NGG Park Prirode Trstionica i Boriva podnijelo je krivičnu prijavu protiv odgovornih lica i zaposlenika Adriatic Metals BH (pod starim nazivom: Eastern Mining) d.o.o. Vareš; odgovornih lica u pravnim licima: Adriatic Metals Plc i TQM Lukavac te odgovornih lica i zaposlenika kao i ministrice Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
Krivična prijava je podnesena zbog postojanja sumnje da su u suglasju, dogovoru i organizovano, činjenjem i nečinjenjem počinili kao sinhronizovana organizirana grupa djela.
Drugim riječima, ova lica su na području lokaliteta Crvene stijene prije konačnosti Rješenja formirali deponiju iskopina iz rudnika teških metala Rupice.
Piše: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Gorenavedena lica su predstavljali neistinite podatke kao istinite, a u svrhu dobijanja okolinske dozvole za odlaganje „neopasnog“ otpada.
Dalje, krivična prijava je podnesena i radi lažiranja podataka o biodiverzitetu i vodotocima na način da negiraju postojanje mnoštva potoka u blizini planiranog odlagališta i kojima prijeti zagađenje, a koji su pitki planinski potoci, te na način da su negirali postojanje ugroženih i zaštićenih vrsta na istom lokalitetu.
Pri izlasku na teren, o čemu smo prethodno pisali, aktivisti su donijeli dokaze o bespravno izgrađenom širokom industrijskom putu na uštrb šume koju su posjekli, okolna stabla oštetili, uklonili obalu i izazvali pojavu manjih klizišta, zasuli stabla na nizbrdici velikom količinom iskopine.
Od svega navedenog, treba istaći i naglasiti da su životinje na ovom lokalitetu ugrožene i bježe iz svojih staništa, za šta također postoje materijalni dokazi.
Navedeni podaci ukazuju na organizovani ekološki korporativni kriminalitet usmjeren na opasno zagađenje prirode, zagađenje pitkih voda, ugrožavanje prirodnih staništa zaštićenih životinja, a u svrhu sticanja materijalne koristi.
Napomenimo, aktuelnim Prostornim planom je područje GJ Gornja Trstionica Bukovica planirano za stavljanje pod zaštitu, a lokalitet Crvene Stijene takođe pripada tom pojasu.
U nastavku ćemo proanalizirati odgovor ministarstva, uporediti zahtjev za prethodno procjenu uticaja i odgovor ministarstva i ESIA-u.
Na drugoj stranici zahtjeva se navodi naziv projekta:
“Zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na okoliš trajnog odlaganja neopasnog otpada iz iskopa na lokaciji “Crvene stijene“, područje općine Vareš”
U samom naslovu projekta se vidi da se ne određuje tačno iz kojeg iskopa dolazi materijal.
Dalje, na trećoj stranici se navodi opis projekta:
“U fazi građenja infrastrukturnih objekata i izvođenja projektnih aktivnosti vezanih za otvaranje Rudnika Rupice i izgradnju teretne ceste za transport rude i drugih materijala Rupice – Tisovci generisat će se velike količine materijala iz iskopa (kamenje i zemlja), kojeg treba odložiti na okolinski prihvatljiv način.”
Dakle, pored izgradnje teretne ceste za transport rude i drugih materijala (kojih materijala?) Rupice – Tisovci, navodi se i građenje infrastrukturnih objekata i izvođenje projektnih aktivnosti vezanih za otvaranje Rudnika Rupice. Ključan je veznik “i” koji veže ove radnje, a ne implicira da građenje infrastrukturnih objekata uključuje samo izgradnju teretne ceste Rupice – Tisovci, niti izvođenje projektnih aktivnosti vezanih za otvaranje Rudnika Rupice uključuje samo izgradnju teretne ceste Rupice – Tisovci. Građenje infrastrukturnih objekata može uključivati gradnju bilo kakvih objekata vezanih za rudnik kao i “izvođenje projektnih aktivnosti vezanih za otvaranje Rudnika Rupice”. Apsolutno neodređeno.
Navodi se i sljedeće: “Razmatranjem sedam potencijalnih lokacija za odlaganje materijala iz iskopa u fazi otvaranja Rudnika Rupice i građenja pratećih objekata, lokacija Crvene stijene je prema prostornim, tehnološkim, ekonomskim i ekološkim kriterijima ocijenjena kao najprikladnija za odlaganje otpadnih materijala iz iskopa.”
Ovdje nije eksplicitno navedena gradnja ceste, nego “odlaganje materijala iz iskopa u fazi otvaranja Rudnika Rupice i građenja pratećih objekata”.
U svom odgovoru ministarstvo na prvo stranici navodi:
“iako se radi o intertnom materijalu od iskopa transportnog puta Rupice – Tisovci (zemlja i kamenje), koji se planira odlagati na odlagalištu samo u fazi izgradnje ovog puta”.
Da li su ovdje napisali da će se materijal od iskopa puta odlagati samo u fazi izgradnje puta, što je i logično, jer neće prvo izgraditi sav put pa tek onda odlagati materijal. Ili misle na to da će se odlagalište koristiti samo za odlaganje materijala od iskopa transportnog puta Rupice – Tisovci???
Na drugoj stranici odgovora se navodi “Na planirano odlagalište “Crvene stijene” će se odlagati isključivo višak zemlje i kamenja od iskopa prilikom izgradnje transportnog puta…”. Sad je malo jasnije. U odgovoru ministarstva eksplicitno piše da se radi isključivo o materijalu nastalom pri izgradnji transportnog puta. Ne spominju se infrastrukturni objekti niti prateći objekti. U istom odgovoru na trećoj stranici se ponavlja “iako se radi o intertnom materijalu od iskopa transportnog puta Rupice – Tisovci (zemlja i kamenje)”. Na istoj stranici u odgovoru se navodi “Odlaganje materijala iz iskopa na ovu lokaciju će se vršiti samo u vrijeme građenja teretne ceste…” i “Okončanjem odlaganja ovo odlagalište će se sanirati i rekultivirati prema projektu i mjerama predloženim u predmetnom Zahtjevu.”
Na četvrtoj stranici odgovora se navodi: “Planirano odlagalište materijala iz iskopa “Crvene stijene” je vezano za izgradnju teretne ceste i čini zaseban projekat…”.
U odgovoru se na par mjesta spominje puni naziv projekta gdje ne piše eksplicitno da se radi o odlagalištu samo za višak materijala za izgradnju teretne ceste.
Na šestoj stranici se navodi i “Projekat izgradnje i korištenja planirano odlagališta materijala iz iskopa (višak zemlje i kamenja, intertni materijal) na lokaciji “Crvene stijene” nemože uticati očekivanim nekontrolisanim emisijama prašine i bilo kojim drugim emisijama na područja koja su planirana da se stave pod zaštitu u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prirode FBiH, zbog prirode/karakteristika projekta, vrlo kratkog perioda korištenja odlagališta za odlaganje viška materijala iz iskopa (nekoliko mjeseci tokom 2023.) i nakon toga njegove rekultivacije…”.
U odgovoru su naveli da će se odlagalište koristiti nekoliko mjeseci tokom 2023. godine, međutim to nije nešto što možemo zaključiti iz zahtjeva koji su predali za dozvolu gdje se navodi:
“Kapacitet odlagališta je cca. 300.000 m3 ili 600.000 tona (37.670,50) m2 x 8 m visine deponovanog materiala = 300.000 m3);
– Planirani dnevni kapacitet odlaganja materijala iz iskopa je do 100 t/dan (50 m3/dan);”
Ako podijelimo kapacitet odlagalšta zajedno sa planiranim dnevnim kapacitetom odlaganja materijala iz iskopa dobićemo broj dana za koje je planirano odlagalište, odnosno 300 000 (m3) / (50 m3/dan) = 6000 (dana). Iz dokumenta zaključujemo da je planirani životni vijek deponije, na osnovu navedenog kapaciteta deponije i planiranog dnevnog kapaciteta 6000 dana ili nešto više od 16.5 godina! Ovo je u suprotnosti za onim što je navelo ministarstvo u svom odgovoru što kroz navođenje svrhe pravljenja deponije, što kroz navedeni period korištenja od “nekoliko mjeseci tokom 2023.”.
Zaključak
Odgovor ministarstva se ne podudara sa dokumentom, odnosno zahtjevom, koji im je predat, a u vezi sa namjenom deponije, gdje ministarstvo na više mjesta navodi jednu jedinu svrhu izgradnje deponije, dok se u dokumentu navodi više svrha i nisu toliko specifične. U istom odgovoru navode i da će se odlagalište kratko koristiti “nekoliko mjeseci tokom 2023.”, što nije ni približna brojka koja se dobije za dati kapacitet i planirano dnevno odlaganje otpada. Ako je ministarstvo napisalo istinu, onda se možemo pitati zašto se gradi deponija čij se planirani životni vijek može izračunati i iznosi više od 16 godina, sa tolikom količinom materijala, a koristiti će se samo nekoliko mjeseci. Ako kompanija u svom zahtjevu piše tačan kapacitet i planirane dnevne količine iz kojih se izvodi vijek deponije od preko 16 godina, postavlja se pitanje šta će još tu odlagati pored materijala iz iskopa nastao gradnjom ceste.
Neutralizacija
U zatjevu kompanije se na tri mjesta javlja riječ “neutralizacija” u ovim kontekstima:
8. Na najnižem terenu ispod odlagališta izgraditi/formirati taložnik odgovarajuće zapremine za prihvat procjednih voda iz odlagališta a dno taložnika izvesti sa slojem nereaktivnog materijala u svrhu njihovog izbistravanja, neutralizacije pH te zaštite zemljišta i voda;
Emisije u vode (podzemne/površinske)
Alternativno rješenje za sprečavanje i minimiziranje emsije u vode je postavljanje granuliranog neutralnog ili alkalnog vapnenca u taložnik u svrhu neutralizacije procjedne vode.
Redovno održavanje mehanizacije i kamiona te sprečavanje curenja ulja i goriva i vršenje nadzora u skladu sa procedurom o incidentnim situacijama.
Emisije u tlo
Alternativno rješenje za sprečavanje i minimiziranje emsije u tlo je postavljanje granuliranog neutralnog ili alkalnog vapnenca u taložnik u svrhu neutralizacije procjedne vode.
Redovno održavanje mehanizacije i kamiona te sprečavanje curenja ulja i goriva i vršenje nadzora u skladu sa procedurom o incidentnim situacijama.
Odvodni kanali sami po sebi možda i nisu problem, ali šta će se taložiti u taložniku i šta to tačno treba neutralizovati u vodi, odnosno šta mijenja njenu pH vrijednost?
Na stranici 16 se navodi i:
“Na lokaciji odlagališta nastaju samo oborinske vode a sprečavanje emisija u oborinske vode postiže se kontrolisanom odvodnjom procjednihvoda iz tijela odlagališta u taložnicu predviđenu na najnižoj kopti lokacije, u cilju njihovog izbistravanja. Uticaj oborinskih voda na tijelo deponije sprečava se izigradnjom i održavanjem obodnih kanala oko lokacije odnosno tijela odlagališta, čime se smanjuje količina procjednih voda iz odlagališta.”
U ovoj rečenici se ne navodi “neutralizacija”, ali možemo postaviti i pitanje održavanja deponije i ko će platiti održavanje i ko će dugoročno održavati deponiju, te šta će biti ako se deponija ne održava.
Talij
U odgovoru ministarstva piše i “Talij je registrovan u prašini koja bi se mogla nekontrolirano emitovati pri ekspoaticiji rude na površinskom kopu Veovača II, koji se nalazi na sasvim drugoj lokaciji, kod sela Pržići, na osnovu čega je data procjena u ESIA”.
Međutim, u dokumentu sa naslovom:
COMMUNITY HEALTH, SAFETY AND SECURITY MANAGEMENT PLAN Adriatic Metals – Eastern Mining September 2021
Na stranici 23. eksplicitno piše:
“Thallium has been found in the ore at Rupice during geochemical test works, and thallium concentrations, reported within baseline surface water, spring and groundwater samples collected from the Rupice mining concession, have been seen to regularly exceed national Maximum Permissible Concentrations.”
Dakle, talijum postoji i u rudi na Rupicama (“Thallium has been found in the ore at Rupice during geochemical test works”). Oni samo navode Veovaču i da su od toga “odustali”, mada ne sumnjamo da i tamo ima talija. Talij se spominje i u drugim konekstima, ali i u kontekstu Rupica.
ESIA navodi talij, ali ga studija na osnovu koje je dobijena okolišna dozvola ne navodi, kao ni three stage crushing plant, odnosno sistem od tri drobilice koje će drobiti rudu na lokaciji “Rupice”, a koji su ubacili nakon dobijanja okolišne dozvole. Ako drobite rudu izvjesne su određene emisije prašine. Ako u toj rudi ima talija, prašina nastala drobljenjem rude može sadržavati i talij.
Na trećoj stranici odgovora navode, kad se spori ESIA i “U međuvremenu je izrađena i ESIA sa planovima, odnosno procedurama kojim je definisan cjelokupan sistem upravljanja okolišem i društvom u skladu sa EBRD i IFC standardima angažovanjem kompanije Wardell Armstrong iz Velike Britanije.”.
Šta nama treba značiti što je studiju pravila neka kompanija iz Velike Britanije? Ako je iz UK sigurno da valja? Oni nisu korumpirani? Da li je rad ove kompanije odobren od strane nadležnih institucija u BiH? Imaju li kakva odobrenja u BiH? Je li neko nostrifikovao njihov rad ko može stati iza ovih stvari koje navode? To su pitanja koja treba postaviti, bez obzira što se u odgovoru navode i EBRD i IFC standardi. Ne poznajem zakone iz ove oblasti, ali prema ovome bilo kakva strana kompanija može napisati bilo šta i neko iz institucija iz BiH se može pozvati na to, još navoditi da se radi o kompaniji iz UK? To što je studija izrađena u međuvremenu također ne znači ništa, sa aspekta ministarstva, jer na osnovu nje nije dobijena okolišna dozvola. I dalje ne vidimo kako su ESIA i Wardell Armstrong iz Velike Britanije relevantni insitucijama.
Što se tiče prezimena Murray, pored firme BHOAK i prvobitnih dioničara u Lykosu, prezime se spominje još mnogim dokumentima, ali npr. Annual Report firme Lykos spominje Jonathan Murraya, koji je prestao biti direktor 7. jula 2021. godine.
Dalje, u dokumentima Balkan mining and minerals se kao non-executive chairman spominje izvjesni Sean Murray. Napomene radi, firma BMM nema koncesiju u BiH (FBiH, ZDK). Prijavili su se na koncesiju “Saski Do”, ali je to ipak dobio Eastern Mining i otišli su negdje drugo raditi, a u BiH trenutno nisu.
Prezime Murray možda je puka slučajnost, a možda su svi povezani u istoj familiji. Miloš Bošnjaković je vezan i za Lykos i BMM (barem je bio vezan za BMM).
(AbrašMEDIA)
FOTO: Eastern Mining/Adriatic Metals tjera životinje iz prirodnih staništa