Izjava Željka Komšića o mogućnosti rata u slučaju pokušaja otcjepljenja Republike Srpske izazvala je buru negativnih reakcija u javnosti. Oni koji strahuju da bi nekad ponovo moglo biti rata, sad su još zabrinutiji. Oni koji tvrde da je Bosna i Hercegovina nemoguća država, sad su još uvjereniji u tu tvrdnju. Zadovoljno je jedino vođstvo Demokratske fronte, koje vjeruje da je Komšić ovom izjavom potvrdio svoj bosanski patriotizam i time povećao izglede svoje stranke na narednim izborima. Zadovoljan je i Milorad Dodik, koji tvrdi da je Bosna i Hercegovina nemoguća i da se Bošnjaci pripremaju da ostvare svoju hegemoniju.
Piše: Goran Marković
Komšićevu izjavu ne možemo posmatrati drugačije osim kao rani pokušaj izborne kampanje. Da li je otcjepljenje Republike Srpske pravno moguće? Da li to ocjepljenje podržavaju odlučujući činioci u međunarodnoj zajednici? Da li je na pomolu to otcjepljenje? Na sva ova pitanja mora se dati negativan odgovor. Prvo, pokušaj otcjepljenja Republike Srpske bio bi neustavan čin. Kao takav, on bi bio nasilje nad važećim ustavom, kakav god da je on. Drugo, međunarodni činioci ne pokazuju bilo kakav interes da podupru otcjepljenje, pa nije jasno ko bi uopšte priznao eventualno proglašenje nezavisnosti Republike Srpske. To ne bi učinila čak ni Srbija, ma ko u njoj bio na vlasti. Treće, osim priča Milorada Dodika i ostalih srpskih nacionalista o otcjepljenju, niko ne preduzima nikakve korake da tu mjeru sprovede, tako da prijetnja otcjepljenjem, koja stalno visi u vazduhu, nije realna opasnost.
Komšić je poznat po svojoj zapaljivoj, mjestimično radikalnoj retorici kad se radi o državnopravnim, reklo bi se „patriotskim“, pitanjima. Tu je on oštriji od bivših stranačkih drugova iz SDP-a, pa i od vođa SDA. To je možda zbog njegovog temperamenta, a možda i zbog potrebe da se učvrsti u političkom miljeu, sad kad je ostao bez jake stranačke infrastrukture kakvu je nudila SDP. U svakom slučaju, takva retorika će mu pomoći kod dijela biračkog tijela. Ne treba posebno naglašavati da je to dio bošnjačkog biračkog tijela, koje predstavlja predominantan dio njegove izborne baze.
Odgovoran političar, međutim, mora da razmišlja dugoročno. Koliko god ovakva izjava može biti korisna Komšiću kod birača određenog profila, ona je štetna za sadašnje i buduće odnose u Bosni i Hercegovini. Kad god srpskim nacionalistima bude potrebno, oni će se poslužiti ovom Komšićevom izjavom, koja će ući u antologiju nepromišljenih i objektivno antibosanskih izjava. Ona će biti prikazivana kao zveckanje oružjem sarajevskih političara, i to u situaciji koja je već bremenita teškim političkim sukobima, koje treba stišavati a ne razbuktavati zapaljivim izjavama koje su potpuno besmislene i nerealne.
Nema sumnje da Dodik, svojim separatističkim stavovima, stalno izaziva i da se Komšićeva izjava može shvatiti kao odgovor na Dodikove nacionalističke provokacije. Tu je, dakle, došlo do odgovora koji je po svojoj sadržini ravan provokaciji. Jedan govori o secesiji, a drugi o ratu u slučaju secesije. Međutim, na besmislene i opasne izjave jedne strane, druga strana ne smije reagovati na isti način, jer to samo zaoštrava situaciju.
Šta će iz toga proizaći? Osim produbljivanja nepovjerenja i straha, ništa drugo. A i to nije malo. Naravno, u negativnom kontekstu. Najnovije izjave samo su još jedna potvrda teze da političke elite u Bosni i Hercegovini imaju samo jedan izvor svog legitimiteta – strah među nacijama i, kao posljedica toga, predstavljanje sebe kao jedinih ili barem najboljih predstavnika nacionalnih i/ili državnih odnosno entitetskih interesa. Kad god uoče da njihov legitimitet blijedi, oni pojačanim intenzitetom lansiraju priče o ugroženosti nacionalnih, državnih ili entitetskih interesa, zavisno o kom političaru i o kojoj prilici se radi. A legitimitet političkih elita je već godinama u, za njih opasno, silaznoj putanji. Komšić ne nudi alternativu. On pliva na talasima „patriotizma“, umjesto da iznalazi rješenja životnih problema. To pokazuje da se on suštinski ne razlikuje od drugih pripadnika političke elite.
Građani su već duboko svjesni toga. Zato, teško da bi Komšić mogao naći mnogo onih koji bi se s njim latili oružja. I to ne zato što ljudi nisu patrioti, već zato što im je dosta takvog patriotizma i takvih patriota. Ne vagamo ovdje da li Komšić i koliko voli Bosnu i Hercegovinu. To je nebitno i degutantno. Objektivno, ovakvim izjavama on nanosi ogromnu štetu Bosni i Hercegovini.
Narodu je dosta patriotskih izjava onih koji su ga ojadili i koji bi svoje pozicije moći učvršćivali na produbljivanju straha i uzajamnog nepovjerenja. Komšić to objektivno radi, ma koliko tvrdio da je građanski političar. Time on itekako čini uslugu Dodiku i njemu sličnima, bez obzira što tvrdi da se bori protiv njega i što se ne slaže s njegovim programom. Zato, bilo bi bolje da Komšić više ćuti, jer Bosnu i Hercegovinu od takvih branilaca samo boli glava.