Kneževina, Banovina, Biskupovina, Albanovina…

HDZ-ova bivša europarlamentarka Dubravka Šuica, bivša prosječnostojeća dubrovačka nastavnica engleskog i njemačkog jezika u srednjoj školi, a poslije stranačkog angažmana indikativno prebogata podobnica ama baš svim HDZ-ovim vođama – čijem se engleskom podsmjehuju bolji znalci jedinoga pravog svjetskog jezika – morala bi bar toliko jezikoslovno znati znanje i politički biti zrela da se javno ne sramoti notornom budalaštinom o tomu da mediji udruženi s tzv. ljevicom “ruše HDZ nazivajući Banovinu Banijom”. Navodno se tom glupošću na zatvorenoj sjednici vrha stranke – kao iks puta dosad u kritičnijim trenutcima ozbiljnije poljuljanog položaja HDZ-a u javnosti i polit-ideoloških bauljanja aktualnog vođe, k tomu još i premijera – željela vidljivo pridružiti najagilnijim dizačima repa Andreju Plenkoviću. S razlogom, jer je premijer zadnih tjedana (i mjeseci, zašto ne?) zabrinjavajuće pogubio živce, pa i neke temeljne bontonske norme u komunikaciji s medijima. Koji ga s pravom, argumentirano, autentičnim svjedočenjima unesrećenih žitelja potresom razorene Banije, ugroženih epidemijom virusa SARS-CoV-2, “zaključanih” poduzetnika, pa socijalno ugroženih, prisiljenih na iseljavanje iz domovine, ljutitih zbog korupcijskih afera HDZ-ovih kapitalaca na svim razinama vlasti… upozoravaju da mu državno kormilo nije čvrsto u rokama.

Piše Marijan Vogrinec, H-Alter

To već mjesecima, ako ne i više, potvrđuju istraživanja javnog mnijenja, pa i CRO Demoskop za siječanj 2021. registrira: 69,3 posto anketiranih građana smatra da država ide u “pogrešnom smjeru”, HDZ-u pak pada potpora (sada je na 28 posto), premijer Plenković je s 20 posto glasova uvjerljivo prvi među najnegativnijim političarima (na tu su crnu listu upali i HDZ-ovi ravnatelji Civilne zaštite Damir Trut i HZJZ-a Krunoslav Capak). E sada, kad državna kola jure nizbrdo inercijom nečinjenja i pogrešnog činjenja vladajuće momčadi krcate anonimcima svake vrsti za koje dosad nitko nije čuo, nesposobnima koje su tek denver plava ZNA SE iskaznica i podobnost izborniku momčadi dovele na pozicije odlučivanja, pa se ne snalaze, kasne, bauljaju, sramotno se hvataju za svaku slamku spasa s Unijina stola, vidljivo zaostaju za spontanim akcijama tzv. malih/običnih ljudi, civilnog društva, demokratske svijesti, etc., valja pod hitno baciti kost razdora u politički prostor i među razočarane, prevarene i ustrašene pred budućnošću najšire mase eda bi se skrenula pozornost s bitnog na bilo što – nebitno. Kaže mudar pûk: besposlen pop i kozliće krsti.

Samo što premijer Plenković i njegova momčad mahom nesposobnih, a stranački (pre)odanih i cijepljenih protiv vlastitog mišljenja upravljača svih najvažnijih resora, institucija, agencija, državnih poduzeća, etc. nemaju pravo biti besposlenima niti u kritičnim okolnostima za narod i državu imaju pravo na pogrešku strategijskog značenja. Pa se, eto, nađe neka Dubravka Šuica, koja će na tajnoj sjednici Predsjedništva HDZ-a, je li, naj-najpovjerljivijih suradnika i istomišljenika (!?) jako nervoznog vođe i vladajuće stranke i državne operative u svim segmentima bubnuti s neba pa u rebra nebulozu nad nebulozama: unutarnji neprijatelj No. 1 – mediji izvan premijerove/vladine/HDZ-ove kontrole “udruženi” s političkom tzv. ljevicom – “ruše” HDZ, jer upotrebljavaju naziv Banija umjesto da ga, je li, brane i obdržavaju na vlasti toponimom Banovina!? Za koju će Banovinu ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić kazati kako je ispravna za uporabu jednako kao i Banija, ali on preporučuje termin Banovina budući da je 1991. godine “službeno odobren”. Sic transit.

Tko je taj autoritet koji bi imao pravo i znanstveno opravdanje predložiti, nekamoli “službeno odobriti”, pa onda i “službeno propisati obavezu” upotrebe isključivo imenice Banovina i zabraniti imenicu Banija za isto zemljopisno područje? To pravo i znanstveno opravdanje za njegovo upražnjavanje – makar se time i jest bavio, sic transit – nije imao čak ni novovjeki tzv. Otac Domovine kojem se samoljubivom Narcisu sprdnulo tih preokretnih 1990-ih godina ne samo prekrstiti Dinamo u Croatiju, pa je fasovao gromoglasnu BBB-ovu rugalicu u Maksimiru: “Ima jedan čovjek čudan, ime mu je…”, nego i jezikoslovno pametovati o vrtoletu i zrakomlatu eda “arijevci iranskog porijekla” (sic transit) ne bi onih par za reciklažu zrelih “вертолётa МИ-8” iz flote JNA morali zvati helikopterima. A išao je i dalje jezikoslovni mag Franjo Tuđman – pod paskom Dalibora Brozovića, Stjepana Babića i tih koji su smjelo zatajili i Tomu Maretića, i Ljudevita Jonkea, i Josipa Silića ostavili po strani, i… – pa se osokoljen dao izmišljati povijesne zbiljnosti (sic transit) u nekakakvim bespućima, baviti dalekovidnicama ne samo na zagrebačkom Prisavlju…

Ni kriva ni dužna, i Banija je došla na red za “službeno odobreni” odstrel rvackih, je li, jezikoslovnih deratizatora poradi “službenog” oktroiranja isključivo toponima Banovina. Samo da ne bude kako je u “Titovoj Jugi” bilo i kako bi se – nema veze što je neznanstveno, ali jest krivotvorbeno neupitno – pokazalo da je hrvatski jezik autohton i nema baš nikakve veze sa srpskim, da Hrvati, Srbi, Crnogorci i žitelji BiH ne govore istim slavenskim jezikom za koji im ne treba nikakav tumač i da su jezične razlike manje no razlike među dijalektima kojima govore Hrvati u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. Hrvat iz Slavonije bez ikakvih će se problema razumjeti sa Srbinom iz Kuršumlije, Crnogorcem iz Podgorice ili Bošnjakom iz Tuzle, ali ovi se uopće neće razumjeti s Hrvatom iz Bednje ili etničkim Istrijanom, ili… Kad se politika, pa još nacionalistički toksična i znanstveno netolerantna umiješa u stručne/životne realitete dogodi se novoobičajni Frankenstein. Je li, argumentacija za vola ubit: “službeno je odobreno”. Po istom polit-ideološki nakaznom kriteriju – naziv Banovina je ispravan, a naziv Banija nije; Banovina je hrvatska riječ, Banija partizanska, srpska i jugoslavenska (sic transit) i neprilična Hrvatima – kojim je hrvatskim sportašima na međunarodnim natjecanjima uvjetovana obaveza držati ruku na srcu za intoniranja državne himne? HDZ-ov plagijat američke prakse, kao i kroj vojnih/policijskih odora, pa skupno bacanje kapa u zrak po primitku diploma, etc., etc.

A onda se i sva sila jezično uglavnom neukoga ili “korjenski” izobraženog doseljeničkog pûka (1990-ih godina, čak i bez osobnih dokumenata) iz kojekakvih emigrantskih, je li, misija/klubova s kartom “Hrvatske do ispod Kalemegdana i do bugarske granice” te “bezodvlačno” i Antinom slikom veličine rukometnog igrališta na zidu bacila domicilne Hrvate i sve koji s njima žive u istoj domovini učiti – “hrvatskomu jeziku”. Grill i roštilj se na nekim ugostiteljskim objektima oglašavao kao žaropek, radijske postaje su prekonoć postale krugovali (osobito na Baniji, Kordunu, Lici…, gdje je srpski manjinski živalj stoljećima bio većinski ili u velikom postotku), etc. Budući da je tehnološki napredak odavno pregazio kočijašenje, više nije bilo potrebe novotvorbeno ismijavati ustaške “jezikoslovce” kojima se u tzv. NDH predlagala “hrvatska” inačica za imenicu kočijaš: visokosjedeći podrep gledeći konjoregirac. Srećom, ni brzoglas (telefon) ili munjovoz (tramvaj), kao ni taj nesretni žaropek nisu uhvatili korijena u životu, ali to nije utjeha: cijeli niz kretenskih krivotvorbi rvackog novogovora – jest. Bar u medijima, u programima hrvatskog jezika i inim školskim kurikulima, a to i jest dugoročna nacionalna šteta i nesreća.

Šuičina notorna budalaština – je li, glede i u svezi (ne)pravilnosti uporabe toponima Banija/Banovina čime da se “želi urušiti HDZ” – ili pak namjerna provokacija s tajne sjednice Predsjedništva HDZ-a “sasvim slučajno” (!?) dovodi u sumnju pitanje radi li se zapravo o curenju informacija s tajnog sastanka Plenkoviću najpovjerljivijih ljudi. Ako Dubravka Šuica jest rekla i mislila to što je rekla, pa su je naknadno morali vaditi iz sranja i Gordan Jandroković i još neki visoki stranački podobnici u zaštititi “intelektualne” vjerodostojnosti ZNA SE opcije, ta se europarlamentarka s fakultetskom diplomom dvaju stranih jezika gadno osramotila elementrnim neznanjem, a sâm stranački vrh HDZ-a ima krticu u njedrima koja novinarima javlja tko što govori na skupu zatvorenom za javnost. Pa i gluposti Šuičina tipa, osobito kada je o tako nečemu riječ. Ako je namjerna provokacija – što je najmanje vjerojatno – radi toga da se javnost i politička oporba glože oko kosti Banija/Banovina, pa se neće pitati zašto na Baniji ili Banovini stvari ne idu kako bi morale ići da je HDZ-ova vlast bila civilnozaštitno spremna i odmah reagirala na potres barem upola kao SR Hrvatska 1964. godine na katastrofalnu poplavu u Zagrebu.

Istodobno s kritičnim rastom vodostaja i probojem Save u grad odmah su Civilna zaštita i vojska bile na mjestu katastrofe – sve do Studentskog centra i Vodnikove ulice bilo je pod visokom vodom – vatrogasaci i Crveni križ, angažirtana je sva građevinska i ina tehnika, čamci za evakuaciju ugroženih žitelja, otvorene su državne robne rezerve, etc. Reagiralo se brzo, učinkovito i na visokoj organizacijskoj razini budući da je država imala unaprijed gotove planove za nepredviđene, iznenadne situacije: od ratnih ugroza do prirodnih katastrofa. Potres na Baniji te reagiranje HDZ-ove vlasti na drugi val epidemije virusa SARS-CoV-2 pokazali su ne tek nespremnost već i nesposobnost “uspješne vlade premijera Plenkovića” te otvorili niz ormara s kosturima nečasne HDZ-ove upravljačke prošlosti. Recimo, poslijeratna obnova u koju je ulupano cca 2,5 milijardâ kuna javnog novca samo u gradnju/rekonstrukciju 156.000 kuća koje se sada ruše zbog fušerski izvedenih radova na kojima se pljačkalo novac… A Plenković će to vjerodostojno sankcionirati (sic transit) po poznatom “paragradu” hadezeovca s dna kace Ljube Ćesića-Rojsa: “Tko je jamio, jamio je”.

Broj umrlih od bolesti SARS-CoV-2 prešao je 4500 i brza prema 5000, što ovoj vlasti ne služi na čast, a premijeru Plenkoviću izaziva žgaravicu i diže tlak pitaju li ga novinari o zašto su u tolikom raskoraju činjenice koje vide/saznaju među ljudima na terenu o potresu i epidemiji te službene njegove i izjave njegovih ministara, stožeraša, šefova raznih državnih institucija, etc. o istom problemu. A kako neće Plenković – najodgovorniji u zemlji po opisu posla za sve što se (ne) događa – biti nervozan kad ga tzv. sedma sila pita “gluposti”. Točno je to formulirao kolega po peru s portala 24sata Tomislav Klauški objašnjavajući da ne “ruše HDZ” oni što pišu i govore Banija, jer je “Banovina bila srušena pod vlašću HDZ-a i prije potresa”. Nikakvi tu partizani, Srbi, Jugoslaveni, komunjare i ini “ne-Hrvati” – koji postoje samo u trulim glavama profesionalnih politikanata i širitelja mržnje, razdora i polit-ideoloških podvala budući da im je mržnja bez pokrića humus na kojem vrlo udobno parazitiraju – ne nanose štetu veću no što je već nanesena. Sustavno nanošena od preokretnih 1990-ih godina. I zato, je li, kad HDZ-ova kanta nereda i afera curi na sve
strane – Banovina protiv Banije?

Kretenizam koji nema veze sa zdravom pameću niti s jezikoslovnom, povijesnom, ili bilo kojom istinom. Glede i u svezi, je li. “Knežija nikad neće biti Kneževina“, genijalan je parafrazerski um zapisao na fasadi poznatoga zagrebačkog naselja, a neki su podjednaki genijalci pozvali vrle HDZ-ove polit-jezične šuice i šuičare na “bezodvlačnu” (sic transit) lingvističku liposukciju imenica biskupija u biskupovina, županija u županovina, odnosno da svim imenicama s nastavkom –ija smjesta i bez slova prigovora ozakone “hrvatski” (sic transit) nastavak –ina. Ma što tko mislio i ma kako se jezična norma čupavo osjećala i tradicionalno izvorni govornici disali na škrge. Službena preporuka je službena preporuka!? I točka. Mediji kuš! “Iznervirani Andrej Plenković i izgubljeni HDZ pokrenuli su pravi rat s hrvatskim građanima”, tvrdi Klauški u naslovu kolumne, jer su “građani krivi za širenje virusa, građani su krivi za slanje pomoći (Baniji, op. a.), građani su krivi što kuhaju, doniraju i volontiraju u potresu, građani su krivi što ne vjeruju državi, što kritiziraju državu, kao i samog premijera”. Između redaka agresivne nervoze na presicama, čak na zatvorenim sastancima Predsjedništva HDZ-a, gdje “najpravovjerniji” ZNA SE optanti – je li, Dubravka Šuica i Vladimir Šeks – vide subverzivnu spregu medija i tzv. ljevice protiv HDZ-a, Tuđmana, čak hrvatske države i tekovina nacionalne “revolucije” 1990-ih, izbija prijetnja neopisiv strah od gubitka vlasti. Time i od polaganja računa za (ne)učinjeno.

Teško je razumjeti svakomu s makar dva zrna soli u glavi da u HDZ-u ne zna kako su Banija i Banovina jednakopravni uporabni pojmovi, odnosno da Banovina nije ni promil “hrvatskija” od Banije i da su obje imenice bile i ostale istovrijedne u uporabi, da se žitelji tog dijela Sisačko-moslavačke županije osjećaju/oslovljavaju Banijcima, ni slučajno Banovincima, pa kost Šuičine budalaštine neće pomoći ni premijeru Plenkoviću niti HDZ-u da najšira javnost i mediji kojima je javnost ispred HDZ-a i Plenkovićeve “najuspješnije vlade dosad” skrenu pozornost na glupost: Banovina, ne Banija. Mediji će se malo ismijavati iz nebuloznog šuićizma koji je nanio štetu i potpredsjednici Europske komisije za izmišljeni resor demokracije i demografije (sic transit, ženi necijepljenoj protiv nedemokratičnosti), ali i HDZ-u, političkoj opciji zbog koje je demokracija u Bijednoj Našoj sva tri prošla desetljeća tzv. mislena imenica. Nula bodova.

“Nikada nitko u Kostajnici, Glini, Petrinji, Sisku, ali ni u Splitu ni Zagrebu do 1991. godine nije koristio termin Banovina, nego Banija i Banijci”, kazao je ugledni povjesničar Hrvoje Klasić u “Novom danu” televizije N1 Hrvatska. “Gordan Lederer je objavio video iz rata Banijska praskozorja, ne banovinska. Banovina je jedan od pokušaja pohrvaćivanja onoga što se na potpuno pogrešan način povezivalo sa Srbima. Na Banovini je većinsko stanovništvo bilo srpsko i morao se naći hrvatskiji termin od onoga koji je koristilo tamošnje stanovništvo. Tako se počinje uvoditi izraz Banovina. Priča o tomu može li se to ili ne može lingvistički je kao pitanje može li stanovnik Dalmacije biti Dalmacijanac. Volio bih da svi nastave – ne kao vlast koja je uvela formu, a ne sadržaj – pomagati tom kraju i tim ljudima. Prije nekoliko dana sam bio u jednom od sela tamo koje se ne spominje. Tamo je danas tridesetak staraca. Kažu da je do 1991. godine u selu bilo 130 traktora, a sada je 30 staraca. Ljudima se svašta obećavalo pri povratku i obnovi…”

Inoslav Bešker, bivši ugledni novinar dnevnopolitičkog lista Vjesnika, suradnik niza važnih domaćih i stranih medija, doktor znanosti, profesor nekoliko sveučilišta u Italiji te Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, ali i dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima, upravo je objavio u Jutarnjem stručno utemeljenu analizu u kojoj argumentira kako “povijesni razlozi sugeriraju da se obliku Banija dâ prednost, ali inačica Banovina je podjednako legitimna”.