Azotni oksidi, ili NOx, su jedni od najčešćih zagađivača u svijetu. Ti gasovi mogu direktno oštetiti ćelije usjeva ali i uticati na njih indirektno tako što služe kao prekursori za stvaranje ozona – toksina koji se prenosi zrakom i za koji je poznato da smanjuje prinose usjeva, te za stvaranje suspendiranih čestica aerosola koje mogu apsorbovati i raspršiti sunčevu svjetlost daleko od usjeva.
Iako naučnici već duže vremena generalno razumiju potencijal štetnih efekata azotnih oksida, malo se zna o njihovom stvarnom uticaju na produktivnost poljoprivrede. To je dijelom zbog toga što su prethodna istraživanja bila ograničena brojem stanica za monitoring zraka koje se poklapaju sa poljoprivrednim površinama, zatim efektima različitih zagađivača koje je teško razlučiti, kao i ostalim izazovima vezanim za analizu na zemljanim površinama.
Kako bi prevazišli ta ograničenja, David Lobell i njegove kolege su kombinovali satelitska mjerenja zelenila usjeva i razina azotnog dioksida za period između 2018. i 2020. godine, u istraživanju koje je objavljeno u Science Advances. Azotni dioksid je primarni oblik NOx i dobra mjera ukupnog NOx. Iako je NOx nevidljiv za ljude, azotni dioksid posebno reaguje s ultraljubičastim svjetlom zbog čega je moguće postići veću prostornu i vremensku rezoluciju satelitskih mjerenja tog gasa u poređenju s drugim zagađivačima zraka. Dodatna prednost je to što je azotni dioksid primarni zagađivač, tj. ne stvara se u atmosferi nego se direktno ispušta iz zagađivača.
Na osnovu tih satelitskih mjerenja i korištenjem modela podataka, ovi istraživači su dalje procijenili da bi smanjenje emisija NOx za otprilike polovinu u svakoj regiji poboljšalo prinose za oko 25% za zimske usjeve i 15% za ljetne usjeve u Kini, skoro 10% za zimske i ljetne usjeve u Zapadnoj Europi, i otprilike 8% za ljetne usjeve i 6% za zimske usjeve u Indiji. Sjeverna i Južna Amerika općenito su imale najnižu izloženost NOx. Generalno, efekti su bili najnegativniji u sezonama i na mjestima gdje su veće šanse da NOx učestvuje u stvaranju ozona.
U sličnom prethodnom istraživanju koje je obuhvatilo period između 1999. i 2019. na području USA, naučnici su procijenili da bi smanjenje ozona, suspendovanih čestica, azotnog dioksida i sumpor dioksida doprinijelo povećanju prinosa kukuruznih i sojinih usjeva za 20% u spomenutom periodu, što odgovara iznosu od oko 5 milijardi dolara godišnje.
Mjere koje se svakako poduzimaju za smanjenje klimatskih promjena kao što je korištenje električnih vozila i energetska transformacija utiču na smanjenje razina NOx i time imaju pozitivan efekat na poljoprivredu te veće prinose hrane, rekla je Jennifer Burney sa Univerziteta u Kaliforniji u San Diegu, jedna od autorica ovih studija.
Buduće analize bi mogle uključiti i druga satelitska posmatranja kao što je mjerenje fotosintetske aktivnosti pomoću fluorescencije inducirane sunčevim zračenjem, kako bi se bolje razumjeli efekti azotnog dioksida na različite nivoe osjetljivosti usjeva tokom vegetacijske sezone. Dodatno, detaljnije ispitivanje drugih zagađivača poput sumpor dioksida i amonijaka, kao i meteoroloških varijabli kao što su suša i vrućina, moglo bi pojasniti zašto azotni dioksid različito utiče na usjeve u različitim regijama, godinama i sezonama.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA