaka s vodom mogle biti mnogo složenije nego što se dosad mislilo, sa značajnim posljedicama na sposobnost ekosistema da izdrže i oporave se od suše. Ovi će uvidi biti ključni za informiranje o strategijama očuvanja i upravljanju ekosistemima u klimi koja se brzo mijenja.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA