Ein Album für alle und keinen
Već gotovo četiri decenije trbovljanski kolektiv zauzima branike najfinijih umjetničkih ‘radikalnih ambiguiteta’. Najprije jugoslavenski, potom europski, a naposljetku i globalni. Uspješni su i u pohodima po zakučastim, nepristupačnim dijelovima svijeta, a posredno i u svemiru (B mašinom, pod željeznim nebom!).
Autor – Boris Filipič, AbrašMEDIA
2017. godine odlučili su se, pak, zagledati u nutarnji (nad)ljudski mrak. Na repertoar su došli posljednji ljudi. Teško je reći da tema iznenađuje, možda je neobično kako pozno do ovakvog albuma dolazi, ali upravo vrijeme maglovitih svršetaka, u kojem živimo, daje patinu njegovom zvučnom izrazu. A on je, izuzev u varljivom uvodu ‘Vor Sonnen-Untergang’, fiksirano spor, ogoljen, mračan i statičan. Metalne perkusije su mostovi po kojima se tromo tjera životinja ka čovjeku, a potom, s tek ponekom piano dionicom, podiže čovjek ka natčovjeku.
Čak je pet instrumentalnih traka između Frasovih augurskih (namjerno i provokativno) fragmentiranih naracija Zaratustre (‘Der Mensch ist ein Seil.’), a blještava kulminacija pojave Übermenscha (ili možda, pak, post-čovjeka) prezentirana je nebeski umiljato nastavljajući se na varku s početka u predzadnjoj ‘Vor Sonnen-Aufgang’, gdje najzad čujemo i Minu Špilir (inače prvi singl i video s albuma). Izlazak sunca potom opet poklapa i ploču zaključuje apokaliptični sedmominutni outro ‘Von den drei Verwandlungen’, traka misterioznog predmnijevanja leta u daleke visine, ali i pada – (nat)čovjeka, aviona, bombi? – a osim toga i vraća knjigu na početak.
Also sprach Zarathustra nema hitove kao prethodnik ‘Spectre’. Zapravo je nastao kao razrada muzičke podloge koju su Laibach prošle godine radili za istoimenu predstavu slovenskog kazališnog redatelja Matjaža Bergera (Anton Podbevšek Teatar Novo Mesto), što objašnjava pretežnu instrumentalnost albuma (poslušati Krst pod Triglavom!). ASZ je prometejska meditacija, album koji motivira slušatelja koji mu se iole minucioznije posveti da, u najgorem, Nietzschea uzme ponovno (ili napokon) u ruke.