Tokom 25 godina od kada je Bosna i Hercegovina stekla međunarodno priznatu nezavisnost, razvoj na likovnoj sceni napravljen je prije svega u oblasti savremene i konceptualne umjetnosti.
Ocijenio je to u razgovoru za Fenu direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović, naglašavajući da je veliku zaslugu za to imao Centar za savremenu umjetnost SCCA koji je vodila Dunja Blažević, a podržavala Soroš fondacija. Tada je, smatra on, došlo do prave eksplozije te vrste likovne izražajnosti, a mladi bh. autori stekli su zavidnu afirmaciju u evropskim okvirima.
– Također, otvorene su i tri nove likovne akademije – u Banja Luci, Širokom Brijegu i Trebinju gdje su se afirmisale nove likovne ideje – naglasio je.
Govoreći o najznačajnijim događajima likovne umjetnosti koji su obilježili više od dvije decenije opstojnosti BiH, Krsmanović izdvaja izložbu radova velikog svjetskog umjetnika Janisa Kunnelisa u razorenoj Vijećnici, nazvavši to neprevaziđenim likovnim događajem ne samo u Sarajevu, nego i u evropskim razmjerama.
Dodaje da je tu bila također i izložba radova jednog od najznačajnijih predstavnika savremene umjetnosti Michelangela Pistoletta u Umjetničkoj galeriji BiH, potom Ede Murtića u razorenoj Vijećnici, Jagode Bujić “Carta canta” u gradskoj galeriji Collegium artisticum. Značajnim događajem u tom periodu ocijenio je i pokretanje Bijenala savremene umjetnosti D-0 ARK Underground u Titovom bunkeru u Konjicu.
Komentirajući trenutnu poziciju likovne scene te njen budući razvoj, Krsmanović je mišljenja da najveću prepreku razvoju kulture uopće, pa tako i likovne scene, predstavlja trezorsko poslovanje.
– Na taj način kultura je u potpunosti politizovana, novac je dat u ruke ministrima umjesto fondovima, i mi smo postali potpuni ovisnici od stranačkih volja i ministrovih znanja i afiniteta. Od ministara smo načinili najobičnije blagajnike, a kulturu u potpunosti isporučili u ruke politike. To nije dobro i to valja što prije mijenjati – stava je direktor Umjetničke galerije BiH.
Upravo hitna depolitizacija kulture primarna je smjernica, po Krsmanovićevom mišljenju, za unapređenje oblasti likovne umjetnosti u BiH, kao i njenu budućnost uopće.
Danas, 25 godina nakon što je BiH dobila nezavisnost, a sedam institucija kulture od državnog značaja izgubile pravni status, Krsmanović kao osoba koja vodi upravo jednu od njih – Umjetničku galeriju BiH, ne vjeruje da je cijena nezavisnosti trebala i morala biti gubljenje statusa tih institucija. Prije će, smatra on, biti da je u pitanju političko neznanje i nesposobnost da se problem riješi.
– A problem, na žalost, jeste politički i samo u toj ravni može biti riješen – podvukao je.
Iskreno ne vjeruje da će u skorijoj budućnosti taj problem trajno biti riješen, barem kada je u pitanju sudbina Zemaljskog muzeja BiH, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH i Umjetničke galerije BiH.
– Problem je, kako rekoh, politički i u rangu je problema Ustava, presude Sejdić i Finci, izbora u Mostaru i slično. Postoje neki razgovori da se status četiri preostale institucije privremeno rješava na nižim nivoima vlasti i to bi koliko-toliko pomoglo da se krene s mrtve tačke – kazao je.
Za Krsmanovića je začuđujuće da takva pozicija pomenutih institucija ne nanosi onoliku štetu njihovom radu i razvoju koliko bi bilo za očekivati. Podvlači da su savjesni i samoprijegorni uposlenici Galerije uspjeli da je vrate u život, osposobe većinu njenih vitalnih funkcija te ona danas djeluje tako da za one koji ne znaju za njen problem on nije ni vidljiv.
– Dakako, živi se od danas do sutra, uvijek postoji strah da se neće prikupiti sredstva za plate i materijalne troškove, ali uz izuzetan angažman, to za sada funkcioniše. Najveći problem ipak ostaje neriješen. A to su sredstva za otkup novih radova. Galerija na žalost ne otkupljuje nove radove od umjetnika, a zbirku povremeno upotpunjujemo donacijama, što niti je dovoljno niti omogućava Galeriji da ispunjava svoju temeljnu funkciju – zaključio je Strajo Krsmanović u ragovoru za Fenu.
(Fena)