Mogući napadi ultradesničara, poput onih na džamije u Christchurchu na Novom Zelandu, sve su veća prijetnja u Evropi i evropske službe sigurnosti jako su dobro svjesne opasnosti pa su postrožile nadzor takvih pokreta, navode agencije.
U Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Italiji sigurnosne službe već godinama upozoravaju na rizike od jačanja polarizacije u društvu, s obzirom na to da neki elementi mogu doći u iskušenje da napadnu muslimansko stanovništvo tih država.
“Evropa je u velikoj opasnosti: ekstremisti jačaju posvuda, a mi, unutrašnje službe, mijenjamo namjenu sredstava kako bi se posvetili ultradesnici koja samo čeka sukob… Na nama je da predvidimo i blokiramo sve te grupe koje bi, u nekom trenutku, mogle poželjeti potaći sukobe među zajednicama”, rekao je maja 2016. godine Patrick Calvar, tada direktor francuske obavještajne službe DGSI.
“U posljednjih četiri do pet godina u zapadnim smo državama utvrdili povećanje broja zločina iz mržnje i terorističkog nasilja krajnje desnih grupa. To pripisujem jačanju polarizacije koja je pojačala ekstremizam, ne samo na strani džihadista, nego i krajnje desnice”, rekao je u petak za CNN Peter Neumann, direktor Međunarodnog centra za studije radikalizacije (ICSR) iz Londona.
“Sav politički radikalizam (radikalni islamizam, ultraljevica i ultradesnica) prioritetna su opasnost za naše države”, kazao je u razgovoru za Le Figaro stručnjak za sigurnost Eric Delbecque.
Napadi krajnje desnice često se predstavljaju kao reakcija na napade oružanih grupa. Brenton Tarrant, počinitelj napada na Novom Zelandu (50 mrtvih), tvrdi tako u svojem manifestu kako je htio osvetiti Ebbu Akerlund, djevojčicu koja je poginula u napadu u Švedskoj 2017. godine.
“Oni osjećaju da postoji neposredna opasnost. Činjenica da se događaju napadi potiče ih na djelovanje”, objasnila je Anais Voy-Gillis, doktorantica na francuskom Institutu za geopolitiku i stručnjakinja za krajnju desnicu.
“U Velikoj Britaniji, glavni počinitelji krajnje desnog nasilja, naročito kad je riječ o izoliranim pojedincima, barem su jednim dijelom posljedica procesa recipročne radikalizacije”, tumačio je u januaru Graham Macklin sa Univerziteta u Oslu, za CTC Sentinel, stručni časopis američke vojne akademije Westpoint.
U ovoj državi, “gotovo 50 posto” osoba koje su identificirane kao “ozbiljno zabrinjavajuće” u programu borbe protiv radikalizacije “dolazi s krajnje desnice”, rekao je u ponedjeljak britanski ministar sigurnosti Ben Wallace, istakavši kako bi se napad poput onog u Christchurchu “mogao lako dogoditi i u Velikoj Britaniji”.
Nakon dugogodišnje borbe protiv oružanih grupa inspiriranih ISIL-om i al-Kaidom, obavještajne službe prilagođavaju svoje djelovanje prijetnji koja je jako evoluirala od 1980-ih, kada su se u Evropi dogodili zadnji veliki krajnje desni, ali i krajnje lijevi, incidenti, premda je u međuvremenu bilo izoliranih napada, ponekad i velikih kao što je onaj koji je počinio Anders Breivik u Norveškoj 2011. (77 mrtvih).
U Njemačkoj, primjerice, resursi obavještajnih službi posvećeni borbi protiv desnog ekstremizma bit će u 2019. godini povećani za 50 posto, rekao je krajem decembra Thomas Haldenwang, šef njemačke tajne službe BfV (Savezna služba za zaštitu Ustava), po čijem mišljenju „već neko vrijeme postoji nova dinamika na krajnjoj desnici“ u toj državi gdje je zadnjih godina razbijeno nekoliko manjih neonacističkih grupa.
Njemačka je uostalom uvela program deradikalizacije koji je, međutim, sve više izložen kritikama zbog svojih slabih rezultata.
U Francuskoj, “u 18 mjeseci spriječena su tri plana nasilnog djelovanja”, rekao je početkom februara francuski obavještajni izvor.
(Agencije)